U Centru kulture Ribnjak održano je predavanje i okrugli stol pod nazivom 'Izazovi i opasnosti estetske kirurgije nosa: Vidljive i nevidljive posljedice' koje je vodio doc. dr. sc. prim. Marko Velimir Grgić, dr. med., otorinolaringolog, plastični kirurg glave i vrata te predsjednik Hrvatskog rinološkog društva.

Porast broja operacija nosa

Razgovaralo se o rizicima koje nose estetske operacije nosa, nezadovoljavajućim rezultatima, ali i o razlozima porasta estetskih zahvata – uključujući psihološke motive te utjecaj društvenih i kulturnih očekivanja na odluku o operaciji.

Uvodno predavanje dr. Grgića ukazalo je na nagli porast broja rinoplastika u svijetu i u Hrvatskoj. Tako je samo u 2023. godini u svijetu izvedeno više od 1,1 milijun operacija nosa, što je čak 20 posto više nego godinu ranije. U Hrvatskoj se, prema procjenama, godišnje izvede više od tisuću takvih zahvata.

Više od 95 posto primarnih operacija nosa izvodi se u svrhu njegovog smanjenja, dok se kod više od 80 posto revizijskih zahvata radi augmentacija, odnosno vraćanje tkiva koje nedostaje, najčešće hrskavice.

Ono što je posebno zabrinjavajuće jest da se u literaturi mogu naći podaci da se gotovo 15 posto pacijenata – otprilike svaka šesta osoba – odlučuje na revizijsku operaciju zbog nezadovoljstva izgledom ili funkcijom nosa. U KBC-u Sestre milosrdnice, u pojedinim godinama čak do 20 posto svih operacija nosa čine upravo revizijski zahvati, koji su često posljedica već ranije obavljenih operacija.

Sve je više revizijskih zahvata

Broj revizijskih zahvata, napominje dr. Grgić, ne predstavlja stvaran broj nezadovoljnih pacijenata, jer se mnogi ne odluče ponovno na operaciju.

'Nezadovoljavajući rezultati češći su nego što se o tome govori i piše. Dio pacijenata tehnički je dobro operiran, no osjećaju da lošije dišu jer se tijekom zahvata može oštetiti sluznica i receptori, što ponekad dovodi do tzv. sindroma praznog nosa. Mnogi od njih ne razmišljaju o ovim, ali i o opasnijim komplikacijama kao što su krvarenja ili sepsa, iako su obaviješteni, jer je za njih ta opasnost apstraktna. Također, zaboravljamo da svaka operacija ostavlja ožiljak, vidljiv ili nevidljiv, a ožiljno tkivo je slabije kvalitete nego netaknuto tkivo', izjavio je dr. Marko Velimir Grgić te zaključio kako svaki zahvat treba pažljivo razmotriti i procijeniti opravdava li svaka estetska nesavršenost kirurško liječenje.

Nakon predavanja održan je okrugli stol na kojem su se dr. Grgiću pridružili Hrvoje Handl, dr. med., specijalist psihijatar i subspecijalist psihoterapije, te dr. sc. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Tema razgovora bili su uzroci i posljedice sve većeg broja estetskih zahvata – iz perspektive medicinske struke, pojedinca i društva.

Psihološki i društveni aspekti estetske kirurgije

U diskusiji se razgovaralo o psihološkim i društvenim aspektima estetske kirurgije, osobito o tome koliko su motivi za zahvate povezani s emocionalnom zrelošću i pritiskom digitalnih ideala ljepote. Sudionici su naglasili da tržište i društvo sve više oblikuju pojam ljepote, što dovodi do pritiska na mlade i djecu da korigiraju svoj izgled.

'Pojam ljepote oblikuje kombinacija psiholoških, društvenih i ekonomskih faktora, a danas ideal ljepote zbog digitalnih medija postaje sve više uniformiran, što dovodi do pritiska na sve mlađe osobe, pa čak i djecu', istaknuo je psiholog Boris Jokić te dodao da osobno nije protivnik estetske kirurgije, ali da ista postaje problematična kad proizlazi iz manipulacije tržišta.

Hrvoje Handl smatra da bi estetskim operacijama, osobito rinoplastici, trebali prethoditi psihološka procjena i višestruki susreti sa psihoterapeutom.

'Tjelesna dismorfija i opsesije vezane uz nos često su simptomi dubljih osobnih nesigurnosti, stoga je opasno ignorirati psihološki aspekt. Prema tome, smatram da jedan od kriterija za operaciju nosa treba biti i pitanje emotivne zrelosti pacijenta, jer svatko treba razumjeti da promjena izgleda ne jamči osobnu sreću', ističe Handl.

Zaključak diskusije bio je da je u estetskoj medicini nužno zadržati etičnost, ljudskost i kritičnost. Samo tako liječnici i pacijenti mogu djelovati zrelo, svjesno i u skladu s unutarnjim osjećajem odgovornosti i vrijednosti.