Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je ovih dana da je njegova zemlja u borbi protiv Rusije počela koristiti domaće balističke rakete tipa 1KR1 Sapsan (sivi sokol). Riječ je o balističkom raketnom sustavu kratkog dometa dizajniranom za kombinaciju značajki taktičkog raketnog sustava i višecijevnog bacača raketa, a tportal donosi koje bi sve prednosti Ukrajinci mogli imati od korištenja Sapsana
'Ukrajina već koristi rakete dugog dometa Neptun, krstareće rakete Flamingo, turbomlazne raketne dronove Paljanica, ali i sustave Sapsan', rekao je Zelenski prošlog tjedna, naglasivši da ne želi otkriti koliko je tog oružja raspoređeno ni na što je usmjereno. 'Ne želimo da neprijatelj zna sve presedane i detalje. Postoji mnogo slučajeva u kojima naš neprijatelj vjeruje da je napad izveden Neptunom… I neka nastavi tako misliti', dodao je ukrajinski predsjednik.
Budući da Zelenski nije precizirao detalje vezane za korištenje Sapsana u borbi, postoji mogućnost da taj sustav dosad nije ispaljivan na ruske ciljeve. Zasad nema potvrđenih dokaza o korištenju u obliku olupina s mjesta udara u Rusiji, iako je rusko ministarstvo obrane ranije tvrdilo da je uspješno oborilo nekoliko ukrajinskih balističkih raketa iznad Krima.
S druge strane, analitičari tvrde da bi korištenje Sapsana u borbi itekako imalo smisla s obzirom na opsežne napore Ukrajine da poveća domaću proizvodnju oružja, s posebnim naglaskom na sposobnost pogađanja ciljeva dublje u Rusiji. Osim spomenutih Neptuna, Flaminga, Paljanica i Sapsana, Ukrajina je također koristila širok spektar kamikaza dugog dometa domaće proizvodnje, kao i drugo streljivo koje briše granicu između tog oružja i tradicionalnih krstarećih raketa poput raketnog drona Peklo.
Ograničen pristup sličnom naoružanju
Što se pak ukrajinskog domaćeg programa balističkih raketa tiče, rezultati su i dalje mnogo manje jasni. Zelenski je u kolovozu prošle godine obznanio prvo uspješno testiranje Sapsana, o čemu u javno dostupnim izvorima postoji tek ponešto detalja. Zasad se zna da je razvijen iz sustava Hrim-2 i njegovih neposrednih prethodnika, a čiji je razvoj ubrzan nakon ruske aneksije Krima prije 11 godina.
Testiranje raketnog motora, koji koristi jednostupanjsko kruto pogonsko gorivo, održano je 2018. godine, kada se prvi put na jednoj od vojnih parada pojavio i transporter, odnosno lanser za Sapsan. Tom prilikom projektil nije prikazan javnosti, a stručnjaci su, s obzirom na predstavljeno prateće vozilo, zaključili da je raketa najvjerojatnije slična ruskom Iskanderu M.
Cilj razvoja - veći domet
Govoreći o performansama Sapsana, stručnjaci ocjenjuju da taj projektil ima domet od najmanje 280 kilometara, a moguće i do 500 kilometara, kao i da postiže maksimalnu brzinu od 5,2 maha, odnosno 1,8 kilometara u sekundi. Zanimljivo je da je sada već bivši ministar obrane Oleksij Reznikov prije dvije godine izjavio da Ukrajina razvija novu raketu dugog dometa, do 1000 kilometara, pa su neki analitičari ta svojstva odmah pripisali Sapsanu.
Od otvorene ruske invazije u veljači 2022. godine Ukrajina je imala samo ograničen pristup balističkim projektilima, a nijedan od njih nije domaće proizvodnje. Ukrajinske oružane snage koriste sustave Točka-U iz sovjetskog doba, kao i još starije tipove koji imaju NATO-ovu oznaku SS-21 Scarab. No njihov maksimalni domet je samo 70, odnosno 120 kilometara, što je najvjerojatnije potaknulo razvoj Sapsana.
Uz nabrojane platforme, Ukrajina je primila manji broj sustava ATACMS od Sjedinjenih Država, a njih je, barem prema izvješćima s bojišta, poprilično efikasno iskoristila. Međutim, kao i u slučaju dodatnih tipova kopnenog i zračnog streljiva za daljinsko lansiranje, koje Ukrajini isporučuju američka vlada i drugi strani partneri, postoje stroga ograničenja nametnuta za upotrebu tog oružja protiv ciljeva dublje unutar Rusije.
Idealni za udare na ruske zračne baze
Uzimajući sve navedeno u obzir, korisnost balističke rakete domaće proizvodnje postaje vrlo jasna u kontekstu višestrukih napora Kijeva da pogodi ključne ciljeve izvan granica Ukrajine, ali i znatno dalje od crta bojišnice, na teritoriju pod kontrolom Moskve. Stoga analitičari s portala The War Zone ističu korist od udarno i dometom sposobnijih balističkih projektila od obitelji Točka, a nisu ni podložni nikakvim zapadnim ograničenjima poput ATACMS-a, što je ključni napredak za Ukrajinu.
Iako su dronovi dugog dometa, krstareće rakete te hibridi dronova i raketa domaće proizvodnje vrijedan dio ukrajinskog arsenala, analitičari naglašavaju da balistički projektili nude prednost u obliku vrlo velikih brzina postignutih u završnoj fazi leta, zbog čega je neprijateljskoj zračnoj i raketnoj obrani teže poraziti takav sustav. Uz to, oni s visokoeksplozivnim bojnim glavama mogu dublje probiti ojačane ciljeve ili prenijeti veću silu na ojačane konstrukcije poput mostova i drugih važnih infrastrukturnih objekata.
Iako se pouzdano ne zna je li Ukrajina i na koji način koristila Sapsan, pod uvjetom da jest, vjerojatni scenarij uključivao bi te balističke rakete u kombinaciji s drugim vrstama projektila i dronovima u složenim napadima kako bi se Rusima još više otežalo suočavanje s novim prijetnjama. Inače, to je upravo isti obrazac koji Rusija rutinski koristi u napadima velikih razmjera na ukrajinske ciljeve.
Ako uspije proizvesti Sapsan u dovoljnim količinama, i pod uvjetom da iskoristi pun potencijal tih projektila, analitičari ocjenjuju da bi rezultati mogli biti značajni. Ukrajinci bi, naime, korištenjem Sapsana mogli zamijeniti ograničene ATACMS-e, zaslužne za niz promjena u ruskim operativnim postupcima, posebno u zračnim bazama unutar dometa tih američkih projektila. Podsjetimo, sustavi ATACMS prisilili su Rusiju da premjesti dodatnu zračnu i raketnu obranu na područje ratnih operacija, uključujući S-500, najnapredniji raketni sustav zemlja-zrak u današnjem ruskom naoružanju.