"Svijet kakav smo poznavali više ne postoji…". Ovakav pesimističan stav nije posljedica aktualnih zbivanja u svijetu u kojemu su ratovi u Ukrajini, Pojasu Gaze, Iranu i Perzijskom zaljevu uistinu promijenili štošta u međunarodnim odnosima, nego ga se čuje na početku novog filma u hrvatskim kinima, i to dobrim dijelom hrvatskoga. Riječ je o znanstveno-fantastičnom akcijskom spektaklu Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu čiji je žanr već u startu malo poveziv s hrvatskom kinematografijom. Ne samo filmska znanstvena fantastika, nego i akcija, a da se o njihovu spoju i ne govori. I to je moguće, doduše, uz ključan doprinos inozemne, poglavito američke strane u realizaciji projekta.

Usto, riječ je o privatnom poduzetništvu iza kojega idejno stoji pokretač linije džemova, namaza, pekmeza i ostalih srodnih proizvoda Dida Boža. To je Neb Chupin, rođen kao Nebojša Čupin, koji je kao mladić iz Hrvatske otišao u Sjedinjene Američke Države na studij, ondje pokrenuo i karijeru u filmskoj industriji kao glumac i producent, da bi se posvetio poduzetništvu čiji je rezultat spomenuta paleta proizvoda prepoznata u zemlji i inozemstvu. Odsad će se njegove džemove, u prvom redu onaj od smokve, moći povezati i s filmom koji niti ne krije nadahnuće Chupinovim podrijetlom, povezanošću s djedom Božom iz vodičkog kraja, te djedovim receptom za džem s kojim se Nebojša Čupin otisnuo preko Atlantika te sada stigao do kinodvorana. Doda li se tomu da u priči smokvino drvo omogućuje eliksir vječne mladosti, evo priče za novi poticaj hrvatskom turizmu, agraru i – filmu.

Neb Chupin u ovo je uložio sve, ponajprije sebe

Kontekst nastanka filma možda je i filmičniji od samoga završnog proizvoda te ne bi začudilo da se jednog dana realizira dokumentarac o karijernom i stvaralačkom putu prvog čovjeka Gospodara oluje: Legende o Hammerheadu. Neb Chupin nije samo producent filma na kojem se, od prve zamisli do najprije američke, a sada i hrvatske kinopremijere, radilo punih osam godina, nego je i dio glumačke postave. On u filmu tumači Nikolu, oca glavnog junaka Neba – dakle sebe, ali ne u realističnoj drami o mladiću iz male zemlje s europskog juga koji kreće put američkog sna, nego u svojevrsnoj novoj inačici Vodenog svijeta, znanstveno-fantastičnog akcijskog spektakla iz 1995. u režiji Kevina Reynoldsa, s oscarovcem Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi.

To je prva filmska asocijacija na Chupinov, tri desetljeća kasniji projekt, pri čemu u njemu ne nedostaje poveznica ni s ostalim poznatim predstavnicima žanra. Već je i Vodeni svijet bio potopna inačica serijala Pobješnjeli Max autora Georgea Millera, dok se u Gospodaru oluje: Legendi o Hammerheadu osjeća utjecaj i serijala Ratovi zvijezda (kostimografija i scenografija) te Igre gladi i Smrtonosna utrka (premisa o okrutnim natjecanjima). U nizu hollywoodskih naslova o postapokaliptičnom svijetu punom nasilja iz svih pravaca novog društva i opće dehumanizacije treba izdvojiti i Bijeg iz New Yorka iz 1981., majstora žanra akcije, horora i znanstvene fantastike Johna Carpentera. Kada se u jednom filmu sve to osjeti kroz izravnu ili neizravnu posvetu – od tiranske vlasti sutrašnjice do sunovrata u divljaštvo – film u najmanju ruku zaslužuje pozornost, posebice kada je u njega uloženo mnogo, i novca i samog sebe.

Apokaliptična vizija distopijske budućnosti u kojoj nema mjesta milosti

Film donekle podsjeća i na ugođaj televizijske serije Igra prijestolja, tim više što u njemu "dida Božu", odnosno djeda središnjeg junaka, tumači škotski glumac James Cosmo, poznat upravo iz ekranizacije romana George R. R. Martina, te iz povijesnog spektakla Hrabro srce. On je u priči doslovce Dida, kako ga zove mali, a kasnije i odrasli Neb, ali je u biti presudan lik za razumijevanje cijele priče. O čemu je, dakle, riječ u ovoj hrvatskoj kombinaciji gotovo svih poznatih motiva iz popularne fantastike i znanstvene fantastike? Zaplet nas vodi tri stoljeća u budućnost, u svijet koji je pretrpio apokaliptični potop, očito kao posljedicu čovjekova uništavanja prirode. Preživjelo čovječanstvo obitava na mnoštvu otoka, dok je središnje mjesto novoga "nevrlog" svijeta otočna grad-država Argos.

