Iako smo u zadnjih pola stoljeća dobili čak petnaest godina zdravog života više, većina ljudi i dalje panično bježi od same pomisli na vlastite rođendane.

'Nisam siguran da je strah od starenja zapravo bolest našeg vremena. Vjerujem da je to strah od lošeg starenja', ističe dr. François Sarkozy. U vrlo otvorenom razgovoru za Paris Match, poznati liječnik i bivši stažist pariških bolnica objašnjava zašto je u 67. godini neusporedivo mirniji i zadovoljniji nego s dvadeset, zašto povremeni post radi čuda za naše stanice te kako izbjeći opasnu zamku milijardera koji se pošto-poto žele pomladiti.

'Danas je 60 novih 45. Tijekom druge polovice 20. stoljeća dobili smo gotovo 25 godina očekivanog životnog vijeka i, što je najvažnije, oko 15 godina zdravog života. Na simpoziju o dugovječnosti na Nacionalnoj medicinskoj akademiji nekoliko je stručnjaka čak procijenilo da će uskoro 80 postati novih 60', kaže Sarkozy.

Osvrnuvši se na prošla vremena, nudi i jedan upečatljiv primjer iz svijeta filma. Jean Gabin umro je u 72. godini, a na platnu je već dugo glumio jako stare muškarce. U čuvenom filmu 'Tetovirani' imao je samo 64 godine, dakle bio je mlađi nego Sarkozy danas. Naša se percepcija starosti potpuno promijenila, no on upozorava da nam dugovječnost nije naprosto darovana, nju itekako treba izgraditi.

Kako sami sebi određujemo dob

Kada točno postajemo stari? Prema dr. Sarkozyju, ta granica ne postoji ni na jednom rodnom listu. 'Možete biti stari s 30 godina, a izvanredno živi s 90. Postajete stari onog dana kada kažete: "Čemu sve to?" Onog dana kada odustanete od učenja, otkrivanja, voljenja ili dijeljenja s drugima', vrlo izravno objašnjava francuski liječnik.

Pritom se uopće ne boji vizije znanstvenika koji tvrde da bismo uskoro mogli živjeti do 120. godine. 'Zašto ne, ako je taj dodatni život ujedno i kvalitetan život? U 18. stoljeću očekivani životni vijek jedva je prelazio trideset godina, i nitko tada ne bi pomislio da ćemo danas moći živjeti ovako dugo', dodaje.

Da bismo sačuvali zdravlje tijela i uma, prvi korak ne traži nikakve revolucionarne lijekove. 'Prvi ključ je očuvati zdravstveni kapital eliminirajući otrove: duhan, višak alkohola, droge, ali i toksične odnose koji nas na kraju potpuno iscrpe', upozorava stručnjak. Zanimljivo je i njegovo upozorenje o čestim infekcijama kojima ne pridajemo dovoljno pažnje. Obična gripa, covid ili pneumokok ne donose samo akutnu bolest, oni izazivaju kroničnu upalu koja povećava kardiovaskularni rizik, a potom otvara vrata neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimera.

Lekcija lovaca-sakupljača

Iako je medicina napredovala, liječnik tvrdi da rješenje nije u šaci pilula. Zapravo, gladovanje nas na neki način pomlađuje, ali samo ako mu pristupimo jako pametno.

'Naša su tijela naslijeđe lovaca-sakupljača, koji su prirodno izmjenjivali razdoblja obilja i razdoblja posta. Ta izmjena potiče određene biološke mehanizme povoljne za zdravo starenje', pojašnjava. Ne radi se, napominje, o pretjeranom odricanju, već samo o prekidu navike da stalno nešto jedemo.

Zanimljiv je i njegov stav o američkim milijarderima, poput Briana Johnsona, koji mjesečno troše goleme svote novca i pune se krvlju vlastitih sinova kako bi usporili biološki sat. 'Neke od njegovih praksi su zanimljive: san, tjelesna aktivnost, prehrana. S druge strane, nemam apsolutno nikakvu želju živjeti kao on. Njegov cijeli život organiziran je oko usporavanja starenja. Ja radije tražim ravnotežu između discipline i užitka', jasan je Sarkozy, dodajući da je društvena izolacija jedan od najvećih otrova za ljudski mozak.

Čelična koža Nicolasa Sarkozyja

Kao mlađi brat bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, iz prve je ruke svjedočio što znače golemi javni pritisci, sudske afere i stres na najvišoj razini. Otvoreno priznaje da ga bratova otpornost ostavlja bez teksta.

'Ima iznimnu snagu karaktera. Vjerujem da unatoč teškoćama zna sačuvati prostor za sreću. To je važna lekcija: ne smijemo dopustiti da iskušenja preuzmu cijeli naš život. Poteškoće su dio života, ali ne bi smjele kontaminirati sve ostalo. Inače si namećemo dvostruku kaznu', zaključuje liječnik uz važnu poruku da umijeće praštanja ne znači zaboravljanje, već oslobađanje vlastitog uma kako bismo puno lakše krenuli naprijed.