Donald Trump, od ovoga tjedna poznatiji kao AI Isus, tvrdi da je pomirio Izrael i Libanon, uskoro će i SAD (tj. samog sebe) s Iranom, a ni poraz njegovog favorita u Mađarskoj, Viktora Orbana, nije mu pretjerano teško pao. Nije ni čudo kad mu ovog tjedna na živce idu Papa i Giorgia Meloni
I poslije desničara - desničar
Najčešće izgovarano ime u Europi, možda i na svijetu, ovog je tjedna – Peter Magyar. 45-godišnji pravnik i predsjednik stranke Tisza, kratice za Stranku poštovanja i slobode i igre riječi s imenom druge najduže mađarske rijeke, učinio je ono što u posljednjih 16 godina nitko nije – rasturio Viktora Orbana na izborima i izveo Mađare u masovno slavlje. U tome mu je uvelike pomogao Orbanov manipulativni izborni sustav, koji relativne pobjednike pretvara u apsolutne, usput uništavajući manje, posebno lijeve stranke, kojih u mađarskom parlamentu od nedjelje više nema.
Magyar je desničar, politički odgojen u inkubatoru Orbana, a hrvatska javnost toga, čini se, nije bila svjesna. Već se drugog dana prilično ignorantski zgražala kad je, između poruka o tome kako je Jadransko more lijepo, a nafta još ljepša, rekao da mu je OK Orbanova mapa velike Mađarske i da mu nije OK izručiti Hernadija. Mađarski nacionalni interesi – kao da to ne znamo – već 200 i kusur godina nisu baš kompatibilni s hrvatskima, ali zato – uvjerava nas Magyar – opet jesu s europskima, dokle god kaplju pare s europske pipe koju je Orban svojim bezobraznim kontriranjem sam zavrnuo.
I onima koji su njime oduševljeni i onima koji ga propituju ipak zaigra brk na kisele osmijehe kako Moskve, tako i Washingtona, koji su žustro navijali za Orbana. Sad kad je izgubio, i jedni i drugi ga puštaju niz vodu – Rusija kaže da nije on baš bio toliki njihov prijatelj, a Trump i Vance da im je i Magyar OK. Zato se svi, a najviše Europska unija, ludo zabavljaju kad prijeti da će smijeniti predsjednika, šefove sudova i javne televizije, jer bitno je što prije potaracati Orbanove kadrove. O ostalim tričarijama, popularno nazvanima demokracija, razgovarat ćemo kasnije.
Desničar protiv desničara
Kad smo kod desničara i demokracije, zadržimo se još malo u mađarskom, a bome i našem susjedstvu – u Sloveniji. Tamo se prošlog petka, tri tjedna nakon izbora, dogodio 'praznik demokracije' – konstitutivna sjednica parlamenta, na kojoj je izabran i predsjednik istog. U najprljavijoj političkoj igri otkad alpsko-jadranska država postoji, ljevica i desnica tjednima su se navlačile oko toga tko će skupiti potrebnih 46 od 90 glasova za izbor šefa parlamenta, a onda i vlade, koja je, po novom, bliža Janši nego dosadašnjem premijeru Golobu.
U prvoj etapi ove utrke pobijedila je desnica na čelu s Janezom Janšom, i to na način da su na čelo Državnog zbora glasovima 48 zastupnika desnice i desnog centra postavili Zorana Stevanovića, čelnika populističke, antivakserske i proruske stranke Resni.ca (Istina). Osim par prekršaja zakona, koji su prigodno isparili iz evidencije, i fotografija isklesanog bilderskog tijela, Stevanović je slovenskoj javnosti najpoznatiji kao vođa žestokih sukoba s policijom u pandemiji koronavirusa, a pogodite tko je bio premijer koji je na njega tada slao oklopljene policajce? Janez Janša!
Da bi stvar bila luđa, Janša se u Bruxellesu i Washingtonu proteklih godina ubio dokazati da je baš on veliki proukrajinski zaštitnik, a Stevanović, koji je proteklih godina često visio u ruskoj ambasadi u Ljubljani, kao prvo odredište koje namjerava posjetiti spominje – Moskvu. Slovenski analitičari kažu da Janša i Stevanović 'taktično glume' te da će za koji dan objaviti i formiranje vlade, a nakon toga slovenska vlada planira postati najzabavnije političko mjesto u Europi. Jedva čekamo.
