Kad ti život da limune...

Sreća za Donalda Trumpa što ne mari za klimatske promjene jer je, kako se čini, jedini značajniji trag koji ostavlja njegova horda mira za Ukrajinu – ugljični. Moćna gomilica diplomatskih početnika (izuzmemo li, doduše, i to nategnuto, njegova zeta Jareda Kushnera i Marca Rubija) iz dana u dan s famoznim mirovnim planom u rukama bjesomučno leta po katetama trokuta Europa – Moskva – SAD (uz par bliskoistočnih stanica) ne bi li se stvorili preduvjeti makar za prekid vatre.

No uzalud vam trud svirači, trenutni pregovori se ništa manje ne čine osuđenima na propast nego prije. Nakon prošlotjednog ultimatuma, koji je američki predsjednik dao Zelenskom, početkom tjedna činilo se da su ipak našli zajednički jezik.

I tako jedna vrata, jedne preinake mirovnog plana, druga vrata, druge – i džaba sve kad i Rusija i Ukrajina i dalje imaju različite formule mira. Čak više ni ne možemo govoriti o Trumpovu mirovnom planu jer se ispostavilo da su pisci iz sjene zapravo bili Rusi s njihovim dobrim prijateljem s druge strane Bare i ključnim Trumpovim pregovaračem Steveom Witkoffom, a koji je Putinu usput još dao instrukcije kako se dodvoriti njegovom gazdi (kao da mu se uopće treba dodvoravati - pa Trump je opčinjen baš takvim kalibrom ljudi).

Zelenski pak mora biti, ako ništa naizgled, kooperativan jer zna da s Trumpom ne smije nikako drugačije, a posebice sad kad korupcijski kosturi ispadaju iz ormara njegovih najbližih suradnika.

...napravi band aid

I dok Trump, umjesto u flautu, koju je nekad davno svirao, zasad izgleda puše u prazno po pitanju mirovnih pregovora, umjesto posljednjih trzaja Rusije u Ukrajini gledali smo prve trzaje Putina po lutnji.

Rijetki se vjerojatno sjećaju da je prije 15 godina, dok se još uvijek činilo da će Zapad i Rusija živjeti sretno do kraja života, Putin na dobrotvornoj večeri u Sankt Peterburgu pred holivudskom kremom otpjevao 'Blueberry Hill', popularnu američku pjesmu iz 1940-ih. Njegov performans s jednom rukom u džepu činio se tad frajerski, no nitko nije ni slutio da u tom džepu, vidi vraga, drži itekako debelu figu.

'Iako smo razdvojeni, još uvijek si dio mene jer si bila moje uzbuđenje na Blueberry Hillu', pjevao je ruski predsjednik, kao da pjeva uvertiru u sve ono što danas gledamo.

Kako su se Putinovi uplivi u glazbene vode pokazali kao loš omen, nije nam bilo baš svejedno kad je ovog tjedna u Kirgistanu uzeo u ruke komuz, tradicionalnu kirgistansku lutnju, i nakratko pokazao svoje 'sviračko umijeće'.

Pa kad naši glavni junaci već imaju glazbenih inklinacija, u ovim turobnim vremena bi, umjesto zveckanja oružja, puno bolji antidot bio neki band aid. Ritam-sekciju i vokal imamo, za poseban ugođaj tu je i flauta, a Zelenski s europskim kolegama u zadnjoj klupi – naizmjence na triangl. Na mikseti im podršku može dati papa Lav, koji je nedavno svoj blagoslov dao punokrvnom rave partyju ispred gotičke katedrale svete Elizabete u slovačkim Košicama. Zanima vas tko je nastupio na ovoj Popechelli? DJ svećenik Padre Guilherme. Tako se igrica prelazi.

