U razgovoru za tportal Saša Lozar otkriva kako se osjećao opet snimajući ovu pjesmu, što mu je najsnažnije ostalo u sjećanju te kako vidi svoje glazbeno i životno putovanje nakon toliko godina na glazbenoj sceni.

Nakon 20 godina vratili ste se baladi 'Šumi, šumi javore'. Koje emocije i iskustva ste sada htjeli prenijeti ovom pjesmom?

Htio sam se vratiti jednoj od pjesama koja je obilježila moje početke bavljenja glazbom. Ona mi je, s publikom u Domu sportova, dala vjetar u leđa. 'Javor' je velika pjesma i pristupio sam joj sa strahopoštovanjem i uzbuđenjem. Htio sam da je ovim putem ponovo svi dožive, a pogotovo mlađe generacije. Trebaju proći godine i nakupiti se iskustvo da se interpretira emocija koju 'Javor' nosi i zato sam čekao pravi trenutak da se sve poklopi. Nadam se da će publika to osjetiti u duši i pustiti suzu jer ja jesam.

Kako ste se osjećali kada ste snimali spot u Vukovaru, mjestu s posebnom simbolikom?

Posebno! Danima mi nisu iz glave izlazile slike Slavonije i Vukovara, slike zlatne jeseni i plavog Dunava. Nahranio sam se energijom divnih ljudi koji su mi pristupali s neopisivom toplinom i otvorena srca. Imam osjećaj da se grad pokrenuo i da je prisutna neka nova energija makar je ovo teško doba godine za Vukovar. Samim time i za sve nas.

Vaša karijera započela je upravo tom pjesmom, ali i 'Molitvom za Magdalenu' 2003. godine, kada ste svojom interpretacijom osvojili srca publike. Koliko ste se promijenili kao umjetnik od tada do danas?

Vjerujem da sam se puno promijenio i samim time našao svoj put kako profesionalno, tako privatno. No glazbeno imam vrlo sličan smjer i putokaz od samih početaka. Vjeran sam sebi. Ponekad to donese više, a ponekad manje uspjeha.

'Šumi, šumi javore' govori o ljubavi koja je istovremeno nježna i dostojanstvena. Kako biste vi opisali svoju vezu s ljubavlju?

S ljubavi treba pažljivo postupati. Ne uzimati je zdravo za gotovo i ne dovesti se u situaciju da je postaneš svjestan tek kad je izgubiš.

Sjećate li se kada ste svoju pjesmu prvi put čuli na radiju? Prati li tu uspomenu neki poseban osjećaj?

Već 20 godina snimam pjesme i svaka nova je isto uzbuđenje i strah. Tu se gotovo ništa nije promijenilo. Uzmimo 'Javora' za primjer. Toliko su me obuzele emocije kad sam snimao u studiju kod producenta Ivana Popeskića da sam u jednom trenu morao stati. Glas je drhtao. Navrla su mi sjećanja koje me vežu za tu pjesmu i kako sam se osjećao kad je publika prvi put objeručke prihvatila malo drugačiju interpretaciju ove antologijske balade. A onda kad je prvi put zasvirala na radiju i krenule su predivne reakcije ljudi, tada sam odahnuo.

Je li neka od pjesama imala potpuno drugačiju verziju od one u kojoj je završila na albumu? Postoji li neka koja je iznenadila i vas u procesu nastajanja?

To se dogodilo s predzadnjim singlom 'S nama sve počinje', koji je inicijalno bio u nekoj blažoj pop maniri, a završio je kao plesni electro reggaeton. Tu smo se baš Aljoša Šerić, Baby Dooks i ja poigrali. To je ljepota glazbe i stvaranja. Putovanje na koje nikad nisi spreman, ali trebaš biti otvoren da te odvede u nenadanom smjeru.

Što vas je najviše naučilo vaše glazbeno putovanje i kako to primjenjujete u svakodnevnom životu?

Naučilo me upornosti. Naučilo me nositi se s usponima i padovima. Zapravo, naučilo me na uspone i padove. Još se učim nositi se s time. Sretan sam što mogu kroz glazbu dirnuti nečiji život, pa makar to bila jedna osoba.

'Ne treba se bojati umjetne inteligencije'

Jedno od nezaobilaznih pitanja je - umjetna inteligencija. Koristite li je u svome poslu u jednoj fazi i koje je vaše razmišljanje o njenoj upotrebi u budućnosti? Što to znači za kreativce?

Tip sam koji se ne boji ničeg. Svako vrijeme nosi neke svoje strahove i prijetnje. To su sve alati koje možemo koristiti kao pomoć, ali ne kao osnovno sredstvo rada. Ljudski faktor je ogroman u umjetnosti. Evo, sir Paul McCartney je jedan od brojnih glazbenika koji je snimio 'tihu' pjesmu u praznom studiju kako bi dokazao upravo to i ukazao na problematiku korištenja AI-a u umjetnosti. Ali mislim da se ne trebamo bojati umjetne inteligencije, već je koristiti kako bismo za sebe našli neku novu ulogu i neko novo mjesto u budućnosti.

Koji su vam omiljeni trenuci/situacije, događaji ili uspomene iz privatnog života koji vam daju inspiraciju za glazbu?

Moram priznati da nisam tip koji previše crpi inspiraciju iz privatnog života. Svaku pjesmu doživljavam kao posebnu priču i pretvorim je u film u kojem sam ja jedan od glumaca. Smatram da nije nužno da umjetnik doživi nešto kako bi to mogao interpretirati. To dokazuju mladi uspješni glazbenici.

Publika uživa u vašim pjesmama, no u kojima vi osobno najviše uživate?

Kod mene vam nema pravila. Nisam isključiv po tom pitanju i biram glazbu po prilici i raspoloženju. Najviše volim glazbenike kao što su George Michael, Yebba, Aaliyah, Kings Of Leon, Sam Smith, Oliver, Dvornik itd. Lista je dugačka.

Kako želite da vas publika pamti, ne samo kao umjetnika, već i kao čovjeka?

Ne bavim se ovim poslom da bi me ljudi pamtili ili da moje ime ostane negdje uklesano. Nije mi to bio primarni motiv. Radim ovo jer mi pruža užitak, jer sam sretnik koji je pronašao nešto što voli raditi i dobar je u tome. Volio bih da moja glazba ili moj radijski show u ljudima budi lijepa sjećanja kako do sada, tako i u budućnosti.