Ratni status quo
U usporedbi s događajima u susjedstvu, ovotjedni se ratni i mirovni napori na vodećim svjetskim ratištima ipak mogu opisati kao klasična trakavica, pa smo ih odlučili objediniti u jednu priču. Krenimo iz Washingtona, gdje su Izrael i Libanon prvi put u ovom tisućljeću sjeli za pregovarački stol i dogovorili još jedno krhko primirje u trajanju od 10 dana. Amerikanci i Izraelci pritom inzistiraju na tome da se, ako je ikako moguće, hitno razoruža Hezbolah, čemu je aktualna libanonska vlada ipak malo sklonija nego ranije.
Na samom Bliskom istoku glavno natezanje odvija se oko Hormuškog tjesnaca, koji Amerikanci, kako nas uvjeravaju, štite svim raspoloživim snagama, no tu i tamo se kroz iglenu ušicu ipak provuče neki nesankcionirani brod. U međuvremenu Trump kaže da je kraj rata blizu, pregovori s Iranom ipak napreduju kakvom-takvom dinamikom, no nikako se ne mogu dogovoriti oko pauziranja programa obogaćivanja urana, od kojega Teheran nikako ne odustaje.
Na istočnom frontu pak ništa novo – tek što se Ukrajina pohvalila da je u prošlom mjesecu vratila kontrolu nad 50 četvornih kilometara teritorija, Rusija je izvela najjači napad ove godine na Kijev, u kojemu su smrtno stradale tri osobe, a među njima je i 12-godišnji dječak. U međuvremenu Zelenski špancira od Osla do Berlina, tražeći još podrške i trgujući oružjem, a najkonkretnije signale dobio je od Trumpova vojnog trbuhozborca, šefa NATO-a Marka Ruttea, koji je Ukrajini iz NATO-ovog novčanika obećao još 60 milijardi dolara. Možda im to pomogne da konačno postanu – svemirska sila.
Povratak Trumpova zabavnika: AI Isus i izdajnica Meloni
Kad je počeo mahati i prijetiti sudnjim danom, upokojili smo Trumpov zabavnik jer nam jednostavno više nije bilo zabavno takvo igranje ljudskim sudbinama. No samo Trump može diktirati tempo Trumpova zabavnika, a ovotjedna epizoda toliko je bizarna da naprosto vapi za povratkom najluđe rubrike (sori, Kime) najluđeg političara na planetu. A i sudnji dan, sudeći po objavama na Truth Socialu, možda je bliže nego prije koji tjedan.
U nedjelju, slučajno ili ne – na pravoslavni Uskrs, Trump je naime objavio ilustraciju generiranu umjetnom inteligencijom, na kojoj, baš poput Isusa, iz ruke isijava svjetlost dok 'liječi' muškarca na bolničkom krevetu, dok u pozadini lete demoni. Ubrzo ju je izbrisao – naravno da je u pitanju bilo glupiranje s ciljem izazivanja reakcije – ali koji dan kasnije objavio je sličnu fotografiju na kojoj ga Isus grli.
Motiv iza ovakvih budalaština aktualna je svađa s papom Lavom XIV., kojega je prvo nazvao nedostojnim vjerskog vođe, a onda ga napao da 'nema pojma što se događa u Iranu' i da, samim time, nema što govoriti o ratu. Gdje je Vatikan, tu je i Rim, pa se u obranu Pape isturila talijanska premijerka Giorgia Meloni te je njegove komentare nazvala neprihvatljivima. A onda je i ona dobila svoje. 'Ona je ta koja je neprihvatljiva jer je nije briga ima li Iran nuklearno oružje i digla bi Italiju u zrak za dvije minute kad bi imala priliku. Mislio sam da je hrabra, ali sam bio u krivu', rekao je Isus, pardon, Trump.
Moćan AI model zbog kojeg svijet drhti
O Anthropicu čitamo i u ovom tjednu, no ovaj put ne zbog spora s Pentagonom, već zbog Mythosa, novog moćnog AI sustava koji tvrtka zasad ne planira pustiti u javnost zbog potencijalnih sigurnosnih rizika. Jer ako se takav alat nađe u pogrešnim rukama, lako bi mogao postati opasno oružje za sve sofisticiranije kibernetičke napade. Izazvao je takvu paniku da ministri financija, čelnici središnjih banaka i financijski stručnjaci na kriznim sastancima raspravljaju o tome da bi Mythos mogao ugroziti sigurnost globalnih financijskih sustava.
