Posljednjih godina Kremlj je projicirao upravo takvu iluziju: sliku ruske ekonomske snage i vojne moći sposobne uništiti neprijatelje, uparenu s tvrdnjom da je posljednji branitelj kršćanske civilizacije od dekadentnog Zapada, piše National interest.

No iza iluzorne slike krije se zemlja koja pati od dubokog moralnog propadanja. Pažljiviji pogled na rusko društveno tkivo, demografsku budućnost, javno zdravstvo, vjerski život i vojnu kulturu otkriva društvo u krizi – daleko od slike koju promovira službena Rusija.

Čak 12 posto stanovnika ispod granice siromaštva

Život prosječnog Rusa obilježen je siromaštvom, stagnacijom, zloupotrebom droga, visokom stopom samoubojstava i ograničenim mogućnostima. Otprilike 18 milijuna Rusa, odnosno oko 12,5 posto stanovništva, živi ispod nacionalne granice siromaštva. Prosječno bogatstvo kućanstava u Rusiji manje je od desetine onog u Njemačkoj, a više od 60 posto njih nema dovoljno ušteđevine za pokrivanje čak ni tri mjeseca osnovnih troškova. Izvan većih gradova milijuni još uvijek nemaju pouzdan vodovod ili modernu kanalizaciju.

Demografski podaci još su alarmantniji. Očekivani vijek muškaraca u Rusiji iznosi samo 68 godina, u usporedbi s 81 godinom za njemačke muškarce. Stopa fertiliteta pala je na 1,4 poroda po ženi, daleko ispod razine zamjene od 2,1, što dugoročno dovodi do pada stanovništva. Od 2020. godine Rusija je imala više od milijun dodatnih smrtnih slučajeva, isključujući žrtve na bojištu, ostavljajući neke regije s omjerom od dvije smrti na jedno rođeno dijete. Rusija se ne samo bori – ona ne uspijeva zamijeniti stanovništvo.

Velik broj samoubojstava i ubojstava

Socijalni slom pogoršava ovaj pad. Stopa samoubojstava u Rusiji gotovo je dvostruko veća nego u Njemačkoj i oko 50 posto veća nego u Sjedinjenim Državama. Stopa ubojstava i dalje je dva do tri puta veća nego u zapadnoj Europi, a obiteljsko nasilje, uglavnom dekriminalizirano, i dalje je rašireno. Štoviše, zloupotreba alkohola i droga – posebno među muškarcima – i dalje je raširena. U industrijskim gradovima poput Iževska tako je gotovo polovica smrtnih slučajeva među muškarcima radne dobi povezana s alkoholom, a stopa poremećaja uzrokovanih konzumiranjem droga u Rusiji među najvišima je u svijetu.

Intravenska upotreba droga, u kombinaciji s narušenim zdravstvenim sustavom, potaknula je jedan od najjasnijih znakova kolapsa Rusije: epidemiju HIV-a. Zemlja ima najveći broj osoba pozitivnih na HIV u Europi, s najmanje 1,25 milijuna ljudi koji žive s njim – preko jedan posto odrasle populacije te do četiri posto muškaraca u dobi od 40 do 45 godina. Epidemija je ubila gotovo 500.000 Rusa, a otprilike 30.000 radno sposobnih ljudi umire od bolesti svake godine.

Najveći broj zaraženih HIV-om u Europi

Takve brojke u oštroj su suprotnosti s onima u Sjedinjenim Državama i većem dijelu Europe. U Sjedinjenim Državama nove infekcije HIV-om pale su za otprilike 20-25 posto u posljednjem desetljeću, potaknute testiranjem, liječenjem i prevencijom. U većem dijelu Europe stope HIV-a su pak nepromijenjene ili opadaju, a Rusija je iznimka u tome. Stopa zaraze i dalje raste, a od invazije na Ukrajinu HIV se među ruskim vojnicima naglo proširio, odražavajući uvjete na bojištu i urušavanje medicinskog nadzora.

