Podsjetimo, dobitnikom tportalove nagrade za najbolji hrvatski roman objavljen u 2025. godini proglašen je u utorak Boris Dežulović za roman 'Tko je taj čovjek?' (Ex Libris).

U pitanju je ambiciozno pisana i intrigantna pripovijest smještena u vrijeme Hitlerova puča u Münchenu 1923. godine te se poigrava idejom alternativne povijesti spajajući spekulativnu fikciju, filozofska promišljanja i elemente trilera.

Uz njega, u finalu ovogodišnjeg natječaja našli su se Damir Karakaš s romanom 'Sunčanik' (OceanMore), Gabrijela Rukelj Kraškovič s romanom 'U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća' (OceanMore), Robert Međurečan s romanom 'Tako neka bude' (Sandorf) te Nenad Stipanić s romanom 'Život u topu kojeg nema' (Sandorf).

Uoči dodjele nagrade – dakle, dok dobitnik još nije bio poznat autorima – razgovarali smo s finalistima. Svi su priznali da im priznanje godi i imali puno riječi hvale za konkurenciju.

'Prije svega, to je čast i priznanje da si nekog vraga dobro napravio', kaže Međurečan, čiji je roman osvojio već dvije nagrade.

'Već sam četiri puta bio u finalu, jednom sam i dobio. Ove godine je konkurencija bila stvarno izrazito jaka, u finalu je stvarno svih pet odličnih knjiga i mislim da tko god dobije, to će biti zasluženo', rekao je Karakaš, pobjednik tportalova nagradnog natječaja 2020. godine s romanom 'Proslava'.

Rukelj Kraškovič priznaje da nije očekivala ulazak u finale, pogotovo jer je jedina debitantica među finalistima.

'To je nešto što me tjera da idem dalje, znači da se ne zaustavljam na ovom što sam napisala', dodala je.

Stipanić je rekao da je počeo pisati prije 25 godina te se prisjetio da su mu trebale godine da uopće objavi prvu priču.

'U to vrijeme nisam mogao ni sanjati ni zamisliti da ću u jednom trenu biti u finalu ovako važne nagrade', kaže.

Dežulović je imao karakteristično duhovit komentar. 'Sad se izgovaraju one uobičajene rečenice kao nogometaši na kraju utakmice, znaš ono: 'Dat ću sve od sebe, ostavit ćemo srce na terenu, neka pobijedi bolji, bla, bla, danas svi igraju nogomet' i tako dalje. Ali da se ne lažemo – svakome tko se bavi ovim poslom godi, kao i sujeti za koju se svi trudimo da je nemamo. S druge strane, imam dovoljno godina da ne upadam u tu zamku. Kad kažem 'neka pobijedi bolji', onda za razliku od prije 40 ili 50 godina to zaista mislim.'

'Čitanje je ono što nas čini ljudima'

Upitani što bi htjeli da čitatelji dožive kao glavnu poantu njihova romana, autori su također imali širok dijapazon mišljenja.

Rukelj Kraškovič rekla je da bi čitatelji trebali progovoriti o svim neugodnostima s kojima se suočavaju u životu.

'Najljepše što je izašlo iz te knjige jest to da su mi nepoznati ljudi govorili neke stvari koje nisu riješili, a to pokušavaju', rekla je.

'Kad čitatelj pročita moju knjigu, volio bih da se zapita kuda njegov život ide. U ovom vremenu sulude brzine ne stignemo razmišljati o najvažnijoj osobi u svom životu, a to smo mi sami', primijetio je Međurečan.

'Za početak, dovoljno je da uopće pročitaju roman. Pitanje nije što je pisac htio reći, već što je čitatelj htio pročitati', kaže Dežulović.

Karakaš kao glavnu lekciju svog romana vidi čitanje kao takvo jer, kako kaže, 'čitanje je ono što nas čini ljudima'.

Stipanić pak ocjenjuje da je poruka romana 'Život u topu koga nema' ta da nismo savršeni. 'Tražimo svoj put u životu, radimo greške, oblikuje nas puno faktora i kontekst u kojem smo odrasli, ali uvijek možemo pokušati biti bolji nego što smo bili.'

'Kad bi književnost u medijima bila prisutna kao sport ili politika, imali bismo ogromne tiraže'

Nasuprot ranije izrečenom stavu da nas čitanje čini ljudima, na pitanje koliko je zadovoljan čitalačkom kulturom u Hrvatskoj, Karakaš kaže da 'nije knjiga za svakoga'.

Međurečan ocjenjuje da je stvar u medijskoj percepciji.

'Da prikazujemo književnost kao, na primjer, sport ili kao politiku, vjerujte mi da bismo imali ogromne tiraže i da bi svi čitali. Stvar je samo u tome da je pokažemo ljudima, a ne da se kultura svede na nekoliko minuta svakog dana na HTV-u u pola noći', ocijenio je autor romana 'Tako neka bude'.

Stipanić je dojma da je čitanost u cijelom svijetu 'u međuprostoru', no da će se to nivelirati.

'Malo je sad prezasićenost svim mogućim medijima, streamingom, gomilom tehnologija, koja je eksplodirala, a vidim i po svojoj djeci da se ipak opet malo vraćaju knjizi. Vjerujem da čitanje nikada neće prestati, a meni znači neprocjenjivo', kaže pisac.

Dežulović ocjenjuje da živimo u izrazito nečitalačkoj kulturi. 'Ovo što sad gledam je otočić na pučini, antikulturnoj, antičitalačkoj, antiknjiževnoj. Književna nagrada u Hrvatskoj, to je otprilike kao, nemam pojma, kao nagrada za mir Donaldu Trumpu', sarkastično je primijetio dobitnik tportalove književne nagrade.

S njegovim dojmom ne slaže se Rukelj Kraškovič, inače zaposlena u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Marije Jurić Zagorke. 'To je moje radno mjesto i ono što primjećujem je da ljudi zaista mnogo posuđuju, dosta čitaju domaće autore. Radim u čitaonici i mislim da imam jako dobar dojam koliko se čita, ali mogu govoriti samo o svojoj knjižnici', zaključila je.