Amerika i Rusija sve intenzivnije pregovaraju o završetku rata u Ukrajini dok Europa i Ukrajinci sve to gledaju sa strane, zabrinuti da ih se ništa ne pita o sigurnosnoj arhitekturi njihova kontinenta.

No iza svega toga stoje desetljeća prevelikog oslanjanja na SAD, zbog čega je, čini se, Europa izgubila mogućnost utjecaja, već eventualno samo može reći što bi voljela, ali ne i nametnuti svoj stav. Što točno možemo očekivati od razgovora SAD-a i Rusije, pitali smo bivšeg hrvatskog veleposlanika u Rusiji, danas vanjskopolitičkog analitičara Božu Kovačevića, a on nam već na početku razgovora kaže da 'Europa opravdano strahuje'.

'Očito je da se Putin i Trump razumiju bolje nego Trump i europski lideri. Očito je da obojica vjeruju da Europa pokušava sabotirati Trumpove mirovne napore i očito je da Trumpa ne treba uvjeravati da Europa želi izravno uključivanje Amerike u rat, što on odbija', kratko nam je prokomentirao Kovačević situaciju s pregovorima.

Europa se odricala diplomatskih uspjeha zbog američkog pritiska

Međutim naglasio je da Europu treba brinuti i izostanak vlastitih diplomatskih inicijativa. Otkako je krenula ruska agresija 2022. godine, francuski predsjednik Macron redovito je kontaktirao s Putinom, a isto je radio i bivši njemački kancelar Olaf Scholz te su time predstavljali europski stav o ratu ruskom predsjedniku. No s vremenom su kontakti prestali. Upitan o tome, naš sugovornik je podsjetio i da je prije ruske invazije Europska unija 'postigla nekoliko diplomatskih uspjeha, ali kojih su se brzo odrekli pod američkim pritiskom'. K tome, riječ je o diplomaciji na samom početku ukrajinske krize, pobune protiv tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, koji je odbijao zahtjeve Ukrajinaca za europskim integracijama, a nakon čijeg su pada i evakuacije u Moskvu Rusi anektirali Krim te su krenuli sukobi sa separatistima odanim Rusiji u Donbasu.

'Početkom 2014. godine, posredstvom ministara vanjskih poslova Poljske, Francuske i Njemačke, postignut je sporazum između Janukoviča i opozicije o mirnoj predaji vlasti. Ali Amerikanci su to opstruirali, a Europljani prihvatili bez komentara. Potom je na inicijativu tadašnje njemačke kancelarke Merkel, francuskog predsjednika Hollandea i britanskog premijera Davida Camerona postignut Sporazum iz Minska (koji je trebao smiriti sukobe sa separatistima u Donbasu, op.a.). No i taj je sporazum bio miniran, iako je pretočen u rezoluciju UN-ovog Vijeća sigurnosti. Nakon eskalacije, otvorene ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine, u Istanbulu su se vodili ukrajinsko-ruski pregovori. Ukrajinska strana predložila je nacrt dogovora te je sljedeći korak trebao biti sastanak Zelenskog i Putina radi njegova potpisivanja. I onda je Boris Johnson (tada britanski premijer, op.a.) došao u Kijev i zabranio Zelenskom da pregovara s Putinom. Sada njemački kancelar Merz govori da Putina treba natjerati na pregovore', tvrdi Kovačević, nabrajajući ključne momente iz komunikacije Europe i Rusije o ukrajinskoj krizi, a ona zapravo traje već 11 godina.

Cilj je izdržati dok Trump ne napusti Bijelu kuću?: 'Kriva kalkulacija'

Upozoravajući da Unija trenutno vodi konfuznu politiku, poručio je da će biti potencijalna žrtva Trumpovih i Putinovih zavjera sve dok 'ne bude imala usklađenu i jedinstvenu vanjsku i sigurnosnu politiku'. K tome, upravo to što je Trump sličniji Putinu nego europskim liderima potaknulo je EU da se probudi i pokuša usprotiviti američkim pritiscima. Kovačević nagađa da se europski lideri nadaju da je moguće izdržati Trumpove pritiske u ovom njegovu mandatu, sve dok u fotelju Bijele kuće ne sjedne novi predsjednik koji će voditi američku vanjsku politiku u tradicionalnim okvirima, onima na koje smo svi navikli.

