Opća skupština UN-a: Prazne riječi, prazan blesimetar

Došlo je i to doba godine u kojem kamarila vodećih svjetskih državnika prodefilira kroz znamenito njujorško šetalište East River, održi govorancije koje u rodnom kraju spinaju u najmanju ruku kao papin urbi et orbi, a sve to uglavnom ne rezultira ničim opipljivim. Ime tog okupljanja jest Opća skupština Ujedinjenih naroda, organizacije koja je nekad predstavljala autoritet sposoban riješiti svaki svjetski sukob, a danas je njezin realan domet dnevno brifiranje svijeta o broju mrtvih u ratovima, kao da se, da prostite, radi o kafileriji što broji mrtve životinje.

Na tom i takvom East Riveru pred očima svijeta izredali su se najveći svjetski državnici, a pred njihovim očima, barem ako vjerujete Donaldu Trumpu, nije bilo slova koja su namjeravali prosuti pred svijet. Trump je, naime, nakon govora optužio UN za ni manje ni više nego – trostruku sabotažu. Tvrdi da su prvo namjerno pokvarili pokretne stepenice, zbog čega se pješke morao popeti do glavne dvorane (sreća pa je Melanija u dobroj kondiciji, našalio se), e da bi mu potom pred očima ugasili blesimetar, a pred Melanijinim ušima upropastili razglas.

Unatoč svim tim strašnim sabotažama, svijet nije ostao bez još jedne doze Trumpova hvalisanja o tome kako je zaustavio sedam ratova, među kojima je apostrofirao rat Kosova i Srbije, službeno okončan nakon NATO-ovog bombardiranja još u prošlom stoljeću, a u stvarnosti, zapravo – nikad. Barem ako pitate Aleksandra Vučića, koji ni ovoga puta nije propustio reći da Kosovo doživljava dijelom Srbije, a za sve ostale ratove ponuditi baš Srbiju kao pozornicu za mirovne pregovore.

Govorili su i Volodimir Zelenski, koji je s pravom revoltirano podsjetio da se rusko ludilo širi na istočni segment NATO-a, ilustrirajući to najnovijim upadima dronova na teritorij ruskih susjeda. Francuski predsjednik Emmanuel Macron zavapio je da nam hitno treba obnova duha suradnje otprije 80 godina, i to baš u tjednu u kojem je odlučio povesti novu rundu priznanja Palestine. Na isto je pozvao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, no jasno je da, dok u Banskim dvorima sjedi Andrej Plenković, a na Zrinjevcu veliki izraelski prijatelj Gordan Grlić Radman, konsenzusa oko tog pitanja u hrvatskoj politici neće biti. A kao 'šećer' na kraju došao je govor izraelskog gospodara rata Benjamina Netanyahua te je doveo i do jedinog većeg skandala – masovnog izlaska iz dvorane predstavnika brojnih zemalja.

Ukratko, u New Yorku ništa novo, osim Trumpove osvete Macronu za priznanje Palestine – naime, delegacija američkog predsjednika na pola sata blokirala je promet u dolasku na East River, a u gužvi je ni kriv ni dužan zapeo i Macron, pa koji dan kasnije i turski predsjednik Erdogan, ali i korejski premijer Lee Jae-myung. A sad da se prebrojimo na temu Palestine.

Rafalna priznanja Palestine

U gluho doba nedjelje popodne, dok su se njujorški hoteli popunjavali visokim delegacijama, britanski premijer Keir Starmer ispalio je da je Ujedinjeno Kraljevstvo priznalo Palestinu. Odluku su nešto kasnije objavile još neke veće svjetske sile, poput Australije i Kanade, a kad smo već kod zemalja G8, nije daleko ni Japan, čiji je premijer Shigeru Ishiba također prilično ljut na Izrael. Sljedećeg jutra istu odluku obznanile su Francuska te druge europske zemlje, poput Belgije, Portugala, Luksemburga i Malte, pa je broj zemalja EU-a koje priznaje Palestinu prešao polovicu – trenutno smo na 16 od 28.

