Indija je u srijedu vojno udarila na više lokacija u Pakistanu i pakistanskom dijelu Kašmira napadom koji se najavljivao i kojim se prijetilo već danima, a za koji Indija tvrdi da je ograničen samo na terorističku infrastrukturu. Pakistan, naravno, nije šutke gledao na udar na svoj teritorij te je odgovorio i, prema njihovim tvrdnjama, srušio pet indijskih borbenih aviona.

Pozadina ovog najnovijeg sukoba je teroristički napad koji se dogodio 22. travnja u dijelu Kašmira koji kontrolira Indija, njezinoj saveznoj državi Džama i Kašmir, kaže za tportal Zorana Baković, dugogodišnja dopisnica Dela iz Azije te stručnjakinja za Kinu i ostatak tog kontinenta.

'Kašmir je neriješeno pitanje, ogroman teritorij na koji suvereno pravo polažu i Indija i Pakistan, ali tehnički je podijeljen te jednim dijelom vlada Indija, a drugim Pakistan. Ovaj napad se dogodio u dijelu koji je pod kontrolom Indije. Turističku grupu su napali teroristi koji su, nakon postavljanja pitanja kojoj vjeri pripadaju, pucali. To je izgledalo doista kao pravo pogubljenje, kao egzekucija. Hinduistima su pucali u glave i 26 muškaraca je ubijeno, a 17 ranjeno. Osim jednog, koji je bio Nepalac, bili su iz Indije. Odgovornost za to preuzela je organizacija koja bi mogla imati veze s džihadističkom organizacijom u Pakistanu, ali nema još uvijek očito dovoljno dokaza za to, a Indija ih prikuplja. U Ujedinjenim narodima lobirala je kod stalnih i nestalnih članica Vijeća sigurnosti da dobije podršku za pravo na samoobranu, odnosno za uzvratnu intervenciju. Očito je da je dobila tu podršku u dovoljnoj mjeri od dvije ključne zemlje koje tu imaju najveću ulogu. Jedna je Kina, koja podržava Pakistan, ali ne želi nikakve oružane sukobe. A s druge strane je Amerika, čiji je potpredsjednik J.D. Vance rekao Subrahmanyamu Jaishankaru, ministru vanjskih poslova Indije, da će razumjeti njihovu oružanu intervenciju pod uvjetom da ne dovode u rizik regionalno širenje sukoba. Indija je jučer napala devet ciljeva i obrazložila da su svi pozicionirani i namjerno odabrani tako da se ne ugrožava regija i ne dovodi u opasnost mogućim širenjem sukoba. Pakistan sada opet prijeti uzvratnom intervencijom i to, naravno, nije dobro', pojašnjava nam Baković.

Sukob star desetljećima

Najnovija eskalacija sukoba zapravo i nije iznenađenje - Indija je suptilno danima najavljivala odgovor - no treba uzeti u obzir i to da se radi o regiji u kojoj napetosti tinjaju već desetljećima te su sporadična puškaranja između Indije i Pakistana postala gotovo pa normalna stvar.

'Taj sukob tinja od 1947., od trenutka u kojem je Indija dobila neovisnost nakon okončanja britanske kolonijalne vlasti. Pakistan se odcijepio od nje i osnovao svoju državu s obrazloženjem da muslimansko stanovništvo ne može živjeti u Indiji jer je u tom trenutku bila potpuno sekularna. Dakle već od tada odnosi nikako nisu bili dobri i imamo periodične, gotovo po ustaljenom ritmu, oružane sukobe duž granice, tim prije što su sjeverne granice koje idu prema Afganistanu dosta porozne', napominje Baković.

No najveći je problem pitanje Kašmira, za koje se trenutno ne vidi nikakvo rješenje.

'To je pitanje koje je ostalo iz povijesti. U pitanju je vrlo velika regija naseljena muslimanskim stanovništvom, a ono bi najradije imalo svoju državu tako da može imati pravo glasa. Oružani sukobi najčešće su se vodili oko Kašmira. Situaciju je kompliciralo i to što je Pakistan dio Kašmira ustupio Kini, koja ga sada drži, tako da su i stalni sukobi između Kine i Indije, čak i vojni, ali ne oružani. To je vrlo kompleksna situacija u južnoj Aziji. Sve se to samo zakompliciralo 1998. godine, kada je nuklearnu bombu najprije testirala Indija i odmah nakon toga Pakistan, stoga sad imamo zapravo taj neki nuklearni balans ili disbalans. To ćemo tek vidjeti. Radi se o dvije nuklearne sile koje nemaju velik nuklearni arsenal, ali u nuklearnom sukobu dovoljna je jedna glava', smatra Baković.

