Njegov roman 'Tko je taj čovjek?' intrigantan je i slojevit izlet u žanr spekulativne fikcije, svojevrsna povijesno-umjetnička geometrija 20. stoljeća. Dobitniku je pripala novčana nagrada u iznosu od 15 tisuća eura, posebno dizajnirana skulptura dizajnera i umjetnika Silvija Vujičića te audioizdanje romana na platformi book&zvook
Dobitnikom tportalove nagrade za najbolji hrvatski roman objavljen u 2025. godini proglašen je u utorak u Zagrebu Boris Dežulović za roman Tko je taj čovjek? (Ex Libris), ambiciozno pisanu, intrigantnu pripovijest smještenu u vrijeme Hitlerova puča u Münchenu 1923. godine, koja se poigrava idejom alternativne povijesti spajajući spekulativnu fikciju, filozofska promišljanja i elemente trilera.
vezane vijesti
Odluku o pobjedniku, u konkurenciji od čak 57 prijavljenih naslova, donio je peteročlani tportalov žiri, koji su činili kroatistica Andrea Milanko, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić, psiholog i kolumnist tportala Boris Jokić te prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, ujedno i predsjednica žirija.
Na svečanosti proglašenja laureata održanoj u zagrebačkom MET Boutique Hotelu, nagradu – posebno dizajniranu skulpturu dizajnera i umjetnika Silvija Vujičića i ček na 15 tisuća eura – Dežuloviću je uručila predsjednica uprave HT-a Nataša Rapaić.
"Hvala", rekao je Dežulović.
Ukratko o Borisu Dežuloviću
Boris Dežulović (Split, 1964.) novinar je, književnik i jedan od osnivača Feral Tribunea, nakon čijeg se gašenja afirmirao kao jedan od najutjecajnijih kolumnista u Hrvatskoj i regiji. Autor je romana Christkind (nagrađenog nagradom Jutarnjeg lista) i Jebo sad hiljadu dinara, zbirke poezije Pjesme iz Lore, zbirke priča Poglavnikova bakterija te romana za djecu Život i snoviđenja slavnog žohara Zaštomira. Objavio je i više knjiga kolumni, među kojima su Ugovor s đavlom, Zločin i kazna i Summa Atheologiae.
Dvostruki je dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva za novinara godine (2004. i 2022.), a 2014. u Londonu primio je European Press Award za najbolji novinski komentar. Autor je i scenarija za dokumentarni film Dnevnik graditelja redateljice Jasmile Žbanić, a deset godina nastupao je u satiričkom cabaretu Melodije Bljeska i Oluje. Danas živi i radi u malom ribarskom mjestu na jadranskoj obali, gdje se uz pisanje bavi ribolovom i vinogradarstvom.
U užem izboru za ovogodišnju nagradu našli su se još Damir Karakaš s romanom Sunčanik (OceanMore), Gabrijela Rukelj Kraškovič s romanom U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća (OceanMore), Robert Međurečan s romanom Tako neka bude (Sandorf) te Nenad Stipanić s romanom Život u topu kojeg nema (Sandorf).
Donosimo cjelovito obrazloženje žirija
Zašto je 'Tko je taj čovjek?' najbolji roman godine
Roman Borisa Dežulovića Tko je taj čovjek? višeslojna je i intrigantna pripovijest, smještena u vrijeme Hitlerova puča u Münchenu 1923., koja se poigrava idejom alternativne, drukčije povijesti, vješto sjedinjujući spekulativnu fikciju, filozofska promišljanja i elemente trilera. Potrebi zaustavljanja zla prije nego što se razbukta kao kontrapunkt je suprotstavljena ljubavna priča, s nesagledivim posljedicama jednom kada zaiskri ljubav. Iz pripovijesti protagonista, američkog novinara, saznajemo brižljivo rekonstruirane društveno-povijesne, ekonomske i kulturne okolnosti u Njemačkoj koje su pogodovale usponu Führera.
