Aktualna je godina u svjetskim kinima donijela niz filmova strave koji su stekli naklonost publike i kritike, te će je u konačnici obilježiti i ovaj žanr. Pritom će dio recentnih horora doći do nominacija za strukovne nagrade, dok će dio zauzeti visoka mjesta na kinoljestvicama najgledanijih naslova. Među njima su japanski animirani fenomen te zasad posljednji nastavak američkog serijala 'Prizivanja'
"Ne diraj ništa. Sve što vidiš ovdje je ili opsjednuto... ili prokleto... ili je korišteno u nekoj vrsti rituala. Ništa nije igračka. Čak ni igračke." Tako upozorava Ed Warren svog budućeg zeta Tonyja dok zajedno obilaze obiteljsku kuću u filmu Prizivanja 4: Posljednji obredi u režiji Michaela Chavesa. Edward Warren Miney (1926.-2006.) bio je stvarna osoba, te uz svoju suprugu Lorraine (1927.-2019.), jedan od najpoznatijih američkih tumača natprirodnih pojava ili, kako su se njih dvoje sami titulirali, demonologa.
Otkako je 1952. osnovao skupinu za istjerivanje duhova New England Society for Psychic Research (NESPR), Ed je sa svojom životnom i profesionalnom partnericom desetljećima proučavao paranormalne pojave te pomagao svima za koje se vjerovalo da su opsjednuti zlim duhovima i demonima.
Iza njih je ostalo desetak tisuća takvih slučajeva, mnogobrojne knjige te osobito mjesto u popularnoj kulturi, čiji je nesumnjivi vrhunac filmski serijal koji se snima od 2013. i koji je dosad premijerno predstavio devet naslova. Serijal je nazvan Univerzum Prizivanja, a čine ga četiri središnje priče, tri filma o demonskoj lutki Annabelle te dva dijela serijala Časna. Kronološki, radnja započinje u Rumunjskoj 1952. u prvoj Časnoj, a završava u novim Prizivanjima, smještenima u Pennsylvaniji 1986. Upravo je ovogodišnji nastavak, Prizivanja 4: Posljednji obredi, postao najgledaniji film serijala u svjetskim kinima, približivši se zaradi od pola milijarde dolara, što je za horor žanr impresivan rezultat. U hrvatska su kina nova Prizivanja također privukla mnoštvo gledatelja i ljubitelja serijala, kojih je uoči ovogodišnje Noći vještica 31. listopada – datuma koji je vrhunac hollywoodskog plasmana filmova strave na velike ekrane – bilo oko sedamdeset tisuća.
Nova misija bračnog para Warren
Tako je zasad posljednji dio serijala, a za koji je prvotno najavljeno da je završni kada je riječ o likovima Eda Warrena i Lorraine Warren, potvrdio da je 2025. itekako uspješna kada su posrijedi horori, i oni s komercijalnim rezultatima, i oni s umjetničkim dosezima. S obzirom na raznolikost predstavnika ovoga specifičnog filmskog žanra, aktualnu će se godinu u kinematografiji pamtiti i po hororima, što bi se moglo zrcaliti i u predstojećoj sezoni nominacija za godišnje filmske nagrade. Što se tiče samih Prizivanja, koja su četvrtim dijelom trebala zaokružiti makar izvorni serijal, neočekivani je uspjeh novog filma pokrenuo planove o priči koja će prethoditi kasnije prikazanim zbivanjima, a što je već naznačeno u uvodu četvrtog dijela. Ukratko, slijedi barem još koje hrvanje s demonima slavnoga bračnog para.
Njih dvoje u aktualnom filmu upoznajemo kao mlade supružnike koji 1964. istražuju slučaj samoubojstva vješanjem vlasnika antikvarijata, za koji ih je angažirala njegova kći. Osjetivši u prostoru demonsku prisutnost, Lorraine shvati da trag natprirodnog vodi u starinsko zrcalo na čijem su vrhu izrezbarene dječje glave. Nakon dodira sa zrcalom trudna se Lorraine i sama nađe u opasnosti, a njezinu nerođenom djetetu zaprijeti zlo. Rodivši u bolnici mrtvorođenče, njezine će suze i molitva preokrenuti tijek tragičnih zbivanja te bračni par dobije kći Judy. Dvadeset i dvije godine kasnije, Judy, baš kao i njeni roditelji koji su sad na pragu umirovljenja, ima dar otkrivanja paranormalnih pojava, što će je ovaj put odvesti u dom obitelji Smurl. Kada ondje tinejdžerica Heather za krizmu od djeda dobije ono isto ranije spomenuto zrcalo, Smurlovi će se početi suočavati s neobjašnjivim događajima.
Tanka je linija između straha i vjere
U pomoć im pristiže svećenik Gordon, dugogodišnji suradnik Eda i Lorraine, no i on ubrzo skonča samoubojstvom vješanjem. Na nagovor Judy, Warrenovi se, iako isprva nevoljko, vraćaju u svijet iz kojeg su se željeli povući i dolaze u opsjednutu kuću, gdje postupno otkrivaju da se iza zastrašujućih manifestacija krije okrutno ubojstvo iz prošlosti, a duše njegovih aktera zarobljene su u zlokobnom zrcalu... Ekipa filma predvođena redateljem Michaelom Chavesom, koji potpisuje i Prizivanja 3 (2021.) te Časnu 2 (2023.), ponovno je ekranizirala jedan od najpoznatijih slučajeva iz arhiva slavnog para. Riječ je o stvarnom događaju koji su prijavljivali članovi obitelji Smurl iz pennsylvanijskog gradića West Pittstona, tvrdeći da im kuću godinama opsjedaju demoni. Tako su i četvrta Prizivanja spoj stvarnih i izmaštanih zbivanja, što je zapravo recept višegodišnjeg uspjeha serijala.