Model je u svega nekoliko tjedana otkrio tisuće kritičnih sigurnosnih propusta u vodećim operativnim sustavima i internetskim preglednicima, uključujući i neke stare gotovo tri desetljeća – među ostalim ranjivost u operativnom sustavu OpenBSD koja je ostala neprimijećena čak 27 godina i mogla je ugroziti stabilnost servera. Stoga će pristup Mythosu zasad imati ograničen broj partnera iz tehnološkog i sigurnosnog sektora, uključujući velike kompanije poput Amazona i Microsofta, a testiraju ga i američke vlasti te JPMorgan Chase i Goldman Sachs.
Suosnivač Anthropica Jack Clark kaže da vlade moraju biti upoznate s razvojem ovakvih sustava zbog njihovih sigurnosnih implikacija, a model Mythos razvijen je kao dio šireg sustava Claude AI, uz napredne sposobnosti kodiranja i analize. Tvrtka tvrdi da njegov učinak nadmašuje postojeće javno dostupne modele u više ključnih područja.
Zabrinuta je i Europa, a tamošnje institucije upozoravaju na potencijalne kibernetičke prijetnje koje ovakvi alati donose te da bi masovno otkrivanje ranjivosti moglo preopteretiti obrambene sustave, osobito u open-source zajednici. Dodatni problem je to što AI ne samo da pronalazi propuste, nego može i generirati kod za njihovo iskorištavanje. Cyber security, the shield we raise. Defend the data, lock the ways.
Era provjere dobi u Europskoj uniji
Chat Control možda nije prošao, ali zato jest sustav provjere dobi koji Europska unija u idućim tjednima planira uvesti da bi ograničila pristup maloljetnika sadržajima poput pornografije i online kockanja. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen kaže da tehnološke tvrtke više nemaju izgovor za neprovjeravanje dobi korisnika.
Sustav će se temeljiti na aplikaciji putem koje će korisnici potvrđivati dob osobnom iskaznicom ili putovnicom, a neće pohranjivati osobne podatke, već samo informaciju o dobnoj skupini korisnika. Za zaštitu privatnosti koristit će se tehnologija zero-knowledge proof omogućavajući provjeru bez otkrivanja identiteta. Aplikacija će funkcionirati na bilo kojem uređaju, telefonu, tabletu i računalu, a moći će je koristiti i zemlje izvan EU-a. No nisu svi toliko optimistični oko ove odluke EU-a: organizacije za zaštitu privatnosti ukazuju na rizike za anonimnost i slobodu pristupa informacijama. Smatraju, naime, da bi sustav mogao otvoriti vrata nadzoru, kao i da tehnička rješenja još nisu dovoljno pouzdana za sigurnu primjenu.
Svojevrsna je to uvertira u zabranu društvenih mreža za maloljetnike u Europskoj uniji, po uzoru na Australiju koja je prva to uvela lani u prosincu i gdje zabrana ne funkcionira baš tako dobro kako se očekivalo, iako su oni stručniji upozoravali da će se upravo to dogoditi.
No Europska unija intenzivno raspravlja o uvođenju strožih pravila i mogućih zabrana pristupa društvenim mrežama za maloljetnike. Podsjetimo, Grčka će od 1. siječnja 2027. zabraniti pristup društvenim mrežama djeci mlađoj od 15 godina te su među razlozima naveli rastuću anksioznost, probleme sa spavanjem i ovisnički dizajn online platformi. Slovenija, Velika Britanija, Austrija i Španjolska također su izjavile da rade na sličnim zabranama dok Hrvatska kaže da čeka EU, ali i da je uvođenje takve zabrane složeno. A i da ne zaboravimo, uslijed pokušaja da EU prestane toliko ovisiti o Big Techu službeno je pokrenuta nova europska platforma za infrastrukturu društvenih mreža Eurosky. Korisnicima obećava potpuno vlasništvo nad njihovim podacima, a cilj joj je konkurirati tvrtkama kao što su Meta Platforms i X. Now we have to wait and see.
Manifest protiv umjetne inteligencije?
