Suvremeno roditeljstvo donosi mnoge nove i drugačije izazove, a trendovi intenzivnog roditeljstva, visoka očekivanja i stalni pritisci samo otežavaju ovu ključnu životnu ulogu te sve više roditelja doživljava sagorijevanje, odnosno 'burnout', o čemu smo razgovarali s izv. prof. dr. sc. Ivanom Macukom s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru
Nažalost, stresna svakodnevica i ubrzan način života u konačnici utječu i na obiteljske odnose, upozorava izv. prof. dr. sc. Ivana Macuka s Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru.
vezane vijesti
'Iako roditeljstvo često sa sobom nosi ljubav, sreću i osjećaj ponosa, sve je više roditelja koji doživljavaju emocionalnu iscrpljenost. Zbog toga se sve više govori o sagorijevanju u roditeljstvu, stanju koje nastaje kada stres povezan s roditeljskom ulogom ne jenjava, već postaje kroničan i dominira svakodnevnim životom. Kao i prilikom profesionalnog izgaranja, prekomjerna posvećenost i trajni zahtjevi u roditeljstvu mogu dovesti do osjećaja da su roditelji 'izgorjeli'', upozorava psihologinja.
Iskustva roditelja i načini odgoja djece, dodaje, posljednjih godina značajno su se promijenili.
Kronično stanje
'Danas su roditelji suočeni s drugačijim pritiscima i zahtjevima u ispunjavanju svoje roditeljske uloge u odnosu na prijašnje generacije. Nažalost, danas govorimo i o sagorijevanju u roditeljskoj ulozi, temi o kojoj se tek u novije vrijeme intenzivnije razgovara… Stres, koji se smatra neminovnim dijelom roditeljstva, normalna je reakcija na izazove u toj ulozi te obično dolazi i prolazi. S druge strane, sagorijevanje u roditeljstvu je ozbiljnije i kronično stanje, a karakteriziraju ga ekstremna iscrpljenost, emocionalno udaljavanje od djece i gubitak zadovoljstva u roditeljskoj ulozi.
Vjerujem da ste čuli za osobe koju su sagorjele na poslu, one koje su odjednom iscrpljene, ispražnjene, doslovno 'izgorjele' zbog rada i preopterećenosti. Kao i prilikom profesionalnog izgaranja, prekomjerna posvećenost i trajni zahtjevi u roditeljstvu mogu dovesti do osjećaja da su roditelji 'izgorjeli'. Ako usporedimo profesionalno i roditeljsko sagorijevanje, jasno je da roditelji jednako intenzivno ulažu sebe, bore se za dobrobit svoje djece, emocionalno su potpuno uronjeni u roditeljsku ulogu. Upravo ta prekomjerna uključenost, uz kontinuirane zahtjeve, može dovesti do emocionalne iscrpljenosti te osjećaja da su 'izgorjeli' i kao roditelji', ističe ona.
Brojni izazovi
Dok roditeljski stres i iskustva uznemirenosti, koja proizlaze iz svakodnevnih zahtjeva, objašnjava psihologinja, mogu biti uobičajeni s vremena na vrijeme, sagorijevanje u roditeljstvu nastaje kada stres postane kroničan i nadvlada osjećaj roditelja da se može uspješno nositi s izazovima.
'Mnogi stresori u roditeljstvu spadaju pod ono što nazivamo uobičajenim stresorima jer su dio iskustava gotovo svake obitelji. U tzv. uobičajene zahtjeve i stresore u roditeljstvu spada kao prvo prilagodba tijekom tranzicije u roditeljstvo. Izvori brige i stresa, koji su tipični u vrijeme tranzicije u roditeljstvo, jesu strahovi oko trudnoće, poroda i zdravlja djeteta koje uskoro dolazi, uz preispitivanje osobnih vještina i kompetencija potrebnih u budućoj roditeljskoj ulozi. Nadalje, brinu se hoće li se djeca snaći u životu, hoće li imati dovoljno prijatelja, tko će im biti učitelj u školi, hoće li upoznati dobre ili loše ljude u životu, kojeg će partnera jednog dana odabrati itd.
Izazovi, brige i zahtjevi u roditeljstvu povezani su, naravno, s razvojnim stadijem djeteta, tj. njegovom dobi i razinom zrelosti. Primjerice, kada su djeca jako mala, roditelji su usmjereni na njihove primarne potrebe (prehranu, spavanje), a kasnije se suočavaju s izazovima u razvoju samokontrole i regulaciji emocija (izljevima bijesa, neposlušnosti djeteta), svađama među braćom i sestrama i sl. Nažalost, neki se roditelji suočavaju i s posebnim zahtjevima i brigama u roditeljstvu kao odrazom specifičnih razvojnih i zdravstvenih teškoća djeteta. Za većinu roditelja, na sreću, stres u roditeljstvu u velikoj se mjeri kompenzira nizom događaja u obitelji koji generiraju pozitivne emocije, zadovoljstvo, sreću i ponos. Roditeljstvo jest izvor pozitivnih emocija, izvor motivacije, snage i osobnog rasta te često pruža osjećaj zadovoljstva i ponosa zbog razvoja i uspjeha djece', objašnjava psihologinja Macuka.
