Američka ratna mornarica već neko vrijeme za buduće mornaričke pilote traži novi mlazni trenažni avion, a on bi zamijenio zastarjeli T-45 Goshawk
Natječaj za zamjenu T-45 trebao bi se uskoro zaoštriti, osobito nakon što je Pentagon u ugovoru za budući mornarički trenažer izostavio sposobnosti školskog aviona za slijetanje na palubu nosača zrakoplova, što otvara mogućnost da se više tipova lakše natječe za ugovor.
Donosimo više o kandidatu koji trenutno ima najveće šanse pobijediti na natječaju.
Talijanska tvrtka Leonardo i njezina američka podružnica Textron ponudili su nedavno svoj dvomotorni transsonični napredni mlazni trenažni avion M-346N kao moguću zamjenu za McDonnell Douglasov T-45 Goshawk.
Ponuđeni sustav trebao bi poslužiti kao platforma za obuku pilota prijediplomskog studija Ratne mornarice SAD-a, a glavni konkurenti su mu Boeing/Saabov T-7 Red Hawk te Lockheed Martinov supersonični TF-50N, zapravo mornarička inačica južnokorejskog T-50 Golden Eaglea.
Natječaj za budući mornarički trenažni avion dolazi u trenutku u kojem Pentagon sve više signalizira da slijetanje na nosače zrakoplova više neće biti izravan dio obuke mladih pilota te da će se prilazi nosačima uvježbavati u kopnenim bazama i na simulatorima. Talijansko-američki M-346N pozicioniran je na aktualnom natječaju kao najmanje rizična platforma i gotov proizvod s integriranim sustavom obuke. No ono što ga ponajviše ističe u usporedbi s ostala dva kandidata jest činjenica da ima dva motora, što je u mornaričkom zrakoplovstvu jedna od ključnih stavki pri odabiru.
Ako pak američka ratna mornarica zadrži obuku polijetanja i slijetanja na nosač zrakoplova te zatraži avion s punim modifikacijama za takve sposobnosti, M-346N je spreman i za tu opciju. Riječ je, naime, o letjelici koja uz minimalnu prilagodbu i smanjenu potrebu za teškim strukturnim izmjenama nudi vrhunske rezultate u simuliranju slijetanja i polijetanja na nosač zrakoplova u pokretu, što je jedna od najizazovnijih zadaća u zrakoplovstvu.
Projekt pokrenut s Rusima
Valja reći i to da je M-346N, iako nije nadzvučni trenažni avion s mogućnošću naknadnog izgaranja goriva radi dodatnog potiska, vrlo okretna letjelica koja ima ugrađen sustav što vjerno oponaša proces ponovnog paljenja goriva radi postizanja dodatnog potiska u mlaznom motoru, a to mu značajno povećava snagu u situacijama poput polijetanja ili zračne borbe, kao i njihovih simulacija.
Trenažer M-346N, koji Textron Aviation nudi pod markom Beechcraft, reklamira se kao već spremno rješenje za američki program obuke pilota prijediplomaca. Premda model zadržava osnovne performanse i arhitekturu Leonardova M-346, Textronova inačica je u potpunosti prilagođena američkim zahtjevima obuke, uključujući integriranu avioniku za virtualni i klasični trening pilota. O tome koliko Textron i Leonardo priželjkuju unosan ugovor za najmanje 145 budućih trenažera, govori i podatak da se avion naveliko predstavlja u Sjedinjenim Državama, uz neizostavnu letačku demonstraciju sposobnosti.
Razvijan s Rusima
M-346N pripada obitelji dvomotornih transsoničnih naprednih mlaznih trenažera i lakih borbenih aviona, a izvorno je razvijen s ruskim konstruktorskim uredom i proizvođačem Jakovljevom. No to je partnerstvo prekinuto 2000. godine, nakon čega je tadašnja Alenia Aermacchi nastavila zasebno razvijati M-346, a Jakovljev je dovršio svoj projekt u obliku trenažera tipa Jak-130. Talijanski M-346 prvi je put poletio 2004. te je proizvodnju 12 godina kasnije preuzela tvrtka Leonardo-Finmeccanica, nakon što je Alenia Aermacchi spojena u novu Finmeccanicu, konačno preimenovanu u Leonardo dvije godine potom.
Pokretan tajvanskim turbofan motorima Honeywell F124, dizajniranim za smanjenje troškova nabave i rada, M-346 je sposoban za transsoničan let bez korištenja naknadnog izgaranja. U avion je ugrađen fly-by-wire, sustav kontrole leta koji, u kombinaciji s optimiziranom aerodinamičkom konfiguracijom, osigurava potpunu upravljivost pri vrlo visokom napadnom kutu. Pored toga, sustav kontrole leta opremljen je podesivim napadnim kutom i ograničenjem gravitacijske sile, što u simbiozi sa širokim rasponom performansi omogućuje letjelici da učinkovito oponaša performanse leta borbenih aviona.
Potencijalni globalni hit
Time se ujedno povećava učinkovitost obuke, a postoji i sustav za oporavak (PARS), koji automatski vraća avion na stabilnu i ravnu putanju leta, zatim ugrađeno sučelje, koje povezuje pilota sa svim sustavima (HMI), kao i sustav koji u letu oponaša senzore i naoružanje, a omogućuje obuku taktičkih misija bez fizičkog naoružanja. Isti sustav može se povezati i sa simulatorima u realnom vremenu.
Mogući budući trenažer američke ratne mornarice ima ugrađen i digitalni sustav avionike kakav koriste borbeni avioni poput Eurofighter Typhoona, JAS-39 Gripena i Lockheed Martinova F-22 Raptora, pri čemu je korištena modularna arhitektura radi ugradnje dodatne opreme i sustava. Kokpit najnovije generacije je stakleni i kompatibilan s naočalama za noćno gledanje, a postoji i mogućnost korištenja zaslona na pilotskoj kacigi. Također, predviđen je sustav glasovnih naredbi, integriran s navigacijskim sustavom, kao i sustav za izbjegavanje sudara u zraku (MIDCAC) te onaj koji upozorava na blizinu tla (GPWS).
Važno je i to da M-346 ima ugrađen taktički sustav obuke (ETTS), a on je sposoban oponašati rad različite opreme poput radara, ciljne kapsule, naoružanja i sustava elektroničkog ratovanja. Isti sustav može komunicirati s različitim vrstama streljiva, ali i djelovati u načinu rada koji simulira prikupljene informacije o prijetnjama i ciljevima, a one se učitavaju prije polijetanja ili tijekom misije. Za buduće mornaričke pilote koji bi se mogli obučavati na M-346N važno je i da ta letjelica ima integrirani sustav obuke, i to ponuđen kao dio cjelovitog integriranog sustava obuke (ITS) sa simulatorima, zemaljskim uređajima i mogućnostima tzv. uživo-virtualno-konstruktivnog (LVC) povezivanja za realistične scenarije i evaluaciju.
Izvorni M-346 koristi se otprije kao napredni školski avion u Italiji, Grčkoj, Izraelu, Katru, Poljskoj, Singapuru, a naručili su ga još Austrija, Nigerija i Turkmenistan, dok snažan interes za njega pokazuju Azerbajdžan, Brazil, Kolumbija, Japan, Španjolska, Tunis i Urugvaj. Čini se da su brojne države bile ponukane na kupnju ovog aviona zbog toga što je riječ o zreloj platformi koja je već u operativnoj upotrebi u drugim zračnim snagama. Također, korisnici su prepoznali snažan integrirani sustav obuke i pristup simulatorima, ali i isplativost i brzu isporuku inačice po želji korisnika.