Vozač automobila doista je prekršio pravilo prednosti i ostao glavni krivac za nesreću. Ali ni teško ozlijeđeni motociklist nije prošao bez odgovornosti. Sud mu je pripisao trećinu suodgovornosti za nastanak nesreće.

Razlog se krije u pravilu koje mnogi vozači pogrešno shvaćaju: Imati prednost ne znači da možete voziti kako želite niti da zbog vlastitog prometnog prekršaja automatski ne možete snositi dio odgovornosti ako se dogodi nesreća.

O slučaju je na kraju odlučivao i njemački Savezni vrhovni sud.

Vozio je do 150 km/h ondje gdje je dopušteno 100

Nesreća se dogodila na državnoj cesti. Motociklist se približavao mjestu na kojem je automobil iz suprotnog smjera namjeravao skrenuti ulijevo prema ulazu na autocestu.

Automobil je započeo skretanje i presjekao put motociklistu koji je dolazio iz suprotnog smjera.

Došlo je do sudara u kojem je motociklist teško ozlijeđen.

Vozač automobila nedvojbeno je napravio prometni prekršaj. Prilikom skretanja ulijevo morao je propustiti vozilo koje mu dolazi ususret, a upravo je motociklist imao prednost prolaska.

Problem za motociklista bila je njegova brzina.

Na toj je cesti bilo dopušteno 100 km/h, a vještak je njegovu brzinu prije nesreće procijenio između 120 i 150 km/h. Sud je za procjenu odgovornosti mogao uzeti da se automobilu približavao brzinom od 150 km/h.

To je potpuno promijenilo način na koji je sud gledao nesreću.

'Imao sam prednost' nije bilo dovoljno

Motociklist je tvrdio da njegova brzina nije bila uzrok nesreće. Njegova argumentacija bila je logična: U trenutku kada je mogao shvatiti da će automobil doista skrenuti preko njegove putanje, sudar više ne bi mogao izbjeći čak ni da je vozio dopuštenih 100 km/h.

Osim toga, smatrao je da se prije toga smio pouzdati u svoje pravo prednosti.

Savezni vrhovni sud prihvatio je da vozač s prednošću u pravilu smije očekivati da će drugi sudionici poštovati njegovu prednost.

Ali to pravilo ima granicu.

Sud je zaključio da se na načelo povjerenja u druge sudionike ne može bezuvjetno pozivati vozač koji i sam krši prometno pravilo namijenjeno zaštiti upravo od opasnosti koja se na kraju ostvarila.

Drugim riječima, prednost prolaska nije dozvola za prebrzu vožnju.

Zašto je brzina bila toliko važna?

Posebne okolnosti mjesta nesreće bile su ključne.

Motociklist je nailazio iz zavoja i zbog položaja ceste vozaču automobila nije bio lako uočljiv. Pri velikoj brzini pojavio se puno brže nego što je vozač koji je skretao mogao očekivati.

Sud je prihvatio zaključak da je upravo izrazito velika brzina mogla dovesti do toga da vozač automobila pogrešno procijeni situaciju i započne skretanje.

Postojao je još jedan važan detalj.

Motociklist je poznavao tu cestu i znao je da su se na istom mjestu već događale slične nesreće. Sud je zato smatrao da je imao dodatni razlog za oprez.

Prema nalazu vještaka, da je u odgovarajućem trenutku smanjio brzinu na dopuštenih 100 km/h, nesreća bi se mogla izbjeći.

Upravo je to bilo presudno.

Vozač automobila ostao je glavni krivac

Presuda ipak nije prebacila glavnu odgovornost na motociklista.

Savezni vrhovni sud jasno je potvrdio da je vozač automobila prekršio pravilo prednosti time što je skrenuo ulijevo preko putanje motociklista.

Njegov je prekršaj ostao odlučujući uzrok nesreće.

No prilikom raspodjele odgovornosti sudovi su uzeli u obzir i ponašanje motociklista. Vozaču automobila i njegovu osiguravatelju pripisane su dvije trećine odgovornosti za materijalnu štetu, dok je motociklist morao snositi posljedice vlastite suodgovornosti od jedne trećine.

Njegova žalba Saveznom vrhovnom sudu nije uspjela.

Prednost nije apsolutna

Upravo je to najvažnija poruka ove presude.

Vozač koji ima prednost načelno smije računati na to da će je drugi poštovati. Ne mora prije svakog raskrižja pretpostavljati da će netko napraviti prekršaj i izletjeti pred njega.

Ali načelo povjerenja nije bezuvjetno.

Ako svojim ponašanjem - primjerice izrazitim prekoračenjem brzine - stvara situaciju u kojoj drugi sudionik može pogrešno procijeniti njegov dolazak, takav vozač može snositi dio odgovornosti za posljedice.

To ne znači da vozač koji oduzme prednost odjednom postaje nevin. U ovom slučaju nije postao.

On je ostao glavni krivac jer je skrenuo preko putanje vozila koje je imalo prednost. No motociklistova prednost nije izbrisala činjenicu da se mjestu nesreće približavao brzinom koja je mogla dosezati 150 km/h ondje gdje je bilo dopušteno 100.

I upravo zato je sud odgovornost podijelio. Jedan vozač oduzeo je prednost. Drugi ju je imao. Ali to nije značilo da je smio ignorirati sva ostala prometna pravila.