Studija, provedena na uzorku od 2009 ljudi otkrila je da su u urinu 75 posto ispitanika razine glifosata, koji pod nazivom Roundup proizvodi Monsanto, pet puta veće od zakonske granice za pitku vodu, dok je kod trećine otkrila razine od deset do 42 puta veće od dopuštenih. Tragovi glifosata utvrđeni su kod 99,6 posto osoba obuhvaćenih istraživanjem.

Ovako predstavljena vijest je u javnosti s razlogom mogla izazvati reakcije u uskom rasponu od revolta do panike.

No ako se objavljeni rezultati sagledaju znanstvenije i objektivnije, u pravom kontekstu, slika ne izgleda ni približno tako dramatično.

Zlonamjerna interpretacija

Prije svega nije naodmet istaknuti da je studija plasirana u ponedjeljak jer se u utorak raspravljalo o prijedlogu Europske komisije o produljenju dozvole za korištenje glifosata do 2031. godine budući da ona istječe u lipnju ove godine.

Naša toksikologinja, sveučilišna magistra Irena Zorica Ježić Vidović iz Hrvatskog zavoda za toksikologiju kaže da se u zadnjih nekoliko mjeseci, a posebno dana intenzivno priča i piše o glifosatu.

‘Što se krije iza tih i sličnih štiva ponekad je teško raspoznati. Katkada se radi o industrijskim ratovima, katkada o uplašenim osobama koje svoj strah nastoje prenijeti na ostatak populacije, a katkada se iza teksta zaista nalaze stručne osobe’, rekla je za tportal Vidović.

U ovom kontekstu važno je znati da je istraživanje provela Zaklada Heinrich Boell koja je sastavnica svjetskog zelenog političkog pokreta još od 1980-ih tako da s drugim zelenima u EU aktivno lobira protiv brojnih sličnih proizvoda. Logika nalaže da se rezultati studije, a osobito njihova interpretacija, razmotre sa sličnim oprezom i uvažavanjem mogućnosti postojanja pristranosti kao da ju je radio Monsanto.

Da je tome tako može se zaključiti već iz prve rečenice kojom se objavljuju 'šokantni' rezultati čija se težina želi naglasiti uporabom riječi 'kontaminirani' koja kod neinformiranih čitatelja može stvoriti dojam da s hranom redovno jedu neku radioaktivnu tvar. Iz iste rečenice vidljivo je također da se razine glifosata u urinu uspoređuju s razinama koje su dopuštene za pitku vodu. To je otprilike kao kad bi netko rekao da su razine soli, amonijaka ili nekih drugih tvari koje tijelo izbacuje s urinom, mnogo više nego što su dopuštene u vodi za piće. Takav pristup je uspoređivanje krušaka i jabuka, a u medicinskim krugovima koristi se uglavnom samo kada ne postoje znanstveno utvrđene razine određenih tvari za koje se zna da izazivaju određene posljedice. Jedna od takvih je glifosat. Naime, zna se kolike količine glifosata mogu biti otrovne, ali ne i u kojim je količinama i koliko karcinogen jer prije svega još uvijek nije dokazano da jest karcinogen.

A koliko je toksičan? Prema procjeni Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA) glifosat je značajno manje otrovan od rotenona, prirodnog insekticida koji stvaraju mahunarke koji se često koristi u organskoj poljoprivredi. Glifosat se smije konzumirati u količinama do 0,1 miligrama po kilogramu tjelesne težine dnevno, a rotenon u količinama do 0,004 miligrama što znači da je potonji 25 puta toksičniji.

Što znači vjerojatno karcinogen?

Jedan od žešćih napada na ideju o produženju licence glifosatu koji su se u utorak mogli čuti u žustroj raspravi u Bruxellesu došao je od našeg Davora Škrleca, zastupnika Zelenih u Europskom parlamentu iz stranke ORAH. On je upozorio da je 'poprilično skandalozno da je Komisija jednostavno odlučila ignorirati mišljenje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da glifosat najvjerojatnije ima karcinogeni učinak za ljude', te da se umjesto toga odlučila za procjenu erupskog tijela prema kojoj on nije opasan.

No što točno znači mišljenje do kojeg je došao WHO, odnosno njegova agencija IARC?

