Odluka je sada stigla i vrlo je važna za vozače u Njemačkoj: Sama činjenica da radar nije pohranio takozvane sirove podatke mjerenja ne znači da rezultat automatski pada na sudu.

BGH je zaključio da takvo mjerenje može biti valjan dokaz ako je provedeno standardiziranim postupkom, odobrenim i propisno umjerenim uređajem kojim je pravilno rukovala osposobljena osoba.

Drugim riječima, obrana 'radar nije sačuvao sirove podatke' sama po sebi više nije dovoljna.

Vozio 35 km/h iznad ograničenja

Slučaj je počeo u siječnju 2023. godine.

Vozača je izvan naselja snimio mobilni sustav PoliScan FM1 njemačkog proizvođača Vitronic. Na tom je dijelu ceste ograničenje iznosilo 100 km/h, a nakon odbijanja propisane tolerancije utvrđeno je da je vozio 35 km/h iznad dopuštene brzine.

Općinski sud u St. Ingbertu u siječnju 2024. proglasio ga je krivim za prekoračenje brzine iz nehaja i odredio mu novčanu kaznu od 250 eura.

No vozač je osporio odluku.

Njegov je argument bio vrlo zanimljiv: Uređaj nije pohranio sirove podatke iz kojih je nastao konačni rezultat mjerenja. Zbog toga, tvrdila je obrana, rezultat nije moguće naknadno provjeriti na način koji bi mu omogućio potpuno učinkovitu obranu.

Slučaj se zakomplicirao jer njemački sudovi nisu bili potpuno jedinstveni oko tog pitanja.

Spor je trajao godinama

U središtu spora našlo se pitanje prava na pošten postupak.

Ustavni sud Saarlanda još je 2019. zauzeo stroži stav prema slučajevima u kojima sirovi podaci konkretnog mjerenja nisu dostupni, osobito kada obrana nema drugi jednako pouzdan način provjere rezultata.

Drugi viši njemački sudovi zauzimali su drukčiji pristup.

Prema tom tumačenju, kod takozvanog standardiziranog mjernog postupka nije potrebno rekonstruirati svaki pojedini korak kojim je uređaj došao do konačne brojke ako je riječ o službeno odobrenom i pravilno korištenom sustavu.

Zbog različite sudske prakse Viši zemaljski sud Saarlanda predmet je proslijedio Saveznom vrhovnom sudu.

BGH je 2. srpnja 2026. donio temeljnu odluku.

Sud: Nedostatak podataka ne znači da mjerenje ne vrijedi

Savezni vrhovni sud zaključio je da nepohranjivanje sirovih podataka koje je uređaj prikupio i obradio prilikom utvrđivanja brzine samo po sebi ne krši načelo poštenog postupka.

Zbog toga ne postoji automatska zabrana korištenja rezultata mjerenja kao dokaza.

Ključan je koncept standardiziranog mjernog postupka.

Ako je uređaj prošao službeno odobrenje, ima važeću ovjeru i koristi se u skladu s propisanim uvjetima, sud u pravilu može polaziti od toga da je rezultat pouzdan.

U konkretnom slučaju PoliScan FM1 imao je važeću ovjeru, a uređajem je rukovao za to osposobljen policijski službenik.

BGH je pritom napravio važnu razliku između podataka koji postoje i onih koji nikada nisu ni pohranjeni.

Vozač u postupku načelno ima pravo dobiti pristup relevantnim postojećim informacijama koje mu mogu pomoći u obrani. Međutim, prema odluci BGH-a, iz prava na pošten postupak ne proizlazi obveza države da stvara ili pohranjuje dodatne podatke samo kako bi se rezultat standardiziranog mjerenja kasnije mogao ponovno rekonstruirati.

Znači li to da se radar više ne može osporiti?

Ne.

To je možda i najvažnija ograda cijele presude.

Odluka ne znači da je svaka brojka koju pokaže radar automatski nepogrešiva niti da vozači više nemaju pravo osporavati mjerenje.

Ako postoje konkretne indicije da je nešto pošlo po zlu, one se i dalje mogu isticati u postupku. To mogu biti problemi s ovjerom uređaja, pogreške pri njegovu postavljanju ili korištenju, tehničke nepravilnosti, nepoštivanje propisanih uvjeta mjerenja ili drugi konkretni razlozi zbog kojih bi rezultat mogao biti upitan.

Ono što više nije dovoljno jest samo reći: Sirovi podaci nisu sačuvani, pa rezultat zbog toga mora biti nevažeći.

Upravo je tu ključna razlika.

Presuda završava višegodišnji spor

Odluka BGH-a važna je jer rješava pravno pitanje oko kojeg su u Njemačkoj godinama postojala različita tumačenja.

Auto Bild navodi da se vozači ubuduće ne mogu oslanjati isključivo na nedostatak sirovih mjernih podataka kada pokušavaju osporiti kaznu za brzinu.

Ako žele dovesti rezultat u pitanje, morat će pokazati konkretnu nepravilnost u mjerenju ili postupku.

Za vozača od kojeg je cijeli slučaj krenuo priča je počela prilično običnim prometnim prekršajem - vozio je 35 km/h iznad ograničenja i dobio kaznu od 250 eura.

No pitanje koje je otvorio stiglo je sve do najvišeg njemačkog suda za građanske i kaznene predmete.

Odgovor tog suda sada je vrlo jasan: Radar ne mora pohraniti sve sirove podatke da bi rezultat standardiziranog mjerenja mogao biti valjan dokaz.