Rajčica je među najpopularnijim namirnicama koje svakodnevno završavaju na tanjuru, ali ujedno spada i među one koje se često uzgajaju uz intenzivniji kemijski tretman. Zato, koliko god na prvi pogled djelovala kao 'siguran' i zdrav izbor, pri kupnji nije loše biti malo oprezniji i obratiti pažnju na detalje
Danas se mnoge rajčice uzgajaju uz različite umjetne poticaje koji ubrzavaju rast, uljepšavaju izgled i produljuju trajnost, pa sama intenzivno crvena kora više nije pouzdan znak kvalitete. Značajan dio rajčica na tržištu prolazi i tretmane pesticidima, a tragovi se mogu zadržati na plodu čak i nakon pranja. Upravo zato važno je znati prepoznati razliku između prirodnije uzgojene rajčice i one koja to nije barem po vanjskim znakovima i ukupnom dojmu.
vezane vijesti
Kako biste utvrdili ima li povrće ili voće pesticide, možete otvoriti rajčicu i pogledati unutrašnjost. Obično one s toksinima imaju žućkaste pruge, sa žutim 'dijelom' u sredini.
Nesavršenosti često su dobar znak
Obratite pažnju na razlike: prirodne rajčice rijetko su potpuno jednake veličine i izgleda. Ako vam plodovi djeluju kao da su 'izašli iz kalupa', identični, glatki i kao nacrtani po istom modelu, velika je vjerojatnost da nisu uzgojeni prirodno. Kad god možete, birajte nepakirano voće i povrće, jer je ono zapakirano najčešće povezano s intenzivnijom industrijskom proizvodnjom u kojoj se češće koriste kemijska sredstva i pesticidi.
Ako rajčica ne izgleda 'savršeno', odnosno ima brazde, smećkaste šare ili je pomalo nepravilnog, 'uvrnutog' oblika, veća je šansa da se radi o prirodnije uzgojenom, manje tretiranom plodu. Takve nesavršenosti često su dobar znak da je rajčica rasla u realnim uvjetima i sazrijevala svojim tempom.