Uz navedene, Palestinu još od 80-ih godina prošlog stoljeća priznaju bivše komunističke države poput Poljske, Rumunjske, Bugarske i Mađarske, iako se potonja sad nećka zbog straha od Trumpa i bliskosti s Netanyahuom. Od bivših jugoslavenskih država priznaju je Srbija (sukcesivno od Jugoslavije), BiH (od 1992.), Crna Gora (od 2006.) i Slovenija, koja trenutačno jedina u Europi drži prilično žestok režim sankcija Izraelu i Netanyahuovoj vladi – doslovno su ga proglasili personom non grata.

Najveći protivnici priznanju, uz SAD, koji će ostati branitelj Izraela i kad ga se svi odreknu, velike su europske sile popriličnog povijesnog tereta prema Židovima – Njemačka i Italija. Talijani su u utorak propisno demolirali željeznički kolodvor u Milanu ljutiti zbog toga što se njihova država nije priključila masovnom priznanju. Nijemci, kao i brojni drugi američki saveznici, među kojima je i Hrvatska, tvrdo ustraju na poziciji da priznanje dolazi na kraju procesa pregovora. Bilo kako bilo, ova igra će se i dalje kotrljati, a sasvim je jasno da, čak i ako sve svjetske zemlje priznaju Palestinu – njih je trenutno 157 od 191 članice UN-a – Zapad neće dopustiti da Hamas figurira u vladi te zemlje na bilo koji način.

Nakon 'željezne zavjese' Europu će dijeliti 'zid dronova'?

Završetkom Drugog svjetskog rata između europskih zapadnih demokracija i zemalja istočnog komunističkog bloka na čelu sa SSSR-om spustila se 'željezna zavjesa'. Nije to bila fizička barijera, već metafora britanskog premijera Winstona Churchilla za neprobojnu granicu koja je razdvajala Zapad i Istok – politički, ekonomski i društveno.

Padom komunizma početkom 90-ih zavjesa se rasplinula. Činilo se da Stari kontinent čeka barem 100 godina mira i jedinstva, ali evo, nakon svega 30-ak godina govori se o novoj barijeri između Zapada i Istoka. I to ne više metaforičkoj, već opipljivoj i smrtonosnoj – zidu dronova.

Njegov tvorac trebala bi biti Europska unija te u suradnji s Ukrajinom planira izgradnju obrambenog sustava kako bi se zaštitile istočne granice Europe od ruskih dronova. Može se pretpostaviti da bi se s 'neprijateljske' strane mogao naći i kremaljski satelit Bjelorusija, a moguće i Moldavija, pred kojom su sudbonosni izbori.

Zadnjih tjedana Europa se suočila s nizom incidenata jer su ruski dronovi ulazili u zračni prostor Poljske, Rumunjske i Estonije. Sve je eskaliralo događajima u Skandinaviji. Početkom tjedna zračne luke u Kopenhagenu i Oslu, među najprometnijima u nordijskoj regiji, bile su satima zatvorene nakon što su u njihovu zračnom prostoru uočeni dronovi. Istina, službene vlasti za to nisu izravno optužile Ruse, iako je jasno vidljiv potpis Moskve.

U tjednu za nama nisu mirovali ni ruski borbeni avioni. Sve češći upadi u zračni prostor NATO-a otvorili su teško pitanje: trebaju li odgovoriti njihovim rušenjem? Takav korak mogao bi dovesti Europu i svijet još korak bliže onome čega se svi užasavaju…

Sarkozyja 'dograbila' ruka pokojnog Gadafija

Bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy osuđen je na pet godina zatvora u slučaju ilegalnog financiranja kampanje. Novac mu je navodno za vrijeme predsjedničke kampanje 2007. godine 'tutnuo' pokojni libijski vrhovnik, pukovnik Muamar Gadafi. Sarkozy je izjavio da je žrtva skandalozne nepravde i mržnje koja 'nema granica', a dok je držao govor, uz njega je stajala supruga, bivši supermodel i kantautorica Carla Bruni, da bi prilikom odlaska 'raščupala' jedan od novinarskih mikrofona.

