Već četvrtu godinu zaredom dobitnici književne nagrade tportala za najbolji roman, uz novčanu nagradu, osvajaju snimanje audioknjige u produkciji book&zvooka. Nakon romana Marije Andrijašević, Magdalene Blažević i Tee Tulić, ove je godine red došao na Olju Knežević, čiji je roman 'Strada fortunata' proglašen najboljim u 2024. godini po izboru tportalova žirija.

Gotovo pa filmsku priču o ženi koja se pokušava snaći 'na cestama' između Zagreba i Londona, glavnoj junakinji Magdaleni, čitala je Jelena Veljača, novinarka, glumica, aktivistica i urednica hrvatskog izdanja Ellea.

Strada fortunata – kako se postaje samoj sebi i kuća i utočište

'Strada fortunata' roman je o ženskom iskustvu i identitetu, priča o ženi kojoj se život posložio tako da sjedi na zadnjem sjedištu skupocjenog automobila, brinući se za djecu u sjedalicama, dok sluša uspješnog, bogatog i vrlo mačistički nastrojenog muža kako joj drži predavanja – o svemu i svačemu. Njeno je da bude mila i umilna, pokorna i poslušna, da bude potpora, da zatomi sve svoje potrebe, nade, čežnje. Ona, u jednom trenutku, gubi sebe, svoje ime i prezime, sve što je o sebi znala, pa se opet putem pronalazi i nostalgično prisjeća neke 'bolje sebe', a na koncu samoj sebi postaje i kuća i utočište.

U 'kući' book&zvooka danima na čitanje i snimanje dolazi Jelena Veljača, koju sluša Lana Deban, dramska ton majstorica i uz Ljubicu Letinić osnivačica prve hrvatske aplikacije za audioknjige. Ovo je već sedma godina kako rade zajedno, kako aplikacija postoji i razvija se iz dana u dan, a već četvrta knjiga koju snimaju za tportal.

Lana Deban: Vidimo vezu između tekstova dobitnica tportalove književne nagrade

'S nestrpljenjem smo iščekivale ovogodišnjeg dobitnika, odnosno dobitnicu. Nakon što smo počele s romanima Marije Andrijašević i Magdalene Blažević, pa Tee Tulić, i sada Olje Knežević, vidimo kontinuitet, vezu između svih tih tekstova, priča o ženama, njihovim različitim borbama, iskustvima, ukupnosti identiteta', kaže Deban za tportal.

'Strada fortunata' snima se u pet sesija po tri ili četiri sata, a roman bi trebao trajati ukupno osam sati.

'Snimanje zapravo ide jako brzo jer Jelena ima dobru čitalačku kondiciju, može puno čitati odjednom, što je za nas neizmjerno dragocjeno. I ovo je jako mali broj sesija snimanja u odnosu na trajanje romana, nekih osam sati, plus glazbena podloga, zvukovi, atmosfera', dodaje Deban.

'Najvažnija odluka je kome povjeriti tekst'

Svaka je audioknjiga, kaže, svijet za sebe pa je najvažnije pronaći tu 'pravu' osobu za njeno čitanje.

'Pokazalo se da je bitno da osoba koja čita, bilo profesionalni glumac, bilo amater narator, ima vezu s tim tekstom, da se može unijeti u njega. I nismo pogriješile odabirom Jelene Veljače za ovaj roman: ona je idealna osoba, donijela je puno toga kvalitetnog svojom interpretacijom u ovaj tekst', objašnjava Deban.

Najteže je, dodaje, odlučiti kome to povjeriti – kombinacija teksta i naratora mora biti snažna, točna, osjetna, primjetna.

'Bitno je da postoji neki klik između teksta i osobe koja ga čita, ta razina interpretacije, koliko se ulazi u bojenje, a izborom Jelene zaista smo pogodile, ali ne samo pogodile – odluku o tome donijele smo dugo promišljajući i shvatile da bi njoj odgovaralo ovo i po temi, i sadržaju, i motivima', dodaje.