I dok su njegovi odvojci Annabelle i Časna naglasak stavili na fantastične prizore, izvorna Prizivanja spretno spajaju ono faktografsko i ono imaginarno kako bi se stvorio dojam tanke, u biti nevidljive granice između prirodnog i natprirodnog. ta Usto, ključ uspjeha serijala je fokus na same glavne protagoniste koji su profilirani kao ozbiljni profesionalci u svom poslu, a čija su osobna iskustva uvelike odredila njihov odnos prema zagonetnom svijetu koji ih okružuje. Patrick Wilson (Mala djeca, Čuvari) kao Ed Warren i Vera Farmiga (Ni na nebu ni na zemlji, Pokojni) kao Lorraine Warren glumački jako dobro održavaju taj dojam, te su u odnosu na stvarne osobe koje tumače – što se pak može primijetiti u odjavnoj špici novog filma – izbrisali svaku ekscentričnost kako bi se pojačala serioznost njihovih karaktera i interpretacije.
Nakon američkih, na redu su japanski demoni
Ključno pitanje za svaki film strave jest koliko njegova radnja generira strah kao primarnu emociju kod gledatelja i čini li to dosljedno u odnosu na svoju priču i likove. Kod Prizivanja priča i likovi su zaokruženi, ali se upravo u četvrtom nastavku osjeća zamor i ponavljanje prokušane formule uz, dakako, reference na sve dosadašnje nastavke. Pritom mu je najslabiji dio vezan uz središnji misterij jer, premda zrcalo kao efektan pokretač radnje ispunjava ulogu običnog predmeta neobičnih moći, jezivo ubojstvo koje je u pozadini priče ostaje neiskorišteno sa svojim akterima i motivima. Ipak, Prizivanja 4 zadržavaju prepoznatljivu estetiku serijala – pažljivu rekonstrukciju vremena, ovaj put sredine 1980-ih, i atmosferu koja evocira klasike žanra. U tom smislu, film ostaje posveta zlatnim desetljećima horora.
Uz američke demone, u svjetskim kinima ove godine vladaju i japanski, i to animirani. Trenutačno peti najgledaniji film u svjetskim kinima 2025. godine je dugometražni animirani spektakl Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba – The Movie: Infinity Castle, odnosno Ubojica demona: Dvorac beskraja. Njegov je predložak istoimena manga, japanski naziv za strip, čiji su likovi – borci protiv demonskih bića i galerija najraznolikijih demona – naklonost publike počeli stjecati 2016. Autor je stripa japanski ilustrator i tekstopisac umjetničkog imena Koyoharu Gotouge koji i dalje stvara u anonimnosti, a što cijelom projektu daje na mističnosti i popularnosti. Njegova je manga s 220 milijuna prodanih primjeraka jedan od najčitanijih japanskih radova devete umjetnosti te ne čudi da je vrlo brzo poslužila kao nadahnuće za anime, što je pak pojam za japanske animirane filmove.
Prvo je realizirana televizijska serija u zasad četiri sezone, a zatim je krenula produkcija i kinonaslova. Tako je cjelovečernji film Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba – The Movie: Mugen Train u posebnim okolnostima pandemijske 2020. postao najgledanijim naslovom u svjetskim kinima, i to kao prvi naslov izvan američke kinematografije, dobivši pritom dva kompilacijska nastavka. Redatelj im je Haruo Sotozaki, koji se prihvatio režije i ovogodišnjeg filma, zamišljenog kao prvi dio nove trilogije. Iako je za praćenje radnje dobrodošlo poznavanje izvornog stripa i TV serije te filmova koji su ih pratili, novi se rad može gledati i samostalno, tim više jer je posrijedi trijumf japanske vizije umjetnosti animiranog filma koja je u svojim ponajboljim izdanjima spoj likovnog, kinetičkog i filozofskog.
Rat u bojama i sjenama, idealno za noći vještica svih kultura
Film traje više od dva i pol sata, ali frenetičnim ritmom, akcijskim prizorima s pravovremenim predasima u pripovijedanju te mozaičnom narativnom strukturom s nizom likova s obje strane bojišnice, održava pozornost. U priči skupina prekaljenih boraca protiv demona biva zarobljena u naslovnom dvorcu čija beskonačna antigravitacijska struktura onemogućuje izlaz, dok vodeći demon Muzan Kibutsuji na svoje protivnike šalje prvo nižerangirane demone, pokušavajući i dalje pronaći način kojim bi demoni mogli preživjeti za njih fatalno sunčevo svjetlo. U filmu se nižu međusobni obračuni lovaca na demone i njihovih meta, a krvave bitke prate slike iz prošlosti koje objašnjavaju ključne događaje iz ranijih života likova. U vatrometu boja, pokreta i snoviđenja, sve je manje iluzija da će za bilo koju stranu ova bitka biti odlučujuća…
Izvorna priča nadahnuta je razdobljem vladavine cara Yoshihita, postumno nazvanim Taishō (1912.–1926.), u kojem je Japan stasao do statusa svjetske sile, dok je sam vladar ostao u sjeni svojih savjetnika. Ovaj je povijesni okvir sugestivan kontekst priče u kojoj se mogu prepoznati paralele između stvarne i fiktivne demonizacije vlasti, ne samo one povijesne japanske. No, obožavatelji serijala ionako uživaju u filmu u kojem je virtuozno spojena animacija i cijeli jedan izmaštani univerzum u žanrovskom rasteru akcije, fantazije i horora. Idealno za noći vještica svih kultura i razbibrige.