Već petu godinu zaredom dobitnici književne nagrade tportala za najbolji roman, uz novčanu nagradu, osvajaju snimanje audioknjige u produkciji book&zvooka. Nakon romana Olje Knežević, Marije Andrijašević, Magdalene Blažević i Tee Tulić, ovih će dana i Dežulovićev 'Tko je taj čovjek' dobiti audioizdanje koje interpretira dramski umjetnik Rakan Rushaidat, a režira ga Dražen Krešić.

Roman 'Tko je taj čovjek' intrigantna je pripovijest smještena u vrijeme Hitlerova puča u Münchenu 1923. godine, kroz koju se zrcale okolnosti i kontekst tadašnjeg njemačkog društva koje su dovele do uspona Führera. Ova višeslojna spekulativna fikcija, prema mišljenju žirija tportalove nagrade za roman godine, zasnovana je na dugotrajnom istraživanju i književnom radu pa je, kako su ranije naveli obrazlažući svoju odluku, Dežuloviću pošlo za rukom ispisati djelo koje omogućuje da se preko povijesne teme promišlja i naša suvremenost, globalna i lokalna, te da se propitaju ne samo okolnosti u kojima nastaju diktature, krize i ratovi, već i mogućnosti djelovanja svakog pojedinca.

Dražen Krešić: Teško je definirati što je režija audioknjige

Redatelj Dražen Krešić, kojemu je ovo prvi takav režiserski zadatak, u razgovoru za tportal ističe da je teško definirati što je to uopće režija audioknjige.

'Audioknjiga nije izvedbeno djelo koje se komponira u nekim elementima, nego čitanje koje treba komunicirati s publikom na izravan način, prenijeti tekst, prenijeti emocije, ali opet nije upakirano u kompletnost izvedbenih elemenata', rekao je Krešić, objašnjavajući kako si je zato 'dao zadatak da ta režija ustvari bude podloga koja će olakšati 'probijanje' kroz ovu gusto napisanu prozu te približiti ideju i narativ knjige'.

Galopirajući fašizam kao zvučna kulisa romana

Osim samog glasa glumca Rakana Rushaidata, Krešić u polušali kaže da je zvučna kulisa ovog romana ustvari galopirajući fašizam.

'Budući da je radnja smještena u urbane sredine Njemačke s početka prošlog stoljeća i odvija se na trgovima, javnim prostorima, u pivnicama, to je zvučna slika, to je ambijent koji jest zvučno slikovit. Iskoristit ćemo to, ali ćemo probati dati i taj neki opasni element kojim se i bavimo – zlom koje dolazi. Opasno čitanje', kaže Krešić, napominjući da 'Dežulović piše široko i raskošno'.

Pritom ističe kako se ovdje potvrđuje ideja da su prvi odabiri najvažniji.

'Odabirom Rakana, koji je rasni glumac, velik dio mog posla je obavljen. To možda zvuči malo sebično, ali mislim da je važno. On već u svom habitusu nosi nešto što smo prepoznali dok smo birali glumca – nešto što smo prepoznali kao glavne karakteristike tog junaka kojim se bavi Dežulović. I onda se u studiju više radi o nekim manjim korekcijama i uputama, što je dosta važno za ovoliku količinu materijala', dodaje Krešić, ističući da je i sam 'eksperimentirao' slušanjem, a ne čitanjem knjiga te se lako zaljubio u ovaj format.

Rushaidat: Dežulovićev roman nije rijeka u koju se baciš, nego planinski vrh

Rakan Rushaidat, dramski umjetnik i član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, već je za book&zvook čitao 'Preobrazbu' Franza Kafke, no priznaje da se, za razliku od kolega i kolegica koji su više puta snimali audioknjige, nije nadao da će upravo on biti izbor za Dežulovićev roman.

'Nisam pomislio da bi mene, koji sam radio samo Kafku, zvali za ovakav kompleksan roman, roman čije se rečenice protežu preko cijelih stranica, s jako puno povijesnih referenci, od opće povijesti do povijesti književnosti', rekao je Rushaidat za tportal.

No Ljubica Letinić, jedna od osnivačica book&zvooka, otkrila mu je, dodaje, da je zapravo presudno kakav je – ton.

'Možda moj ton doista odgovara junaku ovog romana, njegovu ritmu, možda je bliži mom habitusu. Blago neurotičan u nekom smislu', kaže uz smijeh Rushaidat.

Dežulovićev roman 'Tko je taj čovjek' nije ni za čitatelja, ni za slušatelja, a ni za glumca koji ga govori rijeka u koju se samo baciš, već velika i teška, gotovo nesavladiva planina.

'Planina do čijeg se vrha strpljivo penješ i sve ti je nepoznato. Ako se krene samo čitati, bez razumijevanja pročitanog, teško je. Treba uloviti logiku Dežulovićeve rečenice, onda će i slušatelj dobiti ono što mu je potrebno', smatra Rushaidat, podsjećajući da je važno to da audioverzija romana ne bude interpretacija.

'Treba tražiti neku sredinu da slušatelj sam iz onoga što čuje vizualizira i stvara dojmove, ne previše 'bojiti' glasom, a opet ima više slobode nego na pozornici. Puno stvari otkrivam radeći u ovom procesu i ne samo da je različito od kazališta, nego je znatno različito i od radiodrame i radioromana', dodaje.

'Dekadencija krčme, željeznice i Wagnera'

Rushaidat ističe i da sve više ljudi sluša audioknjige, pa je odgovornost tim veća.

'Iznenadilo me to koliko moja generacija, koja je sada u pedesetim godinama, sluša audioknjige. Mislio sam da je to više za mlađu publiku, pa su strah i odgovornost – radimo li dobro – još veći', dodaje Rushaidat.

Letinić ističe da joj je Dežulovićev roman bio privlačan jer ga je čula iznutra.

'Čula sam te prostore, čula sam glazbu tog vremena, čula sam tog Wagnera, čula sam željeznicu. Sve se to nekako sklapa, a i on sam daje dosta važnosti tom ambijentu. Detaljno opisuje zvona minhenskih crkava, opisuje kabarete, čujemo glazbu, trenutke kad se pivske čaše sudaraju, buku, dekadenciju krčme', kaže Letinić za tportal, podsjećajući da je atmosfera detaljno opisana.

'Bilo bi zanimljivo pitati samog autora je li pisao 's uhom' neke fragmente i prostore. Zvučna kulisa puno je pridonijela karakteru i uvjerljivosti njegove naracije', zaključuje Letinić.