U njoj stoluje elita – Osnivači ili Titani – koji su svojedobno pronašli ovaj, od kataklizme sačuvani arhipelag te u njemu ustrojili strahovladu. Podjarmljene otoke i – otočane – drže u strahu prijetnjom izručenja Bedemu oluje koji okružuje spašeni svijet, a iza kojega vladaju za život smrtonosni uvjeti. S druge strane, novi vlastodršci organiziraju spektakularne utrke posebno konstruiranim brodovima, u kojima pobjeda znači spas: pobjednik svojem otočnom narodu može osigurati život unutar Argosa. Gubitnici, pak, žrtvuju cijeli svoj otok sa stanovništvom, koji je u tom slučaju prepušten Argosu, gdje se na njemu crpi Element kao nova, svemoćna tvar novoga svijeta. Evo još jedne poveznice s klasikom znanstvene fantastike – romanom Dina Franka Herberta, koji ekranizira redatelj Denis Villeneuve, upravo ga privodeći završetku u trilogiji.

U filmu nema čega nema iz bogatog bazena klasika žanra

Podalje od ovoga nemilosrdnog središta moći, na otoku Smokviku, živi spomenuti Neb s ocem Nikolom i djedom zagonetnog podrijetla. Kada otac njegove najbolje prijateljice Ane – a zatim i Ana, kada odraste – stradaju u utrci za milost Argosa, Neb, kojega od ranog djetinjstva muči slab vid, ali koji će izliječiti djedov čudesni eliksir (spravljen, naravno, od smokava), odluči i sam okušati sreću na trkaćem brodu. Istodobno, u Argosu traje vlastita "igra prijestolja", s Titusom kao glavnim uzurpatorom vlasti te Barunicom koja ima vlastite interese – i u Argosu i izvan njega. Mučen gubitkom voljene Ane te osokoljen Didinom potporom, Neb kreće u završni boj… Kako će on završiti, treba pričekati posljednje minute filma, jer se u njima razotkrivaju preostale tajne priče, čiji je središnji mistični lik naslovni Hammerhead, nazvan prema morskom psu čekićaru.

Dakle, u filmu nema čega nema, a da na različite načine ne podsjeća na spomenute i nespomenute klasike žanra i njihove motive. Stoga je Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu zasigurno najzabavniji poznavateljima tih filmova, ali ponajprije mlađoj publici koja će se najlakše poistovjetiti s protagonistom Nebom – od njegova djetinjstva do puta u osobnu i simboličku zrelost. Dok Neba u dječačkoj dobi glumi Billy Barratt, njegov kasniji lik osvetom vođenog mladića preuzima danski glumac Marco Ilsø, poznat gledateljima iz televizijske serije Vikinzi. Uz Jamesa Cosma, najpoznatije je glumačko ime u filmu Caroline Goodall u ulozi Barunice, koja je još 1990-ih izgradila međunarodno uspješnu karijeru (Schindlerova lista, Razotkrivanje).

Žanrovski karuzel hrvatskim otocima koji se izdvaja od svega

U filmu nastupa i više hrvatskih glumaca, koje predvodi Goran Bogdan, dok su među onima iz Srbije Sergej Trifunović kao Anin otac te Ivana Dudić kao odrasla Ana. Scenarij je pak zajedničko djelo Neba Chupina i dvojice redatelja. To su srbijanski filmaš Zoran Lisinac, iza kojega je golemi uspjeh filma Toma, te hrvatski autor iz Los Angelesa Domagoj Mažuran, kojemu je ovo dugometražni igrani prvijenac. Uz žanrovski karusel začinjen smokvama, najveće su atrakcije filma hrvatske lokacije na kojima je sniman: od Brača, Hvara, Kornata i Paga, do Splita, Vodica i Dubrovnika. Dubrovnik je, kao i u Igri prijestolja te Ratovima zvijezda, doživio računalno generirane izmjene u postprodukciji kako bi se dočarao Argos, ali je u filmu zadržano i dovoljno izvorno dubrovačkih prizora, pa je jasno gdje je sniman – pritom se posebno ističe atraktivna scena lova na gradskim zidinama.

Što se tiče namjere Neba Chupina da u cijeli projekt krene od vlastitog djetinjstva provedenog uz djeda u dalmatinskom kraju, upravo je to ono što film, u mnoštvu asocijacija na štošta drugo, čini izvornim. Kada se sučele slike koje podsjećaju na Pobješnjelog Maxa, Vodeni svijet i Igru prijestolja s onima s dalmatinske obale – od tipične arhitekture do pejzaža prirode – film dobiva "ono nešto" što ga u nizu sličnih projekata izdvaja. Koliko će to biti dovoljno za uspjeh u kinima i na servisima za streaming? Potonji su logična platforma za projekt poput ovoga, a domaća bi kinopublika mogla reagirati sa zanimanjem na hrvatsku inačicu žanrovskih hitova. U konačnici, riječ je o projektu osobnog entuzijazma Neba Chupina, koji je okupio veliku međunarodnu ekipu ispred i iza kamera.

Premda film ne može izbjeći sinergiju gotovo djetinje zaigranosti, naivnosti koja ne mora nužno djelovati loše te pompoznosti koja zrcali sve što se pričom htjelo reći, Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu dobrodošao je iskorak u hrvatskoj kinematografiji. Uostalom, ni izvorni Vodeni svijet, nakon svega što ga je pratilo u distribuciji, nije ostao bez zarade. Chupinov projekt, ionako, svoj stvarni eliksir čuva u staklenkama džema – pa bi ovo mogao biti i pravi primjer uspješnog product placementa.