Azija gori i pliva

Cijeli prošli tjedan lamentirali smo za zgradom Vjesnika, a sad zamislite da se takvo što dogodilo u zgradi u kojoj živi preko 4500 ljudi. Ne morate ni zamišljati – dogodilo se već ovog tjedna. Stambeni kompleks po imenu Wang Fuk Court, u čijih osam blokova ima preko 2000 stanova, zapalio se od iskre još uvijek nepoznatog porijekla, a buknuo kad se vatra proširila na zelenu zaštitnu mrežu i – pazite ovo – skele od bambusa, tradicijski element kineske građevine.

Poginuli će se, jednom kad se požar slegne, brojati u stotinama, a za sve će, kako sad stvari stoje, biti okrivljena građevinska tvrtka koja je vodila radove na zgradi – već su uhićena dva njezina direktora i građevinski inženjer. Uz bambus, navodno su koristili druge nesigurne materijale, a šef zagrebačkih vatrogasaca Jembrih ne može doći sebi jer tvrdi da Hong Kong, baš zbog te količine visokih zgrada, ima jednu od najboljih vatrogasnih službi na svijetu.

Da je onaj koji odozgo vidi sve ovog tjedna bio posebno nemilosrdan prema Aziji, potvrđuje i priča iz jugoistočnog dijela tog kontinenta, gdje, doduše, vinovnik nisu bili požari, već – poplave. Obilne kiše i njima izazvane bujice na jugu Tajlanda te u Indoneziji i Maleziji odnijele su gotovo 80 života, a odatle nam stižu i nadrealni prizori ljudi koji na krovovima čekaju da se povuče voda. Sve u svemu, ovotjedna epizoda klimatskih promjena uživo nešto je fatalnija i užasnija nego obično.

Išli smo u Afriku da sadimo papriku

Pjevali smo pjesmu iz međunaslova još kao djeca, točnije pjevala ju je novosadska TV legenda Minja Subota, a kad bi se pitalo svjetske i europske čelnike, pjevali bi je i oni. Paprika je, ovdje, naravno metafora za debelo zakašnjelo otkriće zapadnih sila, kojima je netko konačno javio da na tom kontinentu živi pola milijarde ljudi više nego prije 15 godina i da su, dok su se oni loptali s putinima iz našeg sokaka, na tom propulzivnom tržištu papriku posadili – Kinezi.

Ovog se tjedna cijeli zapadni svijet sjatio na Crni kontinent, prvo na samit čelnika skupine G20 u Južnoj Africi, gdje je u subotu usvojena deklaracija o klimatskoj krizi i drugim globalnim izazovima. U njoj nije sudjelovao SAD, čiji je gazda Trump unaprijed rekao da nema namjeru ići tamo dokle god 'ubijaju kršćane', a nije baš oduševljen ni samom deklaracijom, u kojoj se spominju klimatske promjene i neizravna osuda ruskih postupaka u Ukrajini.

Kad je već borba protiv klimatskih promjena u điru, a da ne propadnu skupe avionske karte za izdašne delegacije, Europska unija je u obližnjoj Angoli složila i samit s Afričkom unijom. Tamo se Ursula Von der Leyen pohvalila kako će EU do 2027. izgleda ipak uspjeti potrošiti 150 milijardi eura na jačanje partnerstava u Africi, čiji smo, inzistira, najveći svjetski trgovinski partner.

Afrikanci bi pak da im se u ime dobrih odnosa ukinu carine za izvoz u EU, tako kaže 'afrička Ursula' Mahmud Ali Jusuf, dok Andrej Plenković, koji je također bio u glavnom gradu Angole, tu vidi priliku i za hrvatska poduzeća. Tko zna, možda i Podravka, koja se hvali sve većim udjelom proizvoda s hrvatskih polja, posadi tamo koju papriku, znate onu žutu, finu, ali ljutu.

Srpsko-mađarski dani zahvalnosti

A dok hrvatski premijer šparta po Africi, naši sjeverni, južni i istočni susjedi formiraju novu osovinu koju dinamični duo Vučić-Dodik sve jače pokušava proširiti prema sjeveru. Razočarani Putinom, koji Srbiji ne da plin nakon što joj je oteo naftu, Beograd i Banja Luka zaljubljeno su se zagledali u Budimpeštu, vidno impresionirani činjenicom da Viktor Orban ima vazalsku ulaznicu u svijet Donalda Trumpa, čime se Vučić – sjećate se one sramote s pokušajem upada na njegovu donatorsku večeru – ne može pohvaliti.