Sarkozyjevi pristaše s desnog političkog spektra ne mire se s presudom. Pitaju se zašto ga je sud oslobodio od triju optužbi: ilegalnog financiranje stranke, pronevjere libijskih sredstava i korupcije, da bi ga osudio za zadnju – zločinačko udruživanje? Ta se optužba često koristi u slučajevima u kojima nedostaju konkretni dokazi.

S druge srane, ljevičarske stranke tvrde da je Sarkozy višestruko prekršio zakon i da je presuda zbog libijskog novca samo šlag na tortu njegove koruptivne povijesti. Podsjećaju na njegove ranije skandale, jer već je bio osuđen po dvije optužnice za korupciju - jednom za pokušaj podmićivanja suca, a drugi put za ilegalno financiranje kampanje.

U prosincu 2007., nakon što je postao predsjednik, pukovnik Gadafi posjetio je Francusku na Sarkozyjev poziv, unatoč protivljenju političke oporbe. Tijekom posjeta Francuska je pristala prodati Libiji 21 zrakoplov Airbus i potpisala sporazum o nuklearnoj suradnji. Također su započeli pregovori o prodaji francuskih borbenih zrakoplova Dassault Rafale i vojnih helikoptera.

Četiri godine nakon toga Francuska je, pod Sarkozyjevim vodstvom, sudjelovala u međunarodnoj intervenciji u Libiji. U isto vrijeme pukovnikov sin Saif-al-Islam Gadafi tvrdio je da je Libija donirala 50 milijuna eura Sarkozyjevoj kampanji 2007. godine u zamjenu za političke usluge.

Gretini zaštitari

Greta Thunberg i prijatelji, koji ovoga puta nastupaju pod imenom Flotilla Global Sumud, krenuli su na još jednu, za neke suludo hrabru, za neku uzaludnu misiju isporučivanja humanitarne pomoći u opkoljeni i razrušeni Pojas Gaze. Kao i u ranijim pokušajima, misiju im je omela izraelska vojska te ih je u akvatoriju grčkog otoka Krete napala dronovima – aktivisti tvrde da ih je bilo petnaestak, a napadnutih brodova je pet. Izraelci, naravno, kažu da Greta i ekipa rade za Hamas jer oni svaki brod u zoni aktivnih borbi smatraju kršiteljem pomorske blokade.

Sve je, reklo bi se, isto kao i lani – osim što se sada na brodu nalazi bivša gradonačelnica Barcelone Ada Colau, a ona očito ima koga trznuti da digne frku. S druge strane linije bio je španjolski premijer Pedro Sanchez te je odmah iz Cartagene podigao vojni brod da bi bio pratnja flotili. Isto je, pomalo iznenađujuće, najavila talijanska premijerka Giorgia Meloni, uz napomenu da talijanski brod nikako neće upotrebljavati silu. Hrvatska se zasad nije javljala, iako je u flotili i hrvatska kapetanica Morana Miljanović, a s broda Shireen uputila je dramatičan apel za pomoć. Imajući u vidu hrvatski stav prema Palestini, na nju teško može računati.

Zar i Kimmela, sine Trumpe?

Teško vrijeme za komičare, prijatelju moj. Rekao bi to valjda iz svoje baze u Utrechtu i veliki Johnny kad bi ga ta tematika doticala više od cijene karfiola u lokalnoj oranžeriji. Ipak, svijet poprilično svrbi sloboda satiričnog izražavanja u eri Donalda Trumpa, a ona je sve više ugrožena.

