'Ponudio sam ostavku, ali ali bio sam spreman ostati. Rekao sam da ću otići za dobrobit Kvarnera, ako u klubu smatraju da će to pomoći, ali i da ću maksimalno odraditi do kraja ovu sezonu. Vrijeme će pokazati je li to bilo pametno za klub. Sam sebi zamjeram što sam se išao previše prilagođavati situaciji koja se događa u klubu i puno puta sam išao protiv sebe. Trebao sam raditi po svome. Puno toga mi se nije svidjelo, ali nisam htio da ispadne da sam došao nakon desetak godina i da se pravim pametan. Neke stvare koje drugdje prolaze, kod nas ne prolaze', rekao je Šćepanović za Novi list.

Čemu se trebao prilagoditi?

'Svi smo taoci hrvatskih igrača, koji su preplaćeni za kvalitetu koju prikazuju na terenu. Oni diktiraju što, kako i kada, a mi jednostavno sviramo note koje nam daju. Ne možeš ozbiljno raditi i izvući se iz ove močvare jer je liga napravljena za mediokritetne hrvatske igrače. Izgubljen je ogroman broj mladih igrača. Uz to, ne želi se probati nešto novo i malo drugačije jer to neće funkcionirati. Bilo je nekih detalja gdje sam uvodio sitne promjene i odmah sam naišao na otpor', rekao je i nastavio:

'Žalosno je da se slavi sto godina riječke košarke, na proslavi je bilo 400 ljudi, legendi ovog sporta, a onda isti taj dan na utakmicu protiv Dinama u Centar Zamet dođe njih 20. I to onih istih koji dolaze i inače. Što se zamjerilo tim ljudima da više ne dolaze na utakmice Kvarnera? To je žalosno i zato nam je košarka u toj apatiji. Zašto djeca ne dolaze? I to je ogroman problem. Nitko ne dolazi. Kažu da je Rijeka specifičan grad, a radi li se na tome da ljudi dođu? Je li način da to radimo kroz najveći budžet u povijesti kluba i preplaćivanje igrača? Ja osobno mislim da to nije način.'