Počelo je u srijedu, kad je Milorad Dodik, nakon što je proglasio tijesnu pobjedu njegova kandidata Siniše Karana na izborima za predsjednika Republike Srpske, poveo svog nasljednika u Budimpeštu na pomazanje Viktoru Orbanu. Dupli pas uslijedio je dan kasnije, kad je Orbanov šef diplomacije Peter Szijjarto potrčao u Banju Luku primiti počasni doktorat tamošnjeg sveučilišta. Taj je segment, doduše, umalo pomutio ministar obrane BiH Zukan Helez, koji je, ispred države što u neku ruku još postoji, zabranio mađarskom vojnom zrakoplovu spuštanje u Mahovljane, e da bi ga Dodik nazvao 'glupanom'.

Stigao je Szijjarto u istom cugu obići i drugo oko u glavi i barem malo ublažiti Vučićeve probleme, koji su, kao i uvijek, najveći. Da nisu, ne bi u utorak sazvao još jednu dramatičnu izvanrednu presicu, na kojoj je urbi et orbi obznanio da se gasi rafinerija u Pančevu jer NIS više nema što prerađivati, a onda zavapio da Amerikanci malo požure s tom puricom za Dan zahvalnosti, jer ostala su još četiri dana da obnove licencu za uvoz nafte preko JANAF-a.

Szijjarto mu po tom pitanju nije mogao pomoći, no obećao je da će MOL za dva i pol puta povećati izvoz nafte u Srbiju kako bi amortizirali udarac američkih sankcija. A onda su Vučić i Orban u Subotici proslavili Dan zahvalnosti jedan drugome, ne uz puricu, već uz masni balkanski burek. Dok ne rade rafinerije, jedino ih to očito može zagrijati i napojiti žedne automobile.

Zima dolazi

Nije baš 'Igra prijestolja', ali izuzmemo li litre krvi prolivene u popularnoj seriji (knjiga), nije ni daleko. Danci su naime osnovali 'noćnu stražu', ne kako bi držali podalje divljake i Bijele hodače od Sedam kraljevstava, kao u ciklusu romana fantastike Georgea R.R. Martina, nego Bijelu kuću od Grenlanda.

Amerikanci idu malo kasnije leći od Danaca, pa dok Kopenhagen sniva, noćni stražari pomno prate i zapisuju puste Trumpove bisere. Sve je navodno krenulo nakon što je on proljetos počeo pjevati svoju diplomatsku 'pjesmu leda i vatre', bacivši u svojoj ekspanzionističkoj maniji, između ostalog, oko i na arktički otok pod upravom Danske.

Zima dolazi, ali sreća za njih, Narančasti Hodač zabavio se drugim kraljevstvima.

Vecna, dalje nećeš moći!

Tu dum, tu dum… ne, ne bubnja nam u glavi bilo što, već se klimamo u ritmu najvećeg popkulturnog događaja tjedna, povratka 'Stranger Thingsa', najvećeg televizijskog fenomena našeg doba, na male, veće i najveće ekrane. Ako vam ovaj posvemašnji distopijski svijet nije u potpunosti resetirao receptore, teško ste mogli ignorirati avanture 'Gooniesa' novog doba iz fiktivnog gradića Hawkinsa u državi Indiani, smještene u osamdesete godine prošlog stoljeća, koje već desetak godina starima otvaraju nostalgičarski prozor u vlastite tinejdžerske dane, a mladima služe kao vodič kroz Ameriku i svijet potkraj ere Hladnog rata.

