Arthur Miller nedvojbeno je jedan od najvećih dramatičara 20. stoljeća, dok je Marilyn Monroe bila i ostala ultimativna filmska ikona. Njihov je brak 1956. godine šokirao javnost; on je bio ozbiljni njujorški intelektualac, a ona najveći hollywoodski seks-simbol. No iza zatvorenih vrata ta se bajka pretvorila u pravu noćnu moru. U snimkama koje je tijekom gotovo tri desetljeća bilježio njegov prijatelj i biograf profesor Christopher Bigsby, Miller je progovorio o njezinim teškim psihičkim stanjima, drogi, neostvarenoj majčinskoj želji, ali i vlastitoj teškoj borbi s egom i slavom.

'Smrt joj je uvijek sjedila na ramenu'

Miller i Monroe započeli su strastvenu izvanbračnu aferu 1955. godine, a vjenčali su se godinu dana kasnije. No, prema Millerovim riječima na novootkrivenim vrpcama, trebali su mu tek mjeseci da shvati da je napravio veliku pogrešku. 'Nisam bio spreman na ono za što sam se trebao pripremiti, a to je činjenica da ona doslovno nema unutarnjih resursa. Htjela je oca, ljubavnika, prijatelja, agenta, a prije svega nekoga tko je nikada ni za što neće kritizirati, inače bi izgubila povjerenje u sebe. Ne znam postoji li uopće takvo ljudsko biće', priznao je u razgovoru.

Smrt Marilyn Monroe od predoziranja barbituratima 1962. u dobi od 36 godina njemu se činila sasvim neizbježnom. 'Smrt joj je uvijek sjedila na ramenu', rekao je, dodavši da je osjećao kako će doživjeti katastrofalan kraj ako on ne preuzme potpunu kontrolu nad njezinim životom. 'Jednom sam doveo liječnike da joj ispumpaju želudac jer je progutala dovoljno toga da je ubije. Bila je u vrlo delikatnoj psihološkoj poziciji. Bilo je izvan mojih moći, ili moći bilo koga drugoga, da ju zadrži.'

Dodatni problem majčinstva i totalno otuđenje

Par je nakon njezinih pobačaja neuspješno tražio medicinsku pomoć. Osvrćući se na njihov gubitak, Miller je rekao kako je Monroe željela biti majka 'na nekakav idealan način', ali da on sumnja kako bi to uspjelo pod silnim pritiskom Hollywooda.

'Na neki način, nisam siguran koliko bi za nju bilo dobro da je imala dijete. Bio bi to samo dodatni problem i nisam siguran kako bi to funkcioniralo u praksi', iskreno je progovorio u zapisima koji se sada prvi put pojavljuju u knjizi 'The Arthur Miller Tapes: A Life in His Own Words'.

Dramatičar ju je istovremeno opisivao kao pametnu ženu sa sjajnim smislom za humor i ironiju, no istaknuo je da bi ju često preuzela paranoja u kojoj je sumnjala da ju apsolutno svi žele iskoristiti. Njihov je odnos nepovratno puknuo kada se počeo snimati film 'Princ i plesačica', a potpuno su se otuđili tijekom snimanja filma 'Neprilagođeni' (The Misfits) 1960., filma koji je on napisao upravo za nju. Bili su, kaže on, neprijateljski nastrojeni i on više nije imao način kako joj uopće pristupiti.

Slava kao seksualna moć i lov na vještice

Osim braka s legendarnom glumicom, Miller se u razgovorima dotaknuo i vlastite slave nakon što je predstava 'Smrt trgovačkog putnika' osvojila sve važne nagrade u Americi 1949. godine. 'Slava je oblik moći koja je seksualna, ili barem implicitno seksualna', rekao je profesoru Bigsbyju, priznavši da mu je uspjeh dao osjećaj apsolutne dominacije, ali mu je istovremeno i uništio prvi brak s Mary Slattery jer je postao nepodnošljiv za suživot.

Na vrpcama se dotaknuo i jednog od najtežih trenutaka u karijeri, zloglasnog makartizma 50-ih godina. Kada je odbio imenovati komunističke pisce pred kongresnim Odborom za neameričke aktivnosti, Hollywood je počeo gušiti njegova djela.

'Zavladala je iracionalna, nadvijena senzacija straha da je neka nevidljiva sila infiltrirana u društvo kako bi ga srušila. Ljudi su išli prema ludilu ili nekom kvazifašističkom sistemu', objasnio je. Upravo iz straha i te masovne paranoje proizašlo je njegovo kultno djelo 'Vještice iz Salema' (The Crucible), a te paralele, tvrde danas književni stručnjaci, nevjerojatno su primjenjive i na današnje moderno društvo.