Najnoviji primjer je slučaj Jimmyja Kimmela, popularnog komičara koji svoje uglavnom duhovite rafale na temu svakodnevice već godinama ispaljuje u emisiji 'Jimmy Kimmel Live' na televiziji ABC, štedeći malo koga, pa i Trumpovu kamarilu. Ovoga puta ga je emisije umalo koštao komentar ispaljen mimo emisije, ali i dalje u javnosti, koji je glasio: 'MAGA-ina banda očajnički pokušava okarakterizirati klinca koji je ubio Charlieja Kirka kao bilo što drugo osim jednog od njih.' Također, podrugljivo je komentirao spuštanje zastava na pola koplja i način na koji je Trump izrazio tugu. Usporedio ga je s četverogodišnjim djetetom koje oplakuje zlatnu ribicu, a ne odraslom osobom koja žali za prijateljem.

ABC se, kao i brojni drugi mediji u posljednje vrijeme, preventivno autocenzurirao i povukao Kimmelovu emisiju s programa. Ovo je jedva dočekao šef FCC-ja, američkog ekvivalenta našeg Vijeća za elektroničke medije, Brendan Carr, koji je Kimmelove komentare nazvao 'najbolesnijim mogućim ponašanjem' te priprijetio da bi ABC-ju, ali i drugim kućama koje krenu njihovim putem, mogao početi oduzimati licence. Ipak, cijela stvar se malo primirila, pa je gazda ABC-ja – Disney – nakon pedagoškog razgovora s Kimmelom ipak odlučio vratiti emisiju na program, ali, strahujemo, uz značajno otupljenu oštricu humora. Kako će to izgledati, vidjet ćemo već sljedećeg utorka.

Kimmel nije jedini koji je posljednjih tjedana dobio po ušima: Trumpovi cenzori priprijetili su i Johnu Oliveru, no on je ipak nešto ozbiljniji voditelj late night showa pa ih je rutinski otresao, a sve je počelo još ovog ljeta, kad je showu Stephena Colberta najavljeno skidanje s programa CBS-ja, u vlasništvu gigantske produkcijske kuće Paramount. Oni su se pak izvukli iz ove krize upumpavajući milijun i pol dolara u satiričan animirani serijal 'South Park', a koji u aktualnoj sezoni nemilice dere po Trumpu i njegovoj fikcionalnoj seksualnoj vezi sa Sotonom, da bi u najnovijoj epizodi, tek koji dan nakon skandala s Kimmelom, doslovno istresli kantu izmeta po spomenutom šefu FCC-ja Carru. Jedno je sigurno: Trumpa baš peče sprdačina na njegov račun, a iako su ga se velike korporativne face uplašile, komičari mu svakako neće ostati dužni. Sreća pa ih štiti Prvi amandman.

Malo dobrih vijesti

U moru bizarnih i loših vijesti uvijek vrijedi, ali i treba izdvojiti one dobre. 'There's some good in this world, Mr. Frodo, and it's worth fighting for', napisao je davno J.R.R. Tolkien. A kakve to dobre vijesti izdvajamo?

Biotehnološka tvrtka uniQure iz Amsterdama tvrdi da (možda) ima lijek koji može usporiti Huntingtonovu bolest. Njihova eksperimentalna genska terapija AMT-130 kod pacijenata je usporila njezino napredovanje za čak 75 posto tijekom tri godine praćenja.

Huntington je nasljedna i progresivna neurodegenerativna bolest koju uzrokuje genska mutacija, a dovodi do postupnog odumiranja moždanih stanica, gubitka kontrole pokreta, poremećaja ponašanja i kognicije. Riječ je o rijetkom stanju koje pogađa do sedam od 100.000 ljudi, najčešće europskog podrijetla.

Za oboljele koji do sada znaju samo za ublažavanje simptoma, a ne i usporavanje, rezultati nove genske terapije zvuče kao korak prema znanstvenoj revoluciji. Ona se pak daje kirurški, izravno u mozak, preciznije u strijatum, područje koje najviše strada kod oboljelih.