U radu objavljenom u ožujku 2015. u uglednom časopisu The Lancet panel međunarodnih stručnjaka predstavio je analizu više studija o pet organofosfata, kemikalija koje se koriste u poljoprivredi. Od njih pet, dva pesticida svrstana su u 2B kategoriju tvari koje su možda karcinogene za ljude, a tri u 2A kategoriju tvari koje su vjerojatno karcinogene.

IARC u izviješću priznaje da postoje tek ograničeni dokazi o mogućoj vezi između glifosata i raka kod ljudi, konkretnije ne-Hodgkinova limfoma. Prije svega povezanost je utvrđena u samo nekoliko studija i to u onima koje su rađene na ljudima koji su bili izravno izloženi visokim koncentracijama herbicida jer su se bavili poljoprivredom. S druge strane jedno veliko istraživanje koje je na tisućama poljoprivrednika provela organizacija Agricultural Health Study nije otkrila nikakve povišene stope obolijevanja od raka. Od ne-Hodgkinova limfoma svih mogućih uzroka u prosjeku umire 6,3 ljudi na 100.000.

Meso, pušenje i alkohol su mnogo opasniji!

Nadalje termin 'vjerojatno karcinogene tvari' dobro je staviti u odgovarajući kontekst, usporediti s drugim sličnim ili još karcinogenijim tvarima koje svakodnevno konzumiramo. Tako primjerice prema postojećim studijama u istu 2A kategoriju spada i crveno meso kao i proces prženja hrane na visokim temperaturama, a u još višu, prvu kategoriju 'potvrđeno karcinogenih tvari', spadaju alkoholna pića, cigarete, dim iz kamina i peći na ugljen te mesne prerađevine poput pršuta, šunke i kobasica. Od raka pluća, koji prvenstveno uzrokuju pušenje i zagađenje zraka, godišnje umire gotovo deset puta više ljudi nego od ne-Hodgkinova limfoma.

Znači li sve navedeno da glifosat nikako nije karcinogen te da ga stoga ne treba dalje istraživati? Naravno, ne!

Vidović kaže da je glifosat prema postojećim spoznajama na razini Europske unije službeno razvrstan kao kemikalija koja uzrokuje teške ozljede oka i otrovna je za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima. No kada je riječ o karcinogenosti postoje tek indicije, kao što postoje i za zagorenu hranu, crno vino, roštilj na ugljen i mnoge druge tvrai I procese u svakodnevnom životu.

‘Konačno hoće li išta od navedenog stvarno dovesti do pojave karcinoma, čak i kod službeno razvrstanih karcinogenih tvari ovisi o brojnim faktorima, između ostaloga o vrsti organizma, spolu, dobi, prehrani, načinu ulaska tvari u organizam, vremenu izloženosti i o mnogo drugih čimbenika. Faktor koji se nikako ne smije zanemariti je doza tvari kojoj je organizam izložen, a ona je jedan od ključnih faktora, čak i kod potvrđeno karcinogenih kemikalija. Doza je faktor koji se danas kontrolira propisivanjem maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK). Način izračunavanja MDK vrijednosti je opet složeno područje u kojemu se stručne osobe katkada razilaze u mišljenjima. Postoje pravilnici koji reguliraju ovo područje vezano uz doze tvari u vodi za piće, uz ostatke aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja u i na hrani za ljude i/ili za životinje, i dr.… Ako su izmjerene doze kemikalija ispod propisane MDK vrijednosti, tada stručnjaci garantiraju kako u tome možete uživati cijeli životni vijek uz male ili nikakve rizike za svoje zdravlje.

U procesu registracije tvari u skladu s Uredbom REACH, kemikalije se ispituju u laboratorijskim pokusima na laboratorijskim životinjama, u strogo kontroliranim uvjetima. Cilj ovih istraživanja je saznati postoji li kakvo skriveno svojstvo tvari temeljem kojega bi trebalo ograničiti njenu uporabu ili je čak zabraniti. Hoće li se ovim ispitivanjima pokazati da glifosat zaista ima neko novo svojstvo, vjerojatno ćemo uskoro saznati. Do tada nam preostaje pouzdati se u njegovo službeno razvrstavanje o kojemu su se usuglasili stručnjaci’, poručila je Vidović.

Glifosat je 1970. otkrio Monsantov kemičar. Kompaniji je patent istekao 2000. godine, a danas slične herbicide na istoj bazi proizvode brojne druge kompanije širom svijeta. Na zao glas došao je osobito zbog toga što se u poljoprivredi često koristi u kombinaciji s GMO usjevima koji su modificirani tako da ga dobro podnose.