Peta sezona, načeta ovog četvrtka, trebala bi donijeti konačni obračun spretne ekipe teen istraživača, na čelu s djevojkom paranormalnih moći po imenu Eleven, s Vecnom, čudovištem iz paralelnog svijeta po imenu Upside Down, koje terorizira rodni im Hawkins. Sve prateće kvačice medijske kakofonije su označene: u tjednu prije početka emitiranja sve ranije sezone upale su u Netflixov top 10, a platforma se srušila ni par sati nakon što je izašla prva trećina nove sezone.

Recenzije su zasad prilično ekstatične, a autori serije, braća Duffer, prijete se da nas u ostatku sezone čeka 'najokrutnije ubojstvo viđeno na televiziji'. Nadamo se da u njemu neće stradati netko od junaka koji su nam prirasli srcu ili novih likova koji nude nadu da bi se serija ipak mogla nastaviti, već konačno ta katkad urnebesno smiješna, ali češće uistinu jeziva – Vecna.

Australija je svoje rekla oko mladih i društvenih mreža. Je li Europa sljedeća?

Australija od 4. prosinca uvodi zabranu društvenih mreža za mlađe od 16, što u Europi s pozornošću prate zakonodavci, nadahnuti tom odlukom i brigom za one na kojima počiva europska budućnost. Naime Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom poziva na uvođenje minimalne dobi od 16 godina za pristup društvenim mrežama, uz obrazloženje da je cilj osigurati 'primjereno online okruženje za maloljetnike'.

U nacrtu, objavljenom u listopadu, navodi se zahtjev za 'uspostavljanje usklađene europske digitalne starosne granice od 16 godina kao osnovnog praga ispod kojeg pristup društvenim mrežama ne bi bio dozvoljen, osim ako roditelji ili staratelji ne daju posebnu suglasnost'. Rezolucija također predlaže jedinstvenu donju granicu od 13 godina, ispod koje nijednom maloljetniku ne bi bio dopušten pristup društvenim mrežama, kao i prag od 13 godina za korištenje servisa za dijeljenje videa.

Zastupnici su ujedno zatražili da se direktore velikih tehnoloških kompanija, poput Marka Zuckerberga i Elona Muska, osobno pozove na odgovornost ako njihove platforme opetovano krše pravila o zaštiti maloljetnika. Taj je prijedlog, pazite sad, u izvješće unijela mađarska socijaldemokratkinja Dara David, ujedno bivša zaposlenica Mete.

To chat control or to not chat control?

No nismo gotovi s Europskim parlamentom, a ovdje dolazimo do kontroverznog Chat Controla. Trulo je, naravno, bilo u (kraljevini) Danskoj koja je uporno gurala tu uredbu.

No krenimo ispočetka. Gotovo tri godine nakon što je Europska komisija otvorila Pandorinu kutiju pod nazivom Chat Control, pred Unijom se našlo pitanje hoće li uvesti obvezno skeniranje privatnih poruka svih građana. Zagovornici su se pozivali na zaštitu djece, a protivnici upozoravali da se iza plemenitog cilja skriva najveći sustav masovnog nadzora u europskoj povijesti. To su nam potvrdili i domaći stručnjaci.

A sada je dogovor napokon postignut i države EU-a konačno imaju zajedničko stajalište, čime se otvara put pregovorima s Europskim parlamentom o konačnom tekstu zakona. Države su tako odbacile prijedlog o obveznom skeniranju i odlučile umjesto toga pooštriti obveze platformi koje omogućuju razmjenu poruka.

Privremena mjera koja dopušta dobrovoljno 'češljanje' sumnjivog sadržaja postat će trajna, a odbačen je kompromis danskog predsjedništva o uvođenju obveznog otkrivanja fotografija i videa zlostavljanja djece.

Novi dogovor predviđa da platforme moraju procijeniti rizik da se njihove usluge zloupotrijebe za seksualno zlostavljanje djece. Na temelju tih procjena, pružatelji usluga morat će uvesti mjere poput alata za prijavu zlostavljanja i jačanja postavki privatnosti za djecu. Države će imenovati nacionalna tijela koja će ocjenjivati rizike i po potrebi obvezivati platforme na dodatne mjere. Velika je to pobjeda za građane ako nas pitate – možda ćemo ipak zadržati to malo privatnosti što nam je ostalo.