Ovo su simptomi sagorijevanja u roditeljstvu
Roditeljsko sagorijevanje nije trenutni umor, već duboka emocionalna i fizička iscrpljenost povezana s roditeljskom ulogom. Evo kako ga najčešće možemo prepoznati:
- Iscrpljenost - Prvi i najvidljiviji simptom je osjećaj potpune fizičke i emocionalne iscrpljenosti. Roditelj gubi energiju potrebnu za svakodnevnu brigu o djeci, a iako se i dalje trudi ispuniti osnovne obaveze, unutarnja snaga nestaje.
- Emocionalno udaljavanje - Roditelji koji su sagorjeli ponašaju se poput autopilota: hrane djecu, voze ih u školu, obavljaju nužne zadatke, ali s vrlo malo nježnosti, pažnje i topline. Veza s djecom postaje funkcionalna, a emocionalna bliskost se gubi.
- Zasićenje i gubitak užitka - Roditeljska svakodnevica više ne donosi zadovoljstvo. Igranje, zajedničko vrijeme, obroci… sve postaje naporno i bez iskrene radosti. Roditelji ne gube osjećaj učinkovitosti, i dalje se znaju brinuti o svojoj djeci. Ali ono što gube je zadovoljstvo u roditeljstvu.
- Suprotnost s prethodnim doživljajem slike o sebi kao roditelja -Roditelj se više ne prepoznaje, nije onakav kakav je nekad bio, niti kakav je želio biti. Taj osjećaj promjene često primijete i partner i djeca, govoreći da 'mama više nije ona ista' ili 'tata se jako promijenio'. To je bolna točka koja pojačava osjećaj otuđenja. Većina roditelja koji su sagorjeli u roditeljskoj ulozi želi učiniti sve što mogu i držati sve pod kontrolom.
Stoga ako roditeljstvo predstavimo kao ravnotežu, sa stresorima i zahtjevima na jednoj strani te pozitivnim emocijama i zadovoljstvom na drugoj strani, naglašava psihologinja, kod većine roditelja ipak prevladavaju radost, ponos i zadovoljstvo kao kompenzacija za tzv. uobičajene zahtjeve i stresore u svakodnevnom obiteljskom životu.
'Međutim, kada je odnos obrnut, tj. kada roditeljska iskustva postanu teška i zahtjevna, a roditelj nema resursa da se uspješno suoči i nosi sa zahtjevima te uloge, može doći do neravnoteže i sagorijevanja. Resursi koji roditeljima pomažu u svakodnevnom nošenju sa stresom mogu biti različiti za svakoga, no važno je prepoznati i svjesno ih koristiti. Potiče ih se da njeguju entuzijazam na poslu, održavaju kontakte s prijateljima, uključuju svoje roditelje u obiteljski život te izraze zahvalnost supružniku za zajednički trud i podjelu roditeljskih obaveza. Važno je ne zaboraviti na male, ali važne geste, poput riječi ohrabrenja, primjerice: 'Mislim da si izvrstan/na otac/majka.' Kvalitetno provedeno vrijeme s djecom, igra, dijeljenje radosti, ponosa i ljubavi stvaraju pozitivnu atmosferu u obitelji, jačaju emocionalne odnose i smanjuju razinu stresa', kaže.
Savjeti na društvenim mrežama
Društvene mreže preplavljene su savjetima o roditeljstvu, od kojih su neki korisni, a neki, iako dobronamjerni, stvaraju nerealna očekivanja i osjećaj nedovoljnosti kod roditelja, upozorava psihologinja. Takvi savjeti često prenose poruke poput: 'Moguće je biti savršen roditelj', 'Nije dopušteno griješiti' ili 'Biti roditelj je uvijek radost', što može dovesti do krivnje, sumnji u sebe i emocionalne iscrpljenosti. Zbog toga je važno prepoznati pritiske i očekivanja s kojima se roditelji svakodnevno suočavaju.
Nadalje, mnoga su istraživanja osporila nekoliko uobičajenih mitova i ne ukazuju na povećan rizik za roditelje male djece ili tinejdžera, niti darovite djece. Rizik je, prema istraživanjima, blago povišen za samohrane i osobito visok među roditeljima djece s teškoćama u razvoju.
Posljedice sagorijevanja u roditeljstvu
Što se događa kada roditelj doživi sagorijevanje u roditeljstvu? Posljedice su višestruke i utječu na njega, djecu i njegov odnos s partnerom, naglašava Macuka.
Posljedice mogu biti: narušeno mentalno zdravlje roditelja, povećana zastupljenost depresivnih simptoma i ovisničkih ponašanja, suicidalne misli, poremećaji spavanja, sukobi s partnerom, nepovoljno roditeljsko ponašanje (zanemarivanje i nasilje prema djeci) te percepcija sebe kao lošeg roditelja.