Iskorištavajući vizionarske mogućnosti spekulativne fikcije o mogućnosti intervencije u prošlost, Dežulović oplemenjuje trivijalni žanr ozbiljnim pitanjima i uspostavljenim vezama između različitih, ponekad neočekivanih i udaljenih, umjetničkih, znanstvenih, psiholoških i političkih fenomena. Premda čitljiv, izraz je satkan od citata, parafraza, inojezičnih i polifonijskih iskaza – ukratko, riječ je o promišljenom, gustom jezičnom tkanju. Diskurz romana izgrađen je na (post)modernističkim pripovjednim tehnikama i nimalo ne bježi od autoreferencijalnosti, no kako pritom uspijeva graditi napetost, uvući čitatelja u priču, suvereno se kretati galerijom povijesnih ličnosti te ga nagraditi efektnim prizorima, potvrda je to visokog umijeća pripovijedanja i discipline nad pričom. Zasićenost aluzijama i referencama te uklopljenost raznih intertekstova, od Thomasa Mana i T. S. Eliota do Thomasa Hardyja i Richarda Wagnera, da spomenemo samo neke, ostavlja čitatelju mnogo prostora za asocijacije, povezivanje, prisjećanje i konstrukciju smisla.
Iznevjeravajući potencijalna očekivanja od poznatog kolumnista, ovaj tekst ne igra na duhovitost i brze poante: roman je to izražene književne ambicije i širine, zasnovan na dugotrajnom istraživanju i književnom radu. Ukratko – to nije onaj očekivani čovjek. Dežuloviću je, naime, pošlo za rukom ispisati djelo koje omogućuje da se preko povijesne teme promišlja i naša suvremenost, globalna i lokalna, te da se propitaju ne samo okolnosti u kojima nastaju diktature, krize i ratovi nego i mogućnosti djelovanja svakog pojedinca.
Tko je taj čovjek? Borisa Dežulovića fascinantan je roman koji će sigurno zaokupljati i dugo nakon čitanja i stoga je po mišljenju žirija pobjednik tportalova natječaja za roman 2026. godine.
Andrea Milanko, Anica Tomić, Vanda Mikšić, Robert Perišić i Boris Jokić
'Preko povijesne teme promišlja se suvremenost, globalna i lokalna'
Glavna urednica tportala Dijana Suton zahvalila je članovima žirija na još jednom zahtjevnom čitateljskom poslu te finalistima na romanima koji, kako je rekla, služe kao podsjetnik da, iako možda iz svojih malih i velikih povijesti nismo naučili dovoljno, kroz književnost neprestano nastavljamo tražiti vlastite odgovore na pitanja koja nam nameće život.
Podsjetila je na važnost misije news portala koji ne odustaje od kulture, zahvaljujući čemu je književna nagrada tportala tijekom gotovo dva desetljeća postala važna kulturna činjenica koja okuplja autore, izdavače i čitatelje.
Obrazlažući odluku žirija, njegova predsjednica Vanda Mikšić istaknula je kako ju nije bilo nimalo lako donijeti u tako velikoj konkurenciji naslova koje obilježavaju izvrsnot i originalost.
Dežulovićev roman polazi od vizionarske ideje mogućnosti intervencije u prošlost, ali pritom nadilazi okvire žanra. "Dežuloviću je pošlo za rukom ispisati djelo koje omogućuje da se preko povijesne teme promišlja i naša suvremenost, globalna i lokalna, te da se propitaju ne samo okolnosti u kojima nastaju diktature, krize i ratovi nego i mogućnosti djelovanja svakog pojedinca", mišljenje je žirija, uz zaključak kako je riječ o "fascinantnom romanu koji će sigurno zaokupljati i dugo nakon čitanja". Uz kipić i novčani iznos od 15.000 eura, pobjedniku pripada i audioizdanje romana na platformi book&zvook.
Ovogodišnja dodjela tportalove književne nagrade prvi je put održana pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, a svečanosti je nazočila i Nevena Tudor Perković, ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti MKiM.
Prošle godine, najboljim je proglašen roman Strada Fortunata Olje Knežević u izdanju Hena com-a. Godinu ranije, titulu je odnijela Tea Tulić s romanom Strvinari starog svijeta (OceanMore), a među dosadašnjim su dobitnicima i Magdalena Blažević, Marija Andrijašević, Želimir Periš, Dubravka Ugrešić, Ivica Đikić, Olja Savičević Ivančević i, dvostruki laureat, Kristian Novak, kao i ovogodišnji finalist Damir Karakaš, koji je 2020. nagrađen za roman Proslava (OceanMore).
