'Bol je prolazna, ponos je vječan.' Krilatica je to koja se može pročitati i – doživjeti u američkoj sportsko-biografskoj drami 'The Smashing Machine', a koja u hrvatskim kinima u naslovu nosi dodatak 'Život u ringu'. Film je nakon svjetske premijere na festivalu u Veneciji u rujnu ove godine veoma brzo došao pred svjetsku i hrvatsku kinopubliku, i to s priznanjem za najbolju režiju koje je na Mostri osvojio tridesetdevetogodišnji Benny Safdie. Srebrni lav je američkom redatelju najveće priznanje u karijeri u kojoj je dosad režirao isključivo s dvije godine starijim bratom Joshom Safdiejem, a realizirali su tri naslova: 'Heaven Knows What', 'Paklena noć' i 'Neobrađeni dragulji'.

Za svoj je prvi samostalni redateljski projekt mlađi Safdie sam napisao scenarij, a projekt je najavljen još 2019. godine, kada je objavljeno da će u njemu glavnu mušku ulogu tumačiti akcijska zvijezda Dwayne Johnson, bivši profesionalni hrvač proslavljen pod nadimkom The Rock. Rođen 1972. godine, hrvanjem se kontinuirano bavio do 2004., da bi kao glumac debitirao 2001. u fantastičnom pustolovnom spektaklu 'Povratak mumije' u režiji Stephena Sommersa, utjelovivši mitskog Kralja škorpiona kojega će glumiti i u istoimenom filmu iz 2002. godine Chucka Russella, a koji mu je donio prvu glavnu ulogu.

Premda su ovakve promjene u karijerama počesto rizične, Johnson je napravio pun pogodak jer se, nakon više nego uspješne karijere u američkom profesionalnom hrvanju, u međuvremenu etablirao kao jedan od najtraženijih holivudskih glumaca, a koji je upravo prošle godine bio i – najplaćeniji, zaradivši oko 88 milijuna dolara. Iza i ispred njega su serijali 'Brzi i žestoki', 'Vaiana' i 'Jumanji', a suradnja sa Safdiejem mogla bi mu okruniti dosadašnji tijek glumačke karijere s obzirom na to da se spekulira o nominaciji za Oscara i ostale strukovne nagrade za ulogu kao stvorenu za njega.

Portret kolege

Film, naime, portretira Johnsonova kolegu hrvača Marka Kerra, rođenoga 1968. godine, koji se nakon sveučilišnog bavljenja sportom posvetio onom profesionalnom, a nakon što je propustio Ljetne olimpijske igre u Atlanti 1996., odlučio se za ekstenziju svoje borilačke karijere unutar MMA-a (engl. Mixed martial arts). Jedan od najbrutalnijih suvremenih sportova, MMA spaja elemente većine borilačkih disciplina omogućujući vrlo širok raspon neposrednih udaraca između boraca koji ne nose uobičajenu zaštitu. Zato su ovi mečevi osobito rizični, a kako to prikazuje i film, i osobito krvavi, pri čemu se poraženima počesto ispituje svijest.

Koliko borilački sportovi, konkretno hrvanje, mogu biti nasilni i filmični, pokazala je još jedna drama nagrađena u Veneciji. Ondje je 2008. godine osvojivši Zlatnog lava trijumfirao film 'Hrvač' u režiji Darrena Aronofskog s Mickeyjem Rourkeom u ulozi karijere. Uspoređujući ova dva, pristupom i likovima slična filma nagrađena na Lidu, više su ocjene na strani ranijega, jer čini se da je 'The Smashing Machine' propustio ono što 'Hrvač' nije: dočarati punokrvnu dramu i na ringu, i izvan njega.

Teško se oteti dojmu da je Safdie kao redatelj i scenarist htio realizirati film koji će istodobno biti uvjerljiva sportska drama i slojevita obiteljska drama, i to prema biografiji sportaša čiji su životni i karijerni usponi i padovi sami po sebi bili zahvalno filmsko štivo. U konačnici je Safdiejev rad ostao nedorečen u međuprostoru (pod)žanrova kojima se bavi, a upravo mu je režija koja teško uspostavlja sinergiju narativnoga i stiliziranoga otegotna okolnost.

Brutalni treninzi i teška ovisnost

Radnja je koncentrirana na razdoblje između 1997. i 2000. godine, kada Mark Kerr postaje slavnim imenom u MMA-u, a sve vodi odlučujućem turniru najboljih boraca u Tokiju koji u proljeće 2000. priređuje japanska organizacija PRIDE Fighting Championships. Do odlučujućih mečeva u japanskoj prijestolnici Kerr prolazi štošta. Isprva se čini da su mu uspjesi u ringu isključivo rezultat prirodne snage, redovitih treninga i iznimne posvećenosti sportu. No on je ovisnik o opioidima koji ga privremeno lišavaju boli, ali će ga upravo oni stajati ključnih pobjeda, nakon čega će morati krenuti na odvikavanje.

