Ekspresna konklava i papa 'svih dimenzija': Što Vatikanu, a što svijetu donosi Lav XIV.?

Katoličkoj crkvi ovoga se puta mora odati priznanje na ekspeditivnosti: period od smrti pape Franje do izbora novog pape trajao je niti 20 dana, kraće od prosječnog hrvatskog ciklusa afera – USKOK - Remetinec - sloboda. Konklava je trajala manje od 48 sati, kraće od svih u ovom i malo koje u prošlom stoljeću, što će reći da je Franjo izgledno oporučno ostavio žezlo kardinalu Robertu Prevostu, kojeg od četvrtka navečer zovemo papa Lav XIV. (da, Lav iako bi neki baš voljeli da je Leon).

Prvobitno iznenađenje zbog izbora američkog pape i teorije da se i u to upleo Trump splasnulo je kad je svijet zavirio u profil kardinala Prevosta na X-u. Tamo smo mogli vidjeti da izabrani papa još ove godine junački disciplinira Trumpova potpredsjednika J.D.-ja Vancea u njegovim fundamentalističkim izletima prebrojavanja krvnih zrnaca migrantima. Ipak, nije sve tako jednostavno: Prevost nominalno jest od liberalnijih sluga Crkve, odabrao je papinsko ime kao nasljednik velikog reformatora Lava XIII., no zadovoljava i konzervativnije krugove u Vatikanu svojim augustinskim backgroundom i temeljitim, skolastičkim pristupom vjeri. Kako bi tportalu rekao nadbiskup Uzinić – ima sve dimenzije.

Ima, naravno, i razočaranih, čak i ljutih zbog ovog izbora – iz krugova MAGA-e već prvog dana dolaze recenzije da je riječ o 'još jednom marksističkom papi', a sigurno nisu sretni ni kladioničari jer su se prilično pouzdano kladili na Talijana ili Filipinca. Ipak, sve je to, da prostite, bijeli dim u odnosu na izazove s kojima se novi papa treba uhvatiti ukoštac, od vječno bolnih tema poput seksualnog zlostavljanja, odnosa Crkve prema LGBT osobama i primanju žena u okrilje svećenstva, preko diplomatske uloge Crkve u multipolarnom zaraćenom svijetu, do, na kraju krajeva, financijske netransparentnosti Vatikana.

Prema nagovještajima iz prvog govora, papa će možda staviti liberalnu fasadu na vatikansku kuću, a ove dubinske, korjenite probleme Crkva će nastaviti rješavati iza zatvorenih vrata. Baš kao u filmu 'Konklava', koji je novi papa – prijatelji ga zovu Bob – prema vlastitom priznanju pogledao u sklopu priprema za svoj izbor.

Operacija cinober

Kao što smo prorekli u prošlom Skeneru, Indija je u utorak navečer pokrenula 'Operaciju Sindoor', nazvanu po onoj famoznoj crvenoj (cinober) točkici koju možete vidjeti na čelima hinduističkih vjernica nakon udaje. Žene su, dramaturški naglašavaju Indijci, svjedočile masakru svojih supruga u Pahalgamu, gdje je prije tri tjedna u napadu, za koji Indijci tvrde da su ga počinili pakistanski militanti, ubijeno 25 osoba. Bio je to, dakako, povod za novo zaoštravanje odnosa, gotovo 15 godina nakon posljednjeg ozbiljnijeg sukoba duž 765 kilometara duge zone razdvajanja u Kašmiru, u ratu koji traje od 1947.

Indijski obrambeni izvor rekao je za Reuters da su mete bili stožeri ekstremističkih skupina Jaiš-e-Mohamed i Laškar-e-Taiba. 'Indija je pokazala znatnu suzdržanost u izboru ciljeva i načinu izvođenja operacije', priopćilo je indijsko ministarstvo obrane. S druge strane, pakistanski vojni glasnogovornik, general Ahmed Šarif izjavio je da su svi pakistanski odgovori bili 'obrambene prirode', dodavši: 'Pakistan ostaje odgovorna država, ali ćemo poduzeti sve potrebne korake za obranu svoje časti, integriteta i suvereniteta – po svaku cijenu.'

