O mirovini većina mladih ne razmišlja ozbiljno, jer im se čini kao nešto daleko i apstraktno. No upravo kod štednje za budućnost najveću razliku ne čine visoki iznosi štednje, nego vrijeme - odnosno koliko rano netko krene razmišljati o toj temi.

U posljednje je vrijeme svijest o potrebi za štednjom postala sve izraženija. No, mladi zasad ne razmišljaju o tome kako već sad mogu uštedjeti za mirovinu. Ako počnu već s 20 godina, uz mirovinu koju će dobiti od države mogli bi dobiti i stotinjak eura više. Ako počnu kasnije, svota se smanjuje, zbog čega vremena za čekanje - nemaju.

U vremenu nestabilnosti i stalne bojazni od visoke inflacije do izražaja dolazi potreba za štednjom. Štedjeti se može na različite načine i zbog različitih potreba. Dok netko štedi kratkoročno, kako bi nešto kupio ili, recimo, uplatio putovanje, mnogi gledaju u budućnost.

Da se o temi budućnosti može govoriti i bez kompliciranja, pokazuje i kampanja “Mala škola za veće mirovine – Mirovine iz dječje perspektive”, koja pitanju mirovine pristupa jednostavno, duhovito i iz kuta koji odraslima često nedostaje.

U tom su se kontekstu proteklih godina iznimno zanimljivim pokazali dobrovoljni mirovinski fondovi. Riječ je o štednji u žargonu poznatom kao treći stup, a koji služi kao dopuna ili nadgradnja budućoj redovnoj mirovini iz I i II stupa.

No prije nego što se uopće krene razmišljati o dodatnoj štednji, dobro je podsjetiti da svi zaposleni već štede i u obveznom mirovinskom sustavu, odnosno kroz II. stup. Upravo zato tema mirovine ne bi trebala biti nešto o čemu se razmišlja tek pred kraj radnog vijeka, nego financijska odluka koju je korisno razumjeti što ranije. Treći stup pritom je dodatni alat za one koji žele dugoročno povećati svoja buduća primanja.

S obzirom na to da su mirovine u Hrvatskoj, barem po prosječnoj svoti, relativno niske i teško zadovoljavaju životne potrebe, sve više ljudi poseže za dobrovoljnom mirovinskom štednjom. Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), u ožujku ove godine osam otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova brojalo je 452.720 članova. Zatvoreni fondovi, uglavnom ograničeni na pojedine tvrtke ili branše su, pak, imali 51.581 člana.

Isplati li se štedjeti?

No, pri tako važnim odlukama, uvijek se postavlja pitanje - isplati li se štedjeti? Računica je jasna, barem po pitanju budućih mirovina.

Naime, treći stup funkcionira na principu dobrovoljnih uplata u odabrani mirovinski fond. Ovaj oblik štednje ne postavlja pred članove nikakve zahtjeve po pitanju svote i redovitosti uplata. Dakle, netko može odjednom uplatiti 1000 eura i onda neko vrijeme provesti bez uplata, a netko može svaki mjesec uplaćivati, recimo, 10 eura.

O frekventnosti i svoti uplata, ali i o prinosima, ovisi krajnja svota štednje koja će se moći koristiti "pod stare dane", odnosno najranije u 55. godini. Mirovinski fondovi dobro su poslovali u proteklih preko 20 godina godina, na dionicama, obveznicama i drugim vrstama financijske imovine ostvarili su korektne prinose koji će povećati iznose mirovinske štednje.

Ipak, ne dolazimo do odgovora na pitanje koliko se isplati štedjeti za mirovinu. Ako se pita stručnjake, što dulje - to bolje. A to potkrjepljuju i konkretne brojke.

Ponuda dobrovoljnih mirovinskih fondova i njihovih prinosa može se naći na stranicama HANFA-e ili na mrežnim stranicama dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Dulja štednja - veća svota na računu

Osim prinosa, važno je i trajanje štednje. Zbog toga je šteta što mladi uglavnom smatraju da neće dobivati mirovine ili će one biti preniske kad dođu u ozbiljne godine, jer upravo tome i služi mirovinska štednja.