Ruski zdravstveni sustav godinama je uništavan. Tisuće seoskih bolnica i klinika zatvorene su od 2010. godine, ostavljajući velike dijelove zemlje medicinski nedovoljno opskrbljenima, uz manje liječnika po glavi stanovnika od većeg dijela istočne Europe unatoč daleko lošijim zdravstvenim ishodima. Troškovi liječenja koje plaćaju sami pacijenti stalno rastu, čineći osnovnu skrb nedostižnom za mnoge obitelji.

Gotovo milijun ljudi napustio Rusiju od 2022.

Rat u Ukrajini ubrzao je svaki od ovih trendova. Od 2022. godine Rusija je doživjela najveći val emigracije od raspada Sovjetskog Saveza, s procijenjenih 900.000 ljudi koji su je napustili. Gotovo polovica ih je u dobi između 25 i 34 godine, a to su mladi stručnjaci o kojima ovisi svako gospodarstvo.

Ekonomske teškoće natjerale su Ruse na očajnički potez – vojnu službu. S prosječnom mjesečnom plaćom od otprilike 1000 dolara, obećanja o bonusima za potpisivanje ugovora koji se približavaju 50.000 dolara privukla su ljude koji nemaju alternative. Rusija sada troši otprilike 22 milijuna dolara dnevno na bonuse za novačenje, a veći dio toga plaćaju regionalne vlade. Ali fasada puca. Više od polovice ruskih regija sada ima proračunski deficit, što mnoge prisiljava da smanje ili obustave isplate.

Ljudska cijena je zapanjujuća. Ruski vojnici suočavaju se s ekstremnim stopama smrti i ozljeda, uz brutalno maltretiranje, seksualno nasilje i kriminalno zlostavljanje u svojim redovima. Kremlj je ispraznio zatvore da bi popunio prve crte bojišnice i tako uveo nasilje izravno u vojsku. Val za valom muškaraca biva ubijen, ostavljajući obitelji bez očeva, muževa ili hranitelja.

'Veliki vjernici'

Pa ipak, Rusija se predstavlja kao duboko kršćansko društvo. Iako se većina stanovnika identificira kao pravoslavci, razina praktičnih vjernika je vrlo niska. Samo oko 12 posto njih mjesečno prisustvuje vjerskim obredima, što Rusiju svrstava među države u kojima se vjera najmanje prakticira. Nasuprot tome, otprilike trećina Amerikanaca prisustvuje vjerskim obredima barem jednom mjesečno, a bez vjere, povjerenja ili jakih veza u zajednici društva se raspadaju.

Štoviše, ruski internet nije prostor za slobodnu razmjenu razmišljanja, već oružje državne moći. Freedom House ocjenjuje slobodu interneta u toj zemlji sa 17 bodova od njih 100, nakon godina pooštrenja kontrole, posebice nakon invazije na Ukrajinu. Stotine tisuća web stranica su blokirane, neovisni mediji izbrisani, glasovi oporbe ušutkani, a glavne platforme ograničene ili potpuno zabranjene. VPN-ovi se progone, promet se ograničava po volji, a zakoni o 'suverenom internetu' daju Kremlju mogućnost da po naredbi digitalno izolira zemlju.

Sam online govor je kriminaliziran: Rusima sada prijete novčane kazne, kazneni progon ili zatvor zbog objava, dijeljenja ili čak pretraživanja zabranjenog sadržaja. Ruska cenzura je centralizirana, prisilna i provodi je sigurnosna država te ne postoji iluzija da internet postoji za građane, a ne za režim.

Potemkinovo selo

Dok ruska propaganda inzistira na snazi, vrlini i civilizacijskoj misiji, stvarnost je demografski kolaps, društveno propadanje, gospodarstvo narušeno ratnim troškovima i sveprisutno državno nasilje. Čak i potezi kremaljske elite razotkrivaju mit: visoki dužnosnici šalju svoju djecu u inozemstvo, traže medicinsku skrb u zapadnim bolnicama i šalju svoje bogatstvo izvan zemlje, za koju tvrde da je brane.

Prava civilizacija ne mjeri se pompom, vjerskim sjajem ili televizijskom moći, već zdravljem, slobodom i dostojanstvom njezinih ljudi. Prema tom standardu, Rusija nije tvrđava zapadnih vrijednosti. To je Potemkinovo selo koje se polako urušava pod teretom vlastitih laži.