Izvrsnost i originalnost
Što je žiri rekao o ostalim finalistima 19. tportalove nagrade
Damir Karakaš, Sunčanik
S Damirom Karakašem i njegovim Sunčanikom ponovo smo na selu, i u šumi. Gustoj šumi stabala i riječi. U prostoru između tih šuma stvara se iznimno sugestivna mreža koja u nama čitateljima otvara osjetila i pokreće imaginaciju, misao i emocije. Jer dječak i djed su na putu. O njima saznajemo postupno, nikada previše, ali dovoljno da sami možemo nadopuniti. Na jednoj je strani smrt i sjećanje, na drugoj znatiželja još neispisana, a već opterećena mladog života. Ovaj kratki, nelinearno ispripovijedani roman lišen suvišnog, suptilno je satkana, tišinom i sudbinama napregnuta egzistencijalna parabola kojoj bi u filmskom svijetu možda najbliži bio Tarkovski. Svojim jedinstvenim i prepoznatljivim stilom osjetljivim za detalje Damir Karakaš ponovo je ispisao vrhunske stranice književnosti.
Gabrijela Rukelj Kraškovič, U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća
Debitantski roman Gabrijele Rukelj Kraškovič početnički je rukopis samo formalno. Priča je to o ranama i povredama tijekom odrastanja u udomiteljskoj obitelji, koje odrasla žena konačno može podvrgnuti analizi nakon majčine smrti. Odabir emocionalno neutralnoga, povremeno distanciranog stilskog registra omogućio je autorici da bolnu priču, premda je oblikovana u okviru autofikcije, posreduje bez patetike, klišeja i banalnosti, čestih zamki autofikcije, a da pritom nimalo ne izgubi na uvjerljivosti. Hrabrost da svoju protagonisticu portretira iz različitih očišta urodila je spisateljski uspješnim spojem dirljivog i duhovitog, analitičkog i emocionalnog, ispovjednog i ironijskog.
Robert Međurečan, Tako neka bude
Afirmirani pisac prihvatio se izazovnog interteksta, biblijskih evanđelja o proreknutoj izdaji Krista, i kreativno ga preispisao u žanru avanturističkog romana. Titanske likove Krista i Jude autor je podredio fikcionalnoj družbi međusobno sukobljenih zelota u politički nestabilnoj provinciji pod Pilatovom upravom ispitujući granicama trivijalnog žanra granice kršćanskog nasljeđa u suvremenom svijetu kao što su praštanje, nada, vjera i ljubav. U središtu je kompleksni lik židovskog preobraćenika Eleazara, a pripovijedanje je vješto izvedeno kombinacijom klasične naracije, dinamičnih dijaloških dionica i Eleazarovih unutarnjih previranja. Roman ravnomjerno zahvaća u širinu, u vidu epske razvedenosti, i dubinu, u smislu filozofskih i etičkih implikacija, na način rijetko viđen u suvremenoj domaćoj romanesknoj produkciji.
Nenad Stipanić, Život u topu kojeg nema
Četvrti roman Nenada Stipanića, Život u topu kojeg nema, ispričan je iz pozicije sjećanja na djetinjstvo i formativne godine, s pripovjedačem koji bilježi i sadašnji trenutak. Ne radi se o linearnoj priči, nego o nizu tematski poveznih epizoda kroz koje autor demonstrira zrelost balansiranja između tragičnog i komičnog, naoko bizarnog i ozbiljnog, u fino podešenom, nepretencioznom tonu. Provodni motiv jest posredni i generacijski prenosiv utjecaj ratova i povezanih trauma na imaginarij onih koji ih usvajaju iz druge ruke. No to nikako nije tematski sve jer ovaj roman životno klizi preko rubova; riječ je o autentičnoj i suptilnoj prozi koja književnom kvalitetom, kao i iskričavom duhovitošću, poziva na užitak čitanja.