U studiji je sudjelovalo 29 pacijenata, a liječnici su pratili njihovo kretanje, kognitivne sposobnosti i biomarkere te zabilježili prosječno smanjenje odumiranja živčanih stanica za 8,2 posto, što je velik pomak za jednu od najtežih neuroloških bolesti. Nuspojave su pritom bile uglavnom povezane s kirurškim zahvatom i povukle su se.

Optimisti se nadaju da bi terapija, ako dobije zeleno svjetlo američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), mogla stići na tržište krajem 2026. godine. Ali stručnjaci spuštaju loptu i podsjećaju da se radi o ranoj fazi istraživanja i relativno malom uzorku. Rezultati su, kažu profesori, obećavajući, ali dio kontrolnih podataka nije došao iz studije provedene s placebom, već iz ranijih opažanja. Drugim riječima, znanost ima razloga za uzbuđenje, ali i za oprez.

Za pacijente i obitelji pogođene Huntingtonovom bolešću ipak svaka vijest o njezinom usporavanju zvuči kao tračak nade. A za znanost bi ovo mogao biti trenutak u kojem se prvi put ozbiljno zapitalo je li moguće preokrenuti tijek jedne od najokrutnijih neuroloških bolesti. Ili, kako bi rekli skeptici, pričekajmo recenzirane radove, pa ćemo onda nazdravljati.

Na Zemlji nije baš bajno pa se vraćamo na Mjesec?

NASA u veljači 2026. godine planira poslati astronaute na desetodnevno putovanje oko Mjeseca, prvi put nakon više od pola stoljeća. Misija Artemis II bit će generalna proba za veliko finale: povratak ljudi na Mjesečevu površinu i dugoročan boravak na njemu. Četvero odabranih astronauta – zapovjednik Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen – ući će tako u povijest.

Koch će biti prva žena koja će ići na Mjesec, Glover prvi tamnoputi astronaut, a Hansen prvi Kanađanin. Zvuči pomalo kao scenarij za novi Netflixov dokumentarac.

Raketa Space Launch System već je spremna, a kapsula Orion prolazi kroz završne provjere na Zemlji prije velikog putovanja. Astronauti neće sletjeti na Mjesec, ali će mu se približiti, tj. biti 9200 kilometara udaljeni od njega, što je više nego ijedna misija dosad. 'Vidjet ćemo prizore koje nijedno ljudsko oko još nije zabilježilo', poručila je posada.

Prva misija Artemis 2022. godine bila je bespilotna i uspješna, iako je toplinski štit malo škripao na povratku, a NASA tvrdi da je taj problem riješen. Ako sve prođe po planu, Artemis III bi sredinom 2027. godine trebao odvesti ljude na Mjesec. Pritom ima i optimista, ali i skeptika. Za geologe je ova misija prilika za nova otkrića, a za javnost podsjetnik da svemirska utrka nije ni završila. Dobro, ima i onih koji i dalje tvrde da ljudi nikad nisu ni bili na Mjesecu i da je sve to snimljeno u studiju.

A letjelicu su nazvali Integrity, jer kakvo drugo ime dati stroju koji, u američkom i pomalo patetičnom stilu, predstavlja nadu za čovječanstvo?

Ne želi nas asteroid, a preživjeli smo i ovaj 'smak svijeta'

Ako ovo čitate i u miru ispijate kavu, čestitamo, preživjeli ste još jedan 'smak svijeta', kao i autori ovih redaka. Najave su krenule prošlog tjedna na TikToku, kada se počelo s objavama pod hashtagom RaptureTok, uz dramatična upozorenja da će 23. ili 24. rujna nastupiti kraj čovječanstva.

Potaknuli su to evangelici kojima je 'uznesenje' temeljna doktrina – ideja da će jednoga dana pravi vjernici otići u raj, a ostali će ostati na Zemlji i proći kroz sedmogodišnje razdoblje patnje pod vlašću 'antikrista'. Ni pripreme za 'kraj svijeta' nisu prošle nezapaženo: netko je prodao auto, netko je na poslu zatražio 'vječni dopust', a najpraktičniji su savjetovali micanje lozinka s mobitela da bi preživjeli članovi obitelji mogli doći do njihovih podataka.