Opasnost od nuklearnog rata

Upravo je činjenica da se radi o sukobu dvije nuklearne sile privukla pažnju cijelog svijeta na ono što se događa u toj regiji. Postoji li opasnost od nuklearnog sukoba i koliko smo blizu tome da jedna od te dvije države potegne i atomsko oružje? Baković nas umiruje i kaže da nismo ni blizu tome.

'Obje države u ovom trenutku imaju neke gospodarske interese. Pakistan je u vrlo lošoj gospodarskoj situaciji i ne može si priuštiti nekakav ozbiljniji rat. Osim toga, to je dosta politički nestabilna država. A Indija ima ogromne ambicije preuzeti velik dio globalne proizvodnje od Kine i dio nje već se počeo seliti. Do indijske intervencije je moralo doći zbog toga što indijski premijer Narendra Modi velik dio svog dugog mandata, a preko 14-15 godina je na vlasti, provodi nacionalističku hinduističku politiku. I ako imate takvu politiku, a teroristička grupa vam pogubi 26 ljudi po vjerskoj osnovi, onda nešto morate napraviti. Ali ni on si ne može priuštiti ozbiljan rat. Indija, koja je već bila nadomak toga da bude najveći pobjednik trgovinskog rata između Kine i Amerike, ozbiljnim širenjem sukoba riskirala bi izgubiti sve. Kapital ne voli nestabilne zemlje', kaže Baković.

Kina kao treći faktor

Iako ne sudjeluje u ovom najnovijem sukobu, treći faktor u regiji je Kina jer drži dio Kašmira. I ona je nuklearna sila. Kina je u ovom slučaju, napominje Baković, već reagirala kao umirujuća strana koja nikako ne želi rat, dijelom i zato što ima ogromna ulaganja u Pakistanu, kaže naša sugovornica.

'Kina u Pakistanu ima ogromne probleme s Beludžistanom, jednom od pakistanskih pokrajina koja se opire prisutnosti kineskog kapitala, zbog toga što se želi odcijepiti od Pakistana. Ako krenete od 1947. godine, kada je završen kolonijalizam - odcijepio se Pakistan od Indije, odcijepio se Bangladeš od Pakistana, a Beludžistan još od tada želi imati svoju državu i čeka na moment u kojem će mu biti dozvoljen referendum da se može odvojiti. Što je problem, zato što se to nikada neće dogoditi, jer si Pakistan to ne može dopustiti. Kina je ušla u to područje jer se strateški bitna luka na Arapskom moru, Gvadar, nalazi upravo tamo, zatim i najveće rezerve sirovina, metala i svega što je potrebno suvremenoj industriji. Kina je taj svoj ekonomski koridor provukla kroz skoro cijeli Pakistan do Gvadara da bi izišla na Arapsko more te time zaokružila i kontrolirala kretanje u Indijskom oceanu, kao i same indijske vojske. Dakle to je strateški jako bitno. Kini je jako bitno da se ništa ne događa. Ne može si priuštiti to da se, povrh toga što se u Beludžistanu svako malo događaju teroristički napadi na kineske inženjere i radnike, sada još zaoštri situacija između Indije i Pakistana. Već je u trgovinskom ratu s Amerikom i doista joj to ne treba', pojašnjava nam Baković.

Oprezno puškaranje

Najnoviji sukob jest jedan od ozbiljnijih u nekoliko posljednjih godina, no naša sugovornica ipak procjenjuje da se neće razbuktati.

'Čim se počne pucati, dogodi se ta spirala koja zahvaća neočekivane momente. Međutim očekujem da se neće dogoditi ništa što bi dovelo do rata u kojem ne možete više ništa predviđati. Sada, koliko vidim po reakcijama indijskih vlasti, a na kraju krajeva i pakistanskih, vladat će uzajamni sporadični sukobi, ali u kontroliranoj regiji i tako da se ne bi širili po intenzitetu, a ni po teritoriju. Bit će otprilike kao i do sada - sporadična pucnjava, jedni i drugi pokazuju zube, bit će ranjenih i mrtvih. Indija danas provodi civilne vježbe u 244 distrikta duž granice te njima želi dati do znanja da se priprema za rat, ali to je još uvijek unutar onoga što smo već vidjeli i s retorikom koja želi da to ipak ostane pod kontrolom', zaključuje Baković.