Veljači je roman 'Strada fortunata' i osobno blizak, premda, kako kaže za tportal, to nisu ni Deban ni Letinić ranije znale.

'Prije nekoliko godina sam u Podgorici na konferenciji o pravima žena upoznala Ljiljanu Raičević, majku autorice Olje Knežević. Riječ je o impresivnoj ženi, crnogorskoj feministkinji s kojom me spojila Sanja Sarnavka. I ona mi je uz ručak ispričala neke detalje o životu svoje kćeri koji su bili fascinantni, i o Londonu, tom braku, njenom pisanju. Kad sam se vratila u Zagreb te 2020. godine, ostala mi je slika Crne Gore kao male, zatvorene, politički konzervativne zemlje i te žene, Ljiljane, tako srčane i neposredne', kaže Veljača za tportal.

Jelena Veljača: Roman govori 'mojim jezikom'

Roman ju je, dodaje, osvojio jer govori 'njenim jezikom', a na neke se dijelove nekoliko puta vraćala.

'Ne znam je li to zašto što je 'Strada fortunata' ženska priča o ženskom identitetu ili zato što autorica razmišlja vrlo analitički, kao i ja sama, ili je to stvar ženske prirode koju ona uspijeva obuhvatiti u višeslojnim rečenicama, a i te stvarnosti koju živi i koja je okružuje, ali i unutarnje stvarnosti nje same', kaže.

Ovo joj je prvi put da čita knjigu za book&zvook.

'Kada čitamo na ovim novim medijima, vjerujem da svi jako brzo čitamo, ali ovako snimanje natjera te da čitaš polako, da razumiješ i rečenicu i misao, da se zamisliš nad tim tekstom, a onda u drugom čitanju uđem jako duboko u tu priču, u ironiju kojom opisuje samu sebe, to me osobito osvojilo', dodaje.

Roman 'Stradu fortunatu' preporučuje svakoj ženi, a za muškarce, kaže, nije sigurna koliko uopće čitaju žene.

'Voljela bih kada bi se provelo neko istraživanje koliko oni zaista čitaju žene, imam dojam da čitaju samo muške književne bardove, neka opća mjesta, koja jesu opća mjesta s razlogom, ali svejedno. Sretna sam da je ovakva priča nagrađena, a svjesna sam i da bi u nekim strukturama to moglo biti problematično. Poznajući dio žirija, sigurna sam da je odluka krajnje objektivna', ističe.

'Sjajna priča o ženskom identitetu'

Sve borbe glavne junakinje Megi, dodaje, autorica preispituje pitajući se koliko je zapravo hrabra, ali za Veljaču to nije kritika – nego potvrda onog što znamo.

'Žene ostaju u gotovo većinskim životnim situacijama jer bi njihove potencijalne osobne odluke o slobodi utjecale na druge ljude, poglavito njihovu djecu, a onda i sve druge ljude. Glavna se junakinja pokušava snaći u situacijama i okvirima koje za nju kreiraju drugi ljudi, od ostanka u Londonu do tog braka', dodaje.

Zanimljiva joj je, dodaje, i njena nostalgičnost prema Crnoj Gori.

'S tim se ne mogu identificirati, ali je zanimljivo čitati kako netko kada je u Zagrebu 'pati' za Londonom i obrnuto, pa za Crnom Gorom. No, prije svega, ovo je sjajan roman o ženskom identitetu', dodaje.

'Glas je jedina veza prema glumi koju imam'

Iako se jako dugo ne bavi glumom, glas je taj koji joj je ostao kao jedina veza s tim svijetom.

'Nikad nisam mislila da će moj život otići u nekom drugom smjeru, ali glas je ostao jedina veza s tim svijetom. Katkad radim sinkronizacije za crtane filmove i serije, pa me raduje da ta znanja s Akademije dramske umjetnosti sada mogu i upotrijebiti', kaže Veljača.

I u ovoj će audioknjizi biti presudan upravo glas. Kao što je to i u samoj 'Stradi fortunati', kao što je to vrlo često i u životu. I simbolički i metaforički.