Svijet se, dakako, trese od straha jer obje ove zemlje, čije stanovništvo čini gotovo petinu svjetske populacije, posjeduju impozantan arsenal nuklearnog oružja. Isto, srećom, zasad ne kane upotrijebiti jedna protiv druge te se zasad zadržavaju na zračnom i protuzračnom oružju, no to ne znači da nema mrtvih – samo u prvom danu sukoba život su izgubile 43 osobe. U proteklim danima on je nastavljen po ustaljenom višedesetljetnom obrascu, a svjetski policajac SAD zasad šuti, zažmirivši na jedno oko na indijski napad i ispuštajući signale kako se nadaju da će sve to što prije stati. Nada se i ostatak svijeta, no baš nitko već desetljećima ne nudi rješenje za ovaj bolni konflikt.

Trumpove carine, nova epizoda: Rolls Royce može, filmovi - ne

Iako još uvijek nije do kraja napisan, Donald Trump iskoristio je Dan pobjede nad fašizmom kako bi se pohvalio da je prva zemlja s kojom je SAD potpisao trgovinski sporazum upravo najveći zapadnoeuropski saveznik iz Drugog svjetskog rata, Velika Britanija. Ključne stavke sporazuma su ubrzavanje carinske procedure i posebne stope za američke strojeve te kemijske i poljoprivredne proizvode. Britanci će pak moći izvesti 100.000 automobila godišnje uz carinu od 10 posto, a kako je Trumpu Rolls Royce očito posebno drag, dobio je i posebnu privilegiju – bescarinski izvoz motora i dijelova namijenjenih avionima. Procjenjuje se da će američki izvoznici od ovog sporazuma uštedjeti oko pet milijardi dolara, dok će postojeće carine od deset posto generirati još šest milijardi dolara prihoda za SAD, rekao je američki ministar trgovine Howard Lutnick.

Za razliku od Rolls Roycea, slavna britanska kinematografija – a bome ni ona u ostatku svijeta – ni izbliza nije takve sreće. Dok je dogovarao sporazum s Britancima, Trump je priprijetio studijima koji, zamislite, snimaju filmove izvan Amerike da će im uvesti carine od 100 posto. Zbog poticaja drugih zemalja, kaže Trump, američka filmska industrija 'umire brzom smrću', što je 'prijetnja nacionalnoj sigurnosti'. 'PONOVNO ŽELIMO FILMOVE SNIMANE U AMERICI!' zavapio je na svom Truthu, što će reći – gospodo, ako ste htjeli snimati još jednu 'Mamma Miu', ima da si izgradite taj neki Santorini ili Capri ili koji već otok vam padne na pamet među kaktusima u Hollywoodu. Uostalom, imate AI, što će vam stvarne lokacije.

Putinova parada i Vučićeva šarada

Kroz Moskvu je protutnjala i dugo očekivana vojna parada povodom 80. godišnjice pobjede nad fašizmom, događaja globalnog karaktera koji Putin već dug niz godina, a posebno od invazije na Ukrajinu, izrazito prisvaja kao rusku demonstraciju sile. I ovoga puta okupio je koaliciju oportunističkih lidera koji vladaju otprilike polovicom svjetskog stanovništva te pokazao svijetu dobar dio svoje vojne opreme i tehnike.

Uz gotovo 12 tisuća vojnika, u mimohodu su se prvi put mogli vidjeti dronovi koje Rusi koriste u ratnim akcijama u Ukrajini, a uz rusku vojsku, Crvenim su trgom defilirale postrojbe pouzdanih saveznika Azerbajdžana, Bjelorusije, Kine, Egipta, Laosa, Kazahstana, Kirgistana, Mongolije, Mjanmara, Tadžikistana, Turkmenistana, Uzbekistana i Vijetnama.

Naravno, bili su i lojalni svjetski vođe, na čelu s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, no najveću dramu oko dolaska u Moskvu je, očekivano, proizveo srpski predsjednik Aleksandar Vučić. Prvo je u Americi, sad je već prilično jasno, izdramatizirao zdravstveni kolaps (jer koji bi bolestan čovjek letio 10 sati nakon, čini se, srčanog zastoja) kako bi prikrio sramotu izazvanu debaklom u pokušaju da se ubaci na Trumpovu donatorsku večeru.