Drugim riječima, najveća prednost dodatne štednje nije samo u tome koliko se uplaćuje, nego koliko se rano krene. I manji mjesečni iznosi, ako im se da dovoljno vremena, mogu dugoročno napraviti vidljivu razliku. Nikad nije prerano početi razmišljati o budućnosti i dodatnoj štednji za mirovinu.

Ako netko počne štedjeti, primjerice, 60 eura mjesečno, nakon što završi srednju školu i dobije posao, do 55. godine života uplatit će oko 26 000 eura, a uz prinos od 4% moći će uštedjeti preko 68 000 eura.

Već po završetku fakulteta, s istim iznosom mjesečnih uplata, do 55. godine je moguće uštedjeti oko 50 000 eura.

Najlošije će proći oni koji su počeli štedjeti u 40. godini, nakon što su već zasnovali obitelj, riješili stambeno pitanje i donijeli sve druge životno važne odluke. Naime, na njihovim osobnim računima s 55 godina života u III stupu s istim iznosom i prinosima bit će oko 16.000 eura. Naravno ovo su primjeri ušteđenih iznosa do 55. godine, međutim preporuka je štedjeti do 65. godine i odlaska u redovnu mirovinu, a dodatnih deset godina štednje čini razliku!

Treba reći kako smo u računicu uvrstili i državna poticajna sredstva, , a koja se isplaćuje u maksimalnom iznosu od 99,54 eura svima koji su tijekom godine u mirovinsku štednju uplatili najmanje 663,61 euro.

Poslodavci pak, mogu svake godine svojim zaposlenicima isplatiti neoporezivu svotu od 804 eura u dobrovoljnu mirovinsku štednju i time još malo podebljati saldo štednje.

To znači da dodatna štednja ne mora biti samo privatna odluka pojedinca, nego može postati i dio šire brige za financijsku sigurnost zaposlenika.

Modeli isplate

Dakle, došli smo do prvog dijela računice, koji potvrđuje tezu da će oni koji štede dulje, imati više novca u konačnici. Naravnopostoji mogućnost isplate sredstava već u 55. godini života, no kako smo već naveli može se štedjeti i duže.. Naime, postoji nekoliko mogućnosti isplata ušteđenih sredstava.

Prva je opcija isplata 30 posto ušteđenih sredstava odjednom te ostatka kroz ugovoreno razdoblje.

Druga je opcija isplata privremenih mirovina na razdoblje definirano ugovorom s mirovinskim osiguravajućim društvom (MOD). Recimo, isplate za 20 godina bi u slučaju onih koji su ranije počeli razmišljati o mirovinama i na računu imaju 68.000 eura iznosile oko 340 eura mjesečno.

Treća je opcija takozvana doživotna mirovina, koja se također ugovara s mirovinskim osiguravajućim društvom (MOD). Recimo da netko želi isplatu od 55. godine života, pa sve do kraja života (tzv. doživotna mirovina), mogao bi računati na otprilike 190 eura mjesečno (sa zajamčenim razdobljem od 5 godina), Naravno, postoje i drugi modeli isplate, a njih odabirete pred kraj štednje ovisno o životnim okolnostima i potrebama.

No možda je i važnije od same završne računice to što dodatna mirovinska štednja mijenja način na koji gledamo na vlastitu budućnost: ne kao na nešto apstraktno i daleko, nego kao na nešto o čemu možemo odlučivati već danas, korak po korak i iznos po iznos.

Za one kojima dodatni novac uz mirovinu nije dovoljna motivacija da počnu štedjeti, vrijedi napomenuti kako je ovaj oblik štednje nasljedan u cijelosti. To znači da bi u slučaju smrti člana dobrovoljnog mirovinskog fonda, sva sredstva bila isplaćena nasljednicima. Dakle, mirovinska štednja nije samo briga za vlastitu budućnost, već i za buduće generacije.

Drugim riječima, mirovinska štednja nije samo pitanje osobne odgovornosti prema sebi, nego i jedan od načina da se dugoročno misli na vlastitu obitelj i buduće generacije.