Izjave glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea da se Europa ne može obraniti bez Sjedinjenih Država izazvale su burne reakcije u Europskom parlamentu i ponovno otvorile pitanje europske obrambene autonomije u vrijeme rastuće nesigurnosti i nepredvidive američke politike.
Rutte je ovoga tjedna, obraćajući se zastupnicima Europskog parlamenta u Bruxellesu, bez zadrške odbacio ideju da bi Europska unija ili Europa u cjelini mogle jamčiti vlastitu sigurnost bez američke potpore. 'Ako netko misli da se Europa može obraniti bez SAD-a, neka nastavi sanjati. Ne može. Ne možemo', poručio je.
Dodao je da bi Europa, želi li zamijeniti američki nuklearni kišobran, morala udvostručiti postojeća izdvajanja za obranu, zaključivši ironično: 'Pa sretno s tim.' Takav ton izazvao je kritike dijela europskih zastupnika, osobito u trenutku sve veće zabrinutosti zbog pouzdanosti američkih sigurnosnih jamstava, piše Guardian.
vezane vijesti
Rutteove izjave naišle su na kritike i iz europskih prijestolnica. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot poručio je da 'Europljani mogu i moraju preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost', ističući da se pritom ne radi o napuštanju NATO-a, nego o jačanju njegova europskog stupa, koncepta koji, kako je naglasio, podržavaju i Sjedinjene Države.
Španjolski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares otišao je i korak dalje, javno zagovarajući ideju europske vojske. 'Moramo ići prema europskoj vojsci', rekao je novinarima u Bruxellesu, uz priznanje da je riječ o dugoročnom i složenom procesu. Europa, dodao je, mora imati 'sve vrste odvraćanja – gospodarsko, političko i sigurnosno – u vlastitim rukama'.
No upravo ideja europske vojske godinama otvara više pitanja nego odgovora: bi li to bila vojska Europske unije ili širi europski projekt, nova struktura pod zapovjedništvom Bruxellesa ili nadogradnja postojećih nacionalnih vojski i saveza?
Tiha suglasnost da Europa mora 'više'
Unatoč različitim javnim nastupima, među europskim i NATO-ovim dužnosnicima postoji širok konsenzus da europske članice Saveza moraju znatno povećati svoj doprinos. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas poručila je ovoga tjedna da NATO mora 'postati europskiji' kako bi ostao snažan. 'Europa mora istupiti', rekla je pred predstavnicima obrambene industrije, dodajući: 'Nijedna velika sila u povijesti nije prepustila vlastiti opstanak drugima i preživjela.'
Prošle godine NATO je dogovorio cilj povećanja obrambenih izdvajanja na pet posto nacionalnog dohotka do 2035. godine. Europska unija, koja među svojih 27 članica ima 23 države članice NATO-a, paralelno je pokrenula obrambeni plan vrijedan 800 milijardi eura.
No pitanje koje se sve češće postavlja glasi jest može li Europa, nakon dugog razdoblja relativnog mira, doista brzo konsolidirati svoje obrambene sposobnosti.
Rok 2030.?
Camille Grand, bivši pomoćnik glavnog tajnika NATO-a, smatra da se Europa kreće u dobrom smjeru, ali upozorava da je riječ o procesu koji zahtijeva godine sustavnog rada. Ključno je, kaže, smanjiti ovisnost o SAD-u ulaganjem u područja u kojima američka vojska i industrija i dalje dominiraju.
To uključuje obavještajne kapacitete, satelitske sustave, dugodometne projektile, strateški zračni transport i balističku proturaketnu obranu. Europa, prema Grandu, vjerojatno neće 'zaokružiti sve te kapacitete do 2030.', ali može ostvariti 'značajan napredak'.
Europske sigurnosne službe upozoravaju da bi do tada Europa morala imati 'vjerodostojno odvraćanje' kako bi spriječila potencijalnu rusku agresiju. Za vojne planere, ističe Grand, 2030. je 'praktički sutra'.
Iako neki, poput bivšeg švedskog ministra vanjskih poslova Tobiasa Billströma, i dalje vjeruju da bi SAD reagirao u slučaju aktiviranja članka 5. NATO-a, povjerenje u američku predvidivost sve je slabije. Billström ističe da i SAD ima jasne koristi od NATO-a, osobito kroz prisutnost i vojne kapacitete arktičkih članica poput Finske, Švedske, Norveške i Islanda.
No obrambena analitičarka Sophia Besch iz Carnegie Endowmenta u Washingtonu smatra da su iluzije o bezuvjetnim američkim sigurnosnim jamstvima među europskim donositeljima odluka uglavnom nestale. Kao razlog navodi prijetnje američkog predsjednika Donald Trumpa vezane uz Grenland, kao i njegovu promjenjivu potporu Ukrajini, koja je povremeno nalikovala ruskim narativima.
Novac nije dovoljan
Besch upozorava da postoji ozbiljan rizik da Europa potroši goleme iznose, a da pritom ne postane bitno neovisnija o SAD-u, jer se sredstva ne usmjeravaju koordinirano. Europsko planiranje sposobnosti i dalje je u velikoj mjeri oslonjeno na NATO-ove regionalne planove, koji pretpostavljaju snažnu američku ulogu.
Primjeri fragmentacije su brojni. Prema izvješću bivšeg talijanskog premijera Marija Draghija, zemlje EU-a Ukrajini su isporučile deset različitih tipova haubica kalibra 155 mm, što je stvorilo ozbiljne logističke poteškoće. Istodobno, europske države koriste čak 12 različitih tipova borbenih tenkova, dok američka vojska koristi jedan.
Slični problemi prate i velike industrijske projekte. Francusko-njemački projekt novog borbenog zrakoplova vrijedan 100 milijardi eura zapao je u duboke nesuglasice, a njemački kancelar Friedrich Merz nedavno je dao naslutiti da bi projekt mogao biti sveden na razvoj zajedničkih sustava – bez samog zrakoplova.
Za Besch ključno pitanje nije može li Europa zamijeniti SAD, nego što zapravo želi postići. 'Ako je kriterij uspjeha zamijeniti sve što SAD danas radi, osuđeni smo na neuspjeh', upozorava. Europa bi, smatra, trebala jasnije definirati vlastite strateške interese – od nuklearnog odvraćanja do zaštite interesa od Arktika do Pacifika – i razvijati sposobnosti koje su 'brže i jeftinije', a ne nužno identične američkima.