Liječnici na beogradskoj VMA-i su ga koliko-toliko opravili, promijenili mu terapiju te je ni pet dana kasnije poletio ka Moskvi, maltretirajući novinare širom svijeta da prate Flightradar kako bi ustanovili kojom se putanjom kreće izbjegavajući europsku budućnost Srbije. Baltičke zemlje su mu, naime, zabranile prelet, pa je krenuo preko Bugarske i Gruzije, malo zapeo u Azerbajdžanu te na koncu stigao u Moskvu, gdje se sreo, među ostalim, s Miloradom Dodikom. Njega pak nitko, a ponajmanje bosanske državne institucije, nije ništa pitao, pa ni kako je napustio zemlju u kojoj je protiv njega raspisana tjeralica.

Ovakav film ne bi režirao ni Emir Kusturica, kamoli Oliver Stone, a u njemu ne bi mogao glumiti ni Steven Seagal, likovi koji su dali dašak 'holivudskog glamura' ruskoj proslavi, iako nitko od njih već dugo vremena s Hollywoodom nema veze, figurirajući kao globalni disidenti i Putinovi vazali. Oni su, kao i svi ostali uglednici, iz Rusije s ljubavlju ponijeli Putinov paketić, sastavljen od dekice, vode, čokoladne pločice, dalekozora, knjige pjesnika Aleksandra Tvardovskog 'Vasilij Terkin', kačketa i društvene igre 'Juriš na Berlin'. A hoće li Berlin ikad više zajedno s Moskvom slaviti Dan pobjede, ovisit će uvelike o protagonistima naše sljedeće priče.

Muke po Merzu

Umjesto da utorak 6. svibnja ostane upamćen kao dan političke stabilnosti i europskog povratka Njemačke, parlamentarna procedura u Bundestagu pretvorila se u političku dramu. Friedrich Merz, vođa demokršćana (CDU), doživio je poniženje bez presedana kada ga zastupnici nisu uspjeli izglasati za kancelara u prvom krugu, unatoč prethodno dogovorenom koalicijskom sporazumu.

Iako je u drugom krugu ipak osigurao potrebnu većinu i službeno postao kancelar, šteta je već bila učinjena. 'Ovo nije početak samouvjerene, stabilne vlade, već znak koliko su duboke pukotine u njemačkom centru', upozorila je povjesničarka Katja Hoyer, autorica knjige 'S onu stranu zida'.

Neizvjesnost koja je obilježila glasanje otvorila je niz pitanja o Merzovom političkom autoritetu i podršci unutar vlastite koalicije. Je li riječ o izoliranom incidentu – pogrešci jednog ili više zastupnika koji su željeli izraziti neslaganje – ili je ovo signal dubljeg nezadovoljstva prema vođi za kojeg mnogi smatraju da je sklon impulzivnim i pogrešnim potezima?

Merzova dosadašnja politička taktika nije ostavila najbolji dojam, ni doma ni u inozemstvu. Nedavno se suočio s kritikama zbog kontroverzne odluke da se za migracijske mjere osloni na glasove krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), što je navodno bilo zamišljeno kao pokušaj konsolidacije podrške za CDU prije izbora. Umjesto očekivanog efekta, kršćanski demokrati bilježe pad podrške dok AfD nastavlja uzlaznim trendom.

Kontroverze se nisu zaustavile na unutarnjoj politici. Na izbornoj večeri Merz je javno kritizirao Trumpa i iznio sumnje u održivost NATO-a, što je dodatno uznemirilo njegove europske i transatlantske partnere.

Njegovi politički protivnici sada podsjećaju i na odluku bivše kancelarke Angele Merkel, a ona je tijekom svog mandata blokirala Merzov povratak na istaknute funkcije unutar CDU-a. Mnogi danas tu odluku tumače kao znak da je već tada postojala svijest da on nije prikladan za najviše državničke dužnosti.

Nevidljiva prva dama upetljana u kripto skandal

Prva dama SAD-a Melanija Trump za vrijeme boravka u Bijeloj kući gotovo je nevidljiva javnosti. U prvih 108 dana predsjedničkog mandata, u Washingtonu je provela svega 14 dana, što je izazvalo brojne špekulacije i podsmijeh medija. 'To je kao da za prvu damu imamo Gretu Garbo', našalio se The New York Times. Iako je formirala ured u Istočnom krilu, Melania je veći dio vremena provodila u Trump Toweru u New Yorku ili bi boravila na luksuznom imanju Mar-a-Lago na Floridi, gdje je, prema tvrdnjama osoblja, također rijetko viđana.