AI medvjedić o seksualnim fetišima, OpenAI u stilu Poncija Pilata

Među najčešćim poklonima koje ćete darovati svom djetetu ili djetetu nekog vama bliskog u nekom će trenutku vjerojatno biti plišani medvjedić. A u eri umjetne inteligencije možete ići korak dalje pa im kupiti Kummu, (AI) plišanog medvjedića s ugrađenim chatbotom. Zvuči bizarno? Hold your horses. Ako nazovete odmah, taj isti dražesni medvjedić daje i upute kako pronaći i zapaliti šibice, kako doći do tableta, čak i opise seksualnih fetiša. Ukratko, sve što nijednom djetetu ne bi smjelo biti na raspolaganju, pa ni ponekom odraslom čovjeku. A bilo je tu i zabrinjavajućih izjava vezanih uz religiju, nasilje i opasne predmete.

Proizvođač medvjedića FoloToy naposljetku je zbog tih kontroverzi povukao iz prodaje AI medvjedića, najavio 'hitnu internu sigurnosnu reviziju', pa nakon već (!) tjedan dana poručio – sve je ok, eno igračke nazad u prodaji. Koji AI model pokreće igračku? Nebitno – ako pitate FoloToy. Znamo da to nije ChatGPT jer im je OpenAI ukinuo pristup zbog kršenja pravila o zaštiti maloljetnika.

Zanimljiva je to situacija ako podsjetimo da se OpenAI suočava s nekoliko tužbi roditelja zbog više slučajeva samoubojstava i samoozljeđivanja tinejdžera, među ostalim Adama Reinea, kojeg je ChatGPT u razgovorima ohrabrivao da napiše oproštajno pismo i ne odustane od svog nauma, da ne treba tražiti pomoć stručnjaka, uz bonus savjet kako napraviti čvršću omču. Iz OpenAI-a su neki dan ustvrdili da ne snose odgovornost za samoubojstvo tinejdžera i da je u tom konkretnom slučaju došlo do 'zloupotrebe sustava', pa tako, u stilu Poncija Pilata, peru ruke.

Kad vam se brak raspadne zbog - ChatGPT-ja

AI modeli vode nas i do druge teme – opsesivnih obrazaca ponašanja, paranoje, deluzija, privremenih gubitaka doticaja sa stvarnošću, razorenih obitelji, gubitka posla, beskućništva, hospitalizacije, i to čak kod onih koji nisu imali povijest psihoza. Sve to neke su od posljedica intenzivnog korištenja ChatGPT-ja i (previše) sati razgovora s tim (ili bilo kojim drugim) chatbotom.

Zbunjeni su i korisnici i stručnjaci jer takav fenomen je nov, teško se prepoznaje, treba mu znati pristupiti, a sve to dok ga ne razumije ni sama industrija te misli da ima dovoljno jake sigurnosne mjere. Problem kreće od toga da se veliki jezični modeli, uključujući ChatGPT, u pravilu slažu s korisnikom, potvrđujući njegove ideje, čak i kad su pogrešne, opasne ili utemeljene na zabludama. Korisnici koji istražuju teme poput misticizma ili teorija zavjera često se, ponukani takvim odgovorima, povlače u sve izoliranije i nestabilnije mentalne okvire.

A još jedna problematična stavka jest da se mnogi radije povjere 'stroju' nego ljudima. Tech divovi koji stoje iza tih AI modela tvrde da – kako smo već spomenuli – kontinuirano pojačavaju sigurnosne mjere, da bi na kraju, kao u slučaju OpenAI-a, indirektno okrivili korisnike i tek onda krenuli pojačavati sigurnosne mjere. AI alati imaju puno koristi, no prije svega trebamo naučiti kako ih, u kojoj mjeri i za što koristiti.