Iran zasad nije potvrdio smrt svojeg sigurnosnog dužnosnika Alija Laridžanija, za kojeg Izrael tvrdi da je ubijen u zračnom napadu. Ako se ta informacija pokaže točnom, riječ je o jednom od najtežih udaraca na vrh iranskog sustava u trenutku rata
Laridžani nije bio vojni zapovjednik, ali je imao središnju ulogu u oblikovanju strateških odluka Irana. Kao tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost bio je u samom vrhu donošenja odluka o ratu, diplomaciji i nacionalnoj sigurnosti. Njegov utjecaj bio je značajan unutar sustava, osobito u upravljanju odnosima Irana sa SAD-om i Izraelom, navodi BBC.
Nakon ubojstva vrhovnog vođe Alija Hameneija 28. veljače, Laridžani je zauzeo odlučan stav, poručivši da je Iran spreman na dugotrajan sukob.
Njegova navodna smrt dolazi u trenutku šire kampanje u kojoj je u kratkom razdoblju ubijeno više visokih iranskih dužnosnika i zapovjednika, što upućuje na sustavni pokušaj slabljenja iranskog vodstva tijekom rata.
Unatoč čvrstom stavu prema Zapadu, Laridžani je u Iranu često opisivan kao pragmatičar. Kombinirao je ideološku lojalnost s tehničkim pristupom, preferirajući promišljenu strategiju umjesto retorike. Bio je skeptičan prema suradnji sa Zapadom, ali je sudjelovao u važnim diplomatskim inicijativama, uključujući ulogu izaslanika u dugoročnom sporazumu o suradnji s Kinom.
U trenutku navodne smrti bio je zadužen za upravljanje trima velikim krizama. Prva je bio sam rat, pri čemu je zagovarao pripremu za dugotrajni sukob i njegovo širenje na regiju i šire, uključujući moguće zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Druga je bio val unutarnjih nemira koji je započeo zbog gospodarskih problema, a prerastao u šire prosvjede protiv vlasti. Ti su prosvjedi ugušeni uz tisuće poginulih. Treća kriza odnosila se na nuklearni program i zastoje u neizravnim pregovorima sa Sjedinjenim Državama, dodatno narušenima vojnim napadima.
Njegovo eventualno uklanjanje ostavlja te probleme neriješenima i prebacuje ih na nasljednika koji će se suočiti s iznimno nestabilnom situacijom. Iako Iran pokazuje otpornost, dijelom i kroz utjecaj na globalna energetska tržišta, njegov zračni prostor i dalje je izložen napadima. Svaka nova osoba na vrhu suočit će se s neposrednim sigurnosnim rizikom.
Postoje i naznake da bi se moć mogla dodatno pomaknuti prema vojsci. Nedavne izjave predsjednika Masouda Pezeškiana sugeriraju da su oružane snage dobile široke ovlasti za djelovanje u slučaju da političko vodstvo bude onemogućeno.
Istodobno se pojavljuju znakovi poteškoća u upravljanju nasljeđivanjem vlasti. Neke odluke se odgađaju, a pojedine ključne osobe, uključujući novog vrhovnog vođu Modžtabu Hameneija, rijetko se pojavljuju u javnosti.
U kratkom roku to bi moglo dovesti do nestabilnije situacije, s tvrđim vojnim pristupom i pojačanom represijom unutar zemlje. Dugoročno, sustav koji kontinuirano gubi ključne ljude mogao bi se suočiti s ozbiljnim problemima u funkcioniranju, osobito u državi s više od 90 milijuna stanovnika.
Ako se potvrdi, Laridžanijeva smrt ne bi bila samo gubitak jednog dužnosnika, već bi dodatno produbila krizu vodstva koja bi mogla utjecati i na tijek rata i na stabilnost iranske države.