Bio je ovo težak tjedan za Sama Altmana, čelnog čovjeka OpenAI-a. Naime 20-godišnji Daniel Moreno-Gama optužen je za napad na Altmanov dom u San Franciscu, na koji je bacio Molotovljev koktel pa izazvao požar. Dao se u bijeg, da bi potom završio pred sjedištem OpenAI-a i pokušao razbiti ulazna vrata pa, kako je zabilježeno na nadzornim kamerama, vikao da je došao 'zapaliti i ubiti sve u OpenAI-u'.
Policija ga je uhitila i kod njega pronašla zapaljive naprave, kerozin i manifest protiv umjetne inteligencije. Riječ je o trodijelnom dokumentu u kojem iznosi radikalne stavove o AI-u i navodi imena direktora i investitora iz tog sektora. U prvom dijelu, naslovljenom 'Posljednje upozorenje', navodno je priznao pokušaj ubojstva i pozvao na nasilje.
Drugi dio manifesta bavi se tvrdnjama o egzistencijalnoj prijetnji koju umjetna inteligencija predstavlja čovječanstvu. Treći dio čini pismo upućeno Altmanu, u kojem mu poručuje da se 'iskupi' ako preživi napad. Umjetna inteligencija općenito gubi na popularnosti u Sjedinjenim Državama, što bi moglo stvoriti probleme tvrtkama kao što su Anthropic i OpenAI, koje se spremaju na javne ponude dionica, ali i etabliranim divovima poput Amazona, Googlea, Microsofta i Meta Platformsa, koji planiraju potrošiti stotine milijardi američkih dolara na podatkovne centre koji će pokretati umjetnu inteligenciju.
Svijet naveliko raspravlja o tome hoće li ona jednog dana izmaknuti kontroli, no zasad kontroli izmiču njezini tvorci – ljudi.
Što nakon leta oko Mjeseca?
Astronauti iz misije Artemis II prvi put nakon povratka na Zemlju javno su progovorili o svom iskustvu koje je, kako kažu, nadmašilo njihova očekivanja. Posada – Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen – vratila se prije tjedan dana nakon desetodnevnog putovanja oko Mjeseca. Wiseman je rekao da im je cilj bio povezati svijet u turbulentnim vremenima.
Misija je označila povratak čovjeka u duboki svemir prvi put od 1972., ali i postavila novi rekord udaljenosti od Zemlje nadmašivši čak i Apollo 13 – 406.000 kilometara. Povratak na Zemlju bio je najopasniji dio misije – kapsula Orion ušla je u atmosferu brzinom većom od 30 puta brzine zvuka, uz kratki prekid komunikacije i temperature koje su dosezale oko 2800 stupnjeva Celzijevih. 'Kao da padate s nebodera okrenutih leđa pet sekundi', kažu. A priča ovdje dobiva ozbiljniji zamah.
Ravnatelj NASA-e Jared Isaacman kaže da Artemis II 'nije tek jedna misija nego početak povratka na Mjesec, ne samo u posjet, već s ciljem izgradnje baze i postavljanja temelja za prve misije s posadom prema Marsu'. Artemis III bi sredinom 2027. trebao testirati spajanje s komercijalnim sletnim letjelicama u orbiti, Artemis IV bi početkom 2028. trebao biti prvo slijetanje s posadom, a Artemis V krajem iste godine pokrenuo bi izgradnju Mjesečeve baze, s ciljem jedne lunarne misije godišnje. Doduše, muku muče s funkcionalnim sletnim letjelicama jer i SpaceX-ov Starship i Blue Moon Mark 2 tvrtke Blue Origin znatno kasne.
Rok 2028. za prvo slijetanje nije samo tehnički cilj – poklapa se s Trumpovim mandatom. A Trump je Isaacmanu rekao da očekuje i postavljanje temelja za to da američki astronauti jednog dana postave zastavu na Marsu. Na horizontu je i ozbiljan konkurent: Kina planira sletjeti na Mjesec oko 2030., s jednostavnijim pristupom i bez kompleksnog punjenja gorivom u orbiti. No pravi veliki cilj i dalje ostaje Mars. Mokri su to snovi Elona Muska – on, naime, govori o tridesetim godinama ovog stoljeća, stručnjaci o četrdesetim. Uz sve te ambiciozne planove i zahuktalu svemirsku utrku, i dalje ostaje pitanje: dok osvajamo druge planete, kakvu ćemo Zemlju iza sebe ostaviti?