'Ako je to njihova kalkulacija, čini mi se da je i ona pogrešna jer sam uvjeren da se promijenio način američke političke elite te da dva Trumpova mandata imaju puno trajnije posljedice i one ne mogu biti tako lako sanirane. Europskoj uniji je jedino rješenje da se postavi kao subjekt međunarodnih odnosa, što znači da bi morala imati jasnu vanjsku i sigurnosnu politiku, neovisnu o Americi, Rusiji i Kini. Ali Unija si je dopustila da je SAD u potpunosti instrumentalizira', ustvrdio je Kovačević, upozoravajući na mane trenutnog europskog pristupa.

Slab prostor europskog manevra: 'Čak su pristali na teritorijalne ustupke'

Ipak, u ponedjeljak je aktualni njemački kancelar Friedrich Merz poručio da će se Europa usprotiviti nametnutom miru u Ukrajini pa, s obzirom na odnos snaga, pitamo našeg sugovornika što bi tu europske zemlje uopće mogle napraviti ako Rusija i SAD postignu dogovor.

Podsjećajući na europsko-američke pregovore u Ženevi, Kovačević navodi da su zemlje EU-a prihvatile bitne odrednice Trumpova prijedloga. Čak su pristale i na teritorijalne ustupke Ukrajine, iako navode da im se protive. No EU želi, nastavlja analitičar, da se najprije potpiše primirje pa tek onda raspravlja o teritoriju. Ipak, Kovačević ne vidi da Europa može ozbiljnije uvjeriti Rusiju i SAD da je saslušaju'.

'Što Europska unija može učiniti? Vrlo malo toga, jer nijednu koncepciju rješenja ukrajinskog pitanja koju predlaže nije sposobna provesti bez SAD-a i njegovih sigurnosnih jamstava. Tako da to samo potvrđuje sekundarni status EU-a u trenutnom međunarodnom sustavu', kaže naš sugovornik.

Globalni jug: Izolacija Rusije postala izolacija Zapada

Europska unija možda nije toliko jaka, ali mora joj se priznati da barem raspravlja i jasno naglašava što želi i očekuje od mirovnog sporazuma te koje interese nastoji zaštititi. Ranijih godina globalna nervoza oko ukrajinskog-ruskog rata dovela je 2024. godine do kineske inicijative kojom je formirana platforma Prijatelji mira te ona uključuje zemlje Globalnog juga. Predvođeni Kinom i Brazilom, istaknuti članovi te inicijative su i Egipat, Indonezija, Turska i Južna Afrika, a ranije je delegacija afričkih država posjetila i Ukrajinu i Rusiju 2023. godine, nastojeći im dati svoj prijedlog kako bi se okončao rat.

Ti napori nisu urodili plodom, a Kovačević navodi da su i neeuropske države svjesne važnosti ovog sukoba. No skrenuo je pažnju i na drugi aspekt jer je toliko bitan zemljama izvan zapadnog bloka da su se uključile u rasprave.

'Zapad nije uspio mobilizirati cijeli svijet protiv Rusije, nego je Rusija u zemljama Trećeg svijeta dobila potporu. No ne za agresiju protiv Ukrajine, nego za svoju politiku suprotstavljanja koncepciji unipolarnog svijeta kojem je SAD do sada težio. Svjedočimo neuspjehu zapadne politike te je pokušaj izolacije Rusije zapravo rezultirao izolacijom Zapada u većem dijelu svijeta', zaključio je vanjskopolitički analitičar Kovačević u razgovoru za tportal.