Jedna je korisnica kupila hrpu Biblija i uredno ubacila personalizirane poruke u njih kako bi u zadnji čas pridobila još obraćenika. No ljude je možda najviše brinulo to hoće li i njihovi kućni ljubimci završiti u raju.

Naravno, nije ovo prva apokaliptična uzbuna u povijesti. Godine 1844. propovjednik William Miller okupio je tisuće sljedbenika u očekivanju drugog Kristova dolaska, no to se nije dogodilo. Taj je događaj ostao zapamćen kao 'Veliko razočaranje'. Kad je 1910. godine nebom prošao Halleyjev komet, varalice su prodavali 'pilule protiv kometa', a 1997. godine komet Hale-Bopp doveo je do masovnog samoubojstva 39 članova kulta Heaven’s Gate.

Ovoga puta poruka o uznesenju stigla je od propovjednika Joshue Mhlakele iz Južnoafričke Republike, a on je u lipnju u podcastu poručio: 'Uznesenje je pred vratima, htjeli vi to ili ne.' Teorija se brzo proširila na TikTok te je hashtag #rapture premašio 300.000 objava. Kakva uzbudljiva vremena.

A kako to uvijek biva, društvene mreže i ovaj su 'događaj' pretvorile u parodiju, pa su korisnici počeli nuditi apsurdne 'savjete za preživljavanje', poput skupljanja VHS kazeta crtića 'Shrek' kao buduće valute. Na X-u su pak primijetili da je 23. rujna ujedno Dan vidljivosti biseksualnih osoba, pa bi 'drugi Kristov dolazak' bio i coming out dan – da je do toga došlo.

Neki su tu teoriju povezali i s nedavnom političkom tragedijom, atentatom na konzervativnog američkog komentatora Charlieja Kirka, čije su pristaše njegovu smrt već pretvorili u mučeništvo. Pojedini korisnici na TikToku išli su toliko daleko da su nagađali da bi Kirk mogao uskrsnuti upravo tijekom uznesenja.

A evangelici su imali spreman odgovor i ako preživimo 23. i 24. rujna, što se i dogodilo: 'Pogriješili smo datum, ali kraj ipak stiže.' Kad nas neće asteroid, možda će nešto drugo.

A kad smo kod TikToka...

Donald Trump potpisao je izvršnu uredbu koja otvara put dogovoru: TikTok ostaje u SAD-u, ali pod američkom kontrolom. Trump se, skroman kakav već jest, pohvalio da je osobno postigao dogovor s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Američki investitori preuzet će većinu TikTokovih operacija i očekuje se da će njihove tvrtke posjedovati oko 80 posto američke verzije izdvojene tvrtke, a ByteDance i kineski investitori imat će manje od 20 posto.

Kineski udio tako pada na manje od 20 posto, a algoritam – sveti gral TikToka – prelazi u ruke Amerikanaca. Njime će upravljati sedmeročlani odbor, u kojem će šest stolica zauzeti američki stručnjaci za kibernetičku i nacionalnu sigurnost, a najveći dobitnik je Oracle. Softverski div Larryja Ellisona postaje čuvar TikTokovih podataka, a pružat će mu i cloud usluge i dobiti licencu za algoritam. U konzorciju su i Silver Lake, Rupert i Lachlan Murdoch te Michael Dell.

TikTok danas koristi 180 milijuna Amerikanaca, a Trump mu pripisuje zasluge i za svoju pobjedu na američkim predsjedničkim izborima. Sporazumom se zatvara višemjesečna pravna sapunica ili...? Prema Wall Street Journalu, vlada očekuje milijarde dolara naknade za pregovore s Kinom. Sve je to biznis na kraju dana.