Sagorijevanje u roditeljstvu ozbiljan je problem koji zaslužuje pozornost s obzirom na ozbiljnost posljedica, kako za roditelje (u smislu pogoršanja zdravlja, razvoja ovisnosti, pojave suicidalnih ideja i percepcije sebe kao lošeg roditelja), tako i za djecu, objašnjava psihologinja.
'Istraživanja pokazuju da roditelji koji se suočavaju s ovim stanjem često proživljavaju snažnu razdražljivost, intenzivan osjećaj krivnje i srama, a kod nekih se razvija i mržnja prema sebi. Ni fizički simptomi nisu rijetkost jer kronični stres i povišena razina kortizola mogu ozbiljno narušiti zdravlje i utjecati na cjelokupno funkcioniranje. Neki roditelji, pokušavajući se emocionalno distancirati od nepodnošljive svakodnevice, pribjegavaju pojačanoj konzumaciji alkohola. Ponekad se javi i snažna želja za bijegom, a upravo taj osjećaj može prerasti u misli o samoozljeđivanju ili suicidu. Za razliku od zaposlenih osoba koje mogu uzeti bolovanje ili promijeniti radno mjesto, roditelji se ne mogu 'isključiti' iz svoje roditeljske uloge. Sagorijevanje u roditeljstvu ne pogađa samo roditelja, već ima ozbiljne posljedice i na djecu zanemarivanjem, emocionalnim distanciranjem i nasiljem prema njima. Uz to, pate partnerski odnosi te udaljavanje, nesuglasice i smanjenje međusobnog razumijevanja često prate ovo stanje. Zato je iznimno važno prepoznati znakove, razgovarati o njima bez osude i potražiti podršku na vrijeme', savjetuje psihologinja.
Prevencija i liječenje roditeljskog sagorijevanja
Prevencija je izuzetno važna jer istraživanja pokazuju da se simptomi ne pojavljuju naglo, već se razvijaju postupno i u predvidivom slijedu, upozorava psihologinja.
'Prvi znakovi obično su izražena iscrpljenost, nakon koje se javlja emocionalno distanciranje od djeteta i gubitak uživanja u roditeljskoj ulozi. Upravo u fazi emocionalnog udaljavanja počinju se pojavljivati ozbiljne posljedice poput zanemarivanja i nasilja prema djeci. Nažalost, mnogi roditelji potraže pomoć tek kada dostignu duboku razinu sagorijevanja, kada su već potpuno iscrpljeni, izgubljeni i s osjećajem da su zakazali. Prevencija i liječenje roditeljskog sagorijevanja zahtijevaju suosjećajan pristup. Roditeljima koji pate zbog toga treba siguran prostor u kojem mogu iskazati osjećaje bez osude. Priznavanje preopterećenosti ili gubitka uživanja u vremenu provedenom s djecom može izazvati sram i krivnju. Upravo zato ključno je da se svakom roditelju pristupi s iskrenim razumijevanjem, uz poruku da takvi osjećaji ne znače da je kao roditelj 'loš', već da je dugo nosio teret više nego što je to mogao sam', ističe Ivana Macuka.
Kada roditelji osjete da ih se istinski čuje i razumije, dodaje psihologinja, otvara se prostor za istraživanje dubljih uzroka njihova sagorijevanja.
'To se stanje ne povlači samo od sebe, nužno je vrijeme za oporavak, kao i promišljen pristup usmjeren na podršku. Ciljane psihološke intervencije mogu značajno pomoći roditeljima 'ponovnim uspostavljanjem ravnoteže' njihovih stresora i resursa u roditeljstvu. One započinju detaljnom procjenom individualne obiteljske situacije, pri čemu se identificiraju specifični stresori i zaštitni čimbenici koji oblikuju iskustvo svakog roditelja. Budući da se priroda, količina i intenzitet tih stresora razlikuju od osobe do osobe, pristup mora biti prilagođen', savjetuje ona.
Iako je sagorijevanje u roditeljstvu ozbiljan problem sa zabrinjavajućim posljedicama za obitelj u cjelini, također je stanje koje se može učinkovito liječiti, kaže psihologinja.
'Uz odgovarajuću podršku, roditelji se mogu oporaviti i doživjeti smanjenje simptoma. Važno je ne zaboraviti da se mnogi u takvim okolnostima osjećaju posramljeno, krive sebe, često ostajući izolirani, usamljeni i bez potrebne podrške. Upravo zbog toga ključno je osnažiti poruku da traženje pomoći nije znak slabosti, već znak hrabrosti i odgovornosti. Sagorijevanje ne govori o nečijoj nesposobnosti da bude dobar roditelj, već o količini ljubavi, vremena i truda koju je taj roditelj uložio bez predaha - iz srca', zaključuje psihologinja.
