Cjeloviti razgovor, koji je u ljeto 1962. godine vodio urednik časopisa Life Richard Meryman, sada je prvi put objavljen u novoj knjizi posvećenoj posljednjem intervjuu Marilyn Monroe. Tekst je originalno objavljen samo dva dana prije nego što je 36-godišnja zvijezda pronađena mrtva, a njezina tadašnja razmišljanja o slavi, muškarcima, obitelji i Hollywoodu pokazuju koliko je stvarna Norma Jeane bila drugačija od uloge koju je igrala za javnost.

'Znate, većina ljudi me zapravo ne poznaje.' To je Marilyn Monroe rekla Merymanu, u ljeto 1962. godine.

Najveća svjetska filmska boginja pristala je na seriju intervjua o slavi, ali na kraju su razgovarali o mnogo čemu drugom. U dobi od 36 godina željela je da je vide onakvom kakva je doista bila: 'U tome i jest problem, seks-simbol postaje stvar. A ja jednostavno mrzim biti stvar.'

'Marilyn Monroe bila je njezin izum', kaže 88-godišnji James Haspiel, jedan od njezinih rijetkih živućih prijatelja. 'To joj je donijelo uspjeh, ali u stvarnom životu ona je bila Norma Jeane.'

'Mrzim biti samo stvar'

Monroe, rođena kao Norma Jeane Baker, djetinjstvo je provela po sirotištima i udomiteljskim obiteljima, a glumica je odlučila postati već s pet godina skrivajući se u kinu. O slavi je s Merymanom razgovarala vrlo trezveno, uspoređujući je s kavijarom.

'Dobro je imati kavijar, ali ne svaki prokleto dan', izjavila je tada. Njezina borba s velikim studijima bila je stalna, što najbolje ilustrira anegdota sa snimanja hita 'Muškarci više vole plavuše'. Dok je njezina kolegica Jane Russell dobila 200 tisuća dolara, Monroe je bila plaćena 500 dolara tjedno i morala se boriti čak i za vlastitu garderobu, stalno podsjećajući šefove da je upravo ona 'plavuša' iz naslova.

Etiketu seks-simbola prihvatila je pomalo rezignirano, ističući kako je to ipak bolje od nekih drugih simbola, ali je naglasila da nikada nije svjesno glumila iz seksualne perspektive niti snimila pravu erotsku scenu.

'Ako već moram biti simbol nečega, radije bih da to bude seks nego neke druge stvari za koje imaju simbole. Mislim da je seksualnost privlačna samo kada je prirodna i spontana. Nikada nisam svjesno glumila iz seksualne perspektive. Kao prvo, nikada nisam snimila erotsku scenu. Uvijek sam to željela isprobati da vidim mogu li to izvesti. Svi smo rođeni kao seksualna bića, hvala Bogu. Šteta je što toliko ljudi prezire i guši taj prirodni dar. Jer iz njega proizlazi umjetnost, ona prava umjetnost.'

Zlatni kavez i obitelj

Iako je često bila pozivana na holivudske zabave samo kako bi 'uljepšala stol', Monroe je priznala da ju taj svijet ne zanima te da se zapravo boji mase. Najboljim prijateljima smatrala je svoje posinke, Bobbyja Millera i Joeyja DiMaggia, naglašavajući kako joj je uloga supruge i majke bila iznimno važna.

'Ponekad mislim da je sve što sam ikada željela biti sretno udana žena s divnom obitelji', priznala je, dodavši kako je posinku Bobbyju strogo zabranila da čita laži iz medija i poručila mu da nju izravno pita sve što ga zanima.

Osvrnula se i na svoj kultni nastup za predsjednika Johna F. Kennedyja u Madison Square Gardenu. Zanimljivo je da je na prijemu nakon nastupa predsjedniku prvo ponosno predstavila svog bivšeg svekra, imigranta Isidorea Millera, oca književnika Arthura Millera, smatrajući da će to starcu biti najveći trenutak u životu o kojem će moći pričati unucima.

'Dvoranom je zavladala nekakva tišina. Mislila sam da neću moći pustiti ni glasa. Kad sam stala pred mikrofon, samo sam udahnula i odjednom pomislila: idemo! Pomislila sam, otpjevat ću ovu pjesmu makar mi to bilo zadnje u životu. I to ne samo za predsjednika, nego za sve ljude. Nakon toga imali su nekakav prijem. Kratko sam ranije upoznala državnog odvjetnika (Roberta F. Kennedyja), pa je bilo lijepo vidjeti nasmijano, prijateljsko lice. Ali bila sam sa svojim bivšim svekrom. Došao je ovdje kao imigrant i mislila sam da će mu to biti najveća stvar u životu. Mislila sam da će to biti nešto o čemu će moći pričati svojim unucima. Stoga, umjesto da kažem: 'Kako ste, gospodine predsjedniče?', rekla sam: 'Ovo je moj bivši svekar, Isidore Miller.'

Usamljenost na vrhu

Kada bi u medijima čitala da je depresivna i da se skriva, njezin bi odgovor bio jednostavan, uzela bi malo više vremena za šminku, stavila više šljokica i namjerno kasnila iz čistog inata. No stvarna slika njezine svakodnevice bila je mnogo tužnija.

Meryman ju je posjetio dva dana nakon intervjua kako bi zajedno prošli kroz tekst. Dočekala ga je u ogrtaču, s razmazanom maskarom od prethodne noći. Kada ju je na odlasku upitao jesu li je prijatelji nazvali i pružili joj podršku nakon što je nedavno dobila otkaz u studiju Fox, uslijedila je teška tišina.

Gledajući ga širom otvorenih, povrijeđenih očiju, samo je tiho i sjetno odgovorila: 'Ne'. Dva dana nakon izlaska tog teksta, njezina je životna priča zauvijek završila.