U isto vrijeme Kerrova romantična veza s djevojkom Dawn Staples odvija se prema istom modelu: izvana su sretan par, ali im njihovi različiti pristupi svakodnevici – ona je sklona lagodnom životu, a Kerr se žarko želi ostvariti kao najbolji borac na svijetu – neprestance testiraju odnos. Sve će kulminirati uoči završnice u Tokiju, u kojoj američkog sportaša ne čekaju samo opasni suparnici iz Japana i Ukrajine, nego i njegov prijatelj i sunarodnjak Mark Coleman, s kojim bi finalni meč mogao biti spektakularan na više načina…

Bez pravih emocija

Tko god je u kinima očekivao priču u stilu 'Rockyja' ili bilo kojeg drugog filma u kojem se do sportskih zvijezda stiže isključivo preko trnja, ostat će u nedoumici. Jer iako je stvarni Kerr uistinu zahvalan za ekranizacije, kako je to potvrdio dugometražni dokumentarac 'The Smashing Machine: The Life and Times of Extreme Fighter Mark Kerr' iz 2002. godine redatelja Johna Hyamsa, igrana inačica o njemu djeluje odveć eterično kada su u pitanju karakterizacija, interakcija među vodećim likovima te prikaz samog sporta, kudikamo uzbudljivijeg u izravnim prijenosima nego u ovakvoj umjetničkoj obradi. Cjelini pritom nedostaju prave emocije, osobito u završnici bez katarze, a odnos Kerra i njegove životne suputnice poprilično je banaliziran, što situacijama, što dijalozima.

Životnost ipak podaruju epizodisti u ulogama boraca, a ispred kamera se pojavljuje i profesionalni hrvač i borac MMA-a Sebastiaan Bas Rutten kao Kerrov trener. U tom pogledu i nastup Dwaynea Johnsona ima snage i smisla jer je uspio postići optimum u istovremenom dočaravanju sebe kao sportaša i umjetničkoj interpretaciji te stvarnosti. Jednostavne, ali sugestivne izvedbe, Johnson dominira filmom ostavljajući puno bolji dojam od Emily Blunt kao Dawn, čiji je lik također u scenariju ostao na pola puta, između stereotipne pratilje i osobe od integriteta.

Odgovor Jordana Peelea

Obećavajuća startna točka iz koje se veoma brzo krene u nesigurno traženje pravog puta u smislu priče i ozračja karakterizira još jedan kinonovitet čija je podloga profesionalni sport. Međutim ovdje cilj nije prikazati stvarnost temeljenu na biografijama i faktografijama, već modelirati početni realitet u smjeru namjernog pretjerivanja kao osude uzurpacija i ekstradobiti u profesionalnom sportu. Posrijedi je ambiciozno zamišljen spoj psihološke drame i horora 'Him', od čijeg je redatelja Justina Tippinga (Kicks) znatno poznatiji jedan od koproducenata – Jordan Peele.

On se proslavio kao redatelj horora 'Bježi!' iz 2017. godine, za čiji je izvorni scenarij osvojio Oscara. U njemu je spretno kombinirao prepoznatljive elemente žanra, rasno i socijalno intoniranu priču te zaplet s ključem, što mu je u konačnici priskrbilo naklonost i kritike i publike. Isti je koncept primijenio u svojim sljedećim ostvarenjima 'Mi' i 'Nikako', etabliravši novi odvojak suvremenoga američkog filma strave u kojemu je naglasak na društvenoj angažiranosti. Isto to vrijedi za film 'Him', za koji ne čudi da ga je Peele odlučio podržati producentski.

Krv, znoj i suze

Uronjen u svijet američkog nogometa, film govori o mladom i perspektivnom sportašu Cameronu Cadeu zvanom Cam, kojega čeka pozicija beka u momčadi San Antonio Saviors, čija je pak dugogodišnja zvijezda na istoj poziciji Isaiah White. Kako bi mu omogućio da ga što uspješnije naslijedi u timu, White primi mlađeg kolegu u svoju spektakularno opremljenu vilu s dvoranom, podvrgnuvši ga višednevnom treningu ne samo tjelesne, nego i emocionalne spreme. Iza takvoga rigidnog treninga, koji uključuje puno znoja i doslovce krvi, stoji nešto na što Cam nije mogao ni računati, a što bi mu u konačnici u potpunosti promijenilo život…

Koketirajući eksperimentalnim prizorima, redatelj stvara neobičan spoj ekstravagantne vizualizacije i prikaza nasilja u sportu zaogrnut u oštru osudu financijskih interesa koji omogućuju enormno bogaćenje vlasnika klubova i ponajboljih sportaša. Svi su ti elementi itekako atraktivni kada od njih treba poći u strukturiranju filma, ali je ovdje temeljni problem dominacija stila nad sadržajem koji nije ispunjen ni odgovarajućim likovima, ni čvrstim dramskim lukom pod kojim bi ti likovi mogli razviti čvršće odnose i konflikte.

Šteta, jer je potencijalno bila riječ o inovativnom poimanju sportskog horora kao zrcalne slike horora u koji mogu zaći stvarni sportovi poput američkog nogometa ili MMA-a, kao u slučaju filma 'The Smashing Machine'. U ulozi Cama nastupa Tyriq Withers (prepravak horora 'Znam što si radila prošlog ljeta') dok je Isaiah Marlon Wayans, kojemu pak više leže komedije i parodije (Mrak film). I u ovom je filmu bol prolazna, a ponos vječan, pri čemu ostaje žal za cjelinom koja je mogla biti barem malo trajnijom.