Dok se ona igra 'skrivača', američki mediji propituju njezinu povezanost s kriptovalutama. Njezin meme coin pod nazivom $Melania izazvao je veliku buru na tržištu – ne samo zbog imena, već i zbog sumnjivih aktivnosti koje su prethodile njegovu lansiranju. Prema istraživanju Financial Timesa, 24 kripto novčanika ostvarila su nevjerojatnu zaradu od gotovo 100 milijuna dolara u svega tri minute. Riječ je o novčanicima koji su kupili tokene u vrijednosti od 2,6 milijuna dolara neposredno prije službenog lansiranja, a zatim unovčili dobit u prvih 12 sati trgovine.

Novčanici su povezani s teksaškim kriptoinvestitorom Haydenom Davisom, a on negira bilo kakav kontakt s Melanijinim timom ili financijsku korist. Token je lansiran putem tvrtke MKT World LLC iz Delawarea, iste one koju je Melania koristila u prijašnjim projektima i koja je već povukla više od 64 milijuna dolara. Precizna vlasnička struktura tvrtke i način raspodjele prihoda i dalje su nepoznati.

Token $Melania inicijalno je skočio na 13 dolara, ali se ubrzo strmoglavio na svega 0,38 dolara. Zbog nedostatka regulative, ovakvi slučajevi izazivaju zabrinutost jer američka Komisija za vrijednosne papire ne tretira tokene kao financijsku imovinu, što omogućuje trgovinu povlaštenim informacijama bez zakonskih posljedica. Melania se nije očitovala o navodima, kao ni o prijašnjim optužbama da je svoju NFT platformu koristila za PR u sklopu projekta vezanog uz djecu u udomiteljstvu.

Javio se prežaljeni Biden: Što se, dovraga, događa!?

Bivši američki predsjednik Joe Biden u prvom intervjuu nakon odlaska iz Bijele kuće žestoko je kritizirao aktualnu Trumpovu administraciju, optužujući je za 'modernu verziju politike popuštanja' prema Rusiji. Pritom je povukao povijesne paralele s britanskim premijerom Nevilleom Chamberlainom, čija je politika ustupaka nacističkoj Njemačkoj postala simbol političke naivnosti.

'Tko god misli da će se Putin zaustaviti ako mu se prepusti dio teritorija, jednostavno ne razumije s kim imamo posla', rekao je, osvrćući se na navodne prijedloge Trumpove administracije da Ukrajina pristane na teritorijalne ustupke Rusiji u sklopu mirovnog sporazuma.

'Ne razumijem kako netko misli da će se nasilnik zaustaviti ako mu damo ono što želi', nastavio je Biden, nazvavši ovakav pristup opasnim presedanom. Dodao je kako je Putin uvjeren da Ukrajina pripada Rusiji, pa bi svako teritorijalno popuštanje samo ohrabrilo daljnje agresivne poteze.

Biden se u intervjuu za BBC osvrnuo i na svoj odustanak od predsjedničke kandidature 2024. godine, rekavši kako 'nije mislio da bi ranije povlačenje napravilo razliku' te da je odluka bila 'teška, ali ispravna'.

Komentirajući Trumpove kontroverzne vanjskopolitičke prijedloge, poput kupnje Grenlanda ili pretvaranja Kanade u 51. saveznu državu, bio je izravan: 'Što se, dovraga, događa? Koji predsjednik tako govori? To nije Amerika. Amerika je za slobodu, demokraciju i prilike – ne za prisvajanje teritorija.'

Osvrnuo se i na stanje transatlantskih odnosa, upozorivši da Trumpov pristup potkopava povjerenje saveznika u SAD. 'Europski čelnici se pitaju – možemo li se više osloniti na SAD? Hoće li biti uz nas kad bude najpotrebnije?' istaknuo je Biden. Na kraju je poručio da će 'povijest dati sud' o učincima Trumpove administracije, zaključivši da 'ne vidi ništa trijumfalno u onome što sada promatra'.