Ruska državna novinska agencija RIA objavila je, pozivajući se na regulatora za komunikacije Roskomnadzor, da su vlasti blokirale pristup Snapchatu, preko kojeg korisnici razmjenjuju fotografije i videosnimke. Službena Moskva je objasnila da je jedan od razloga za zabranu njegova navodna zloupotreba za 'organizaciju i izvođenje terorističkih djela u zemlji te za novačenje počinitelja'.

Odluka o gašenju Snapchata uslijedila je samo nekoliko dana nakon što je Rusija blokirala Appleovu aplikaciju za videopozive FaceTime u sklopu jačanja kampanje suzbijanja stranih tehnoloških platformi koje se, prema tvrdnjama vlasti, koristi za kriminalne aktivnosti. Inače, blokiranju Snapchata i FaceTimea prethodile su restrikcije uvedene Googleovom YouTubeu, Metinom WhatsAppu i domaćem Telegramu.

Od početka potpune invazije na Ukrajinu društveni mediji su u Rusiji podvrgnuti povećanim ograničenjima i cenzuri. Ruska vlada je u potpunosti blokirala Facebook 4. ožujka 2022. godine, a zatim Instagram tjedan kasnije, nakon što je Meta, matična tvrtka obje web stranice, uvela iznimku od svoje politike nenasilnog govora kako bi dopustila pozive na nasilje nad ruskim vojnicima u Ukrajini. Iste godine usvojen je zakon o ratnoj cenzuri koji opisuje kaznena djela zbog kritiziranja politika Kremlja u objavama na društvenim mrežama.

Rat u digitalnom prostoru kao kulturni i identitetski fenomen

Kremlj je udario i na Twitter, odnosno današnji X, suočivši ga s tehničkim ograničenjima i smanjenom dostupnošću, dok je YouTube ostao jedina velika zapadna platforma koja je zadržala široku upotrebu, premda pod stalnim regulatornim pritiskom. No zbog udara na mreže porijeklom sa Zapada naglo je poraslo korištenje ruskih domaćih društvenih mreža, a to se prije svega odnosi na VKontakte (VK) i posebno Telegram, etabliran kao dominantan kanal političke komunikacije.

Telegram je danas najutjecajnija digitalna platforma u Rusiji. Njegova struktura kanala, mogućnost anonimnosti i slaba regulacija stvorili su uvjete za proliferaciju različitih vrsta sadržaja. Na jednoj strani nalaze se prokremaljski propagandni kanali i državno sponzorirani influenceri, a na drugoj djeluju neovisni novinari, emigrantski portali i kritični ratni blogeri. Posebno važnu ulogu imaju tzv. voenkori, odnosno vojni dopisnici i blogeri koji izvještavaju s bojišta, često nudeći informacije koje odstupaju od službenog narativa. Ova pluralnost, iako prividna, stvara specifičan hibrid informiranja prema kojem država koristi Telegram kao alat mobilizacije, ali se povremeno suočava s gubitkom kontrole nad svojom propagandom.

Valja istaknuti da je rat u Ukrajini u ruskom digitalnom prostoru dobio status kulturnog i identitetskog fenomena. Dominantan sadržaj na društvenim mrežama odnosi se na heroizam ruskih vojnika, prikaze vojne opreme, svakodnevne izvještaje s bojišta i mobilizaciju civilnog stanovništva za donacije ili logističku podršku. Posebno je vidljiva komercijalizacija rata u obliku prodaje simboličnih artikala, monetizacije proratnih streamova i brendiranje domoljubnog sadržaja. Time se rat, smatraju stručnjaci, normalizira i integrira u svakodnevni digitalni život.

Istovremeno je rat poslužio kao katalizator za uspostavu širokog sustava digitalne represije. Kriminalizacija 'diskreditiranja vojske' omogućila je kažnjavanje čak i minimalnih znakova neslaganja, uključujući komentare i objave na društvenim mrežama. Domaće platforme, osobito VK, integrirale su automatizirane mehanizme za moderaciju sadržaja u skladu s državnim smjernicama, čime se konstruira digitalni prostor u kojem su alternativni narativi potisnuti ili kriminalizirani, a proratna propaganda sustavno se promovira.

Algoritmi koji favoriziraju službeni narativ

Ruski developeri potrudili su se postaviti algoritamske sustave lokalnih platformi da bi favorizirale sadržaj u skladu s državnim interesima te snalitičari ocjenjuju da se time pojačava stvaranje informacijskih mjehura i produbljuje polarizacija društva. Istodobno, anonimni i slabo moderirani prostori doprinose rastu ultranacionalističkih, radikalnih i militariziranih zajednica, kakvih u Rusiji ne manjka. Time digitalna radikalizacija postaje nusproizvod i instrument ratne mobilizacije.

Premda se Kremlj trudi u potpunosti imati kontrolu nad društvenim mrežama, neovisni mediji i nadalje pokušavaju putem YouTubea, Telegrama i VPN servisa emitirati oporbene analize i izvješća. No to je dovelo do razvoja dvostruke informacijske strukture koju čine unutrašnji ruski digitalni prostor, strogo filtriran i pun službenih narativa, te vanjski informacijski prostor dijaspore koji prezentira alternativne interpretacije rata.

Unatoč državnim pokušajima ograničavanja pristupa, milijuni korisnika u Rusiji okrenuli su se VPN servisima radi pristupa blokiranim stranicama. Prema ocjenama stručnjaka, VPN je time stekao obilježja političkog alata koji posreduje pristup neovisnim informacijama. Ipak, njegova povećana upotreba još više fragmentira publiku jer dio populacije ostaje u zatvorenom ekosustavu domaćih mreža, a drugi konzumiraju globalni, većim dijelom opozicijski orijentiran sadržaj.

Rat u Ukrajini doveo je do duboke transformacije ruskog digitalnog prostora. Nastao je zatvoren i snažno kontroliran sustav u kojem domaće platforme, ponajprije Telegram i VKontakte, igraju središnju ulogu u oblikovanju javnog mnijenja. Državna kontrola, militarizacija sadržaja, fragmentacija informacija i polarizacija postale su ključne karakteristike ruskih društvenih mreža. Ova transformacija ne odražava samo tehničke promjene u digitalnom krajoliku, već i šire društveno-političke procese koji prate dugotrajni konflikt i strateško upravljanje informacijama kao ključnim taktičkim alatima budućnosti.