U HRT-ovoj emisiji Otvoreno o tome su govorili Tonči Tadić, Kristijan Kotarski i Gordan Akrap, otvarajući niz ključnih tema – od vjerodostojnosti Moskve i učinkovitosti sankcija do propagande i nuklearne ucjene.

Povod raspravi bile su tvrdnje Kremlja da je Ukrajina pokušala napasti rezidenciju Vladimira Putina u Novgorodskoj oblasti, što je Kijev odmah demantirao. Tonči Tadić takvim tvrdnjama ne pridaje nikakvu težinu. „Ja Rusima ne vjerujem ni kad kažu koji je dan u tjednu”, rekao je, dovodeći u pitanje i sam opseg, ali i svrhu tog navodnog napada.

Upozorio je na, kako kaže, moralnu izopačenost dvostrukih standarda: „Posve je normalno s ruskom kristalnom raketom razoriti dječju onkološku bolnicu u Kijevu… Ali je prilično problematično ako se netko s ukrajinske strane usudi ugroziti rezidenciju ruskog predsjednika.”

Gordan Akrap smatra da bi, da je napad doista bio izveden, Moskva već pokazala konkretne dokaze. Npr., snimke, radarske zapise ili ostatke letjelica. „Nije nemoguće da se ovo koristi samo kao sredstvo i pokušaj izgovora da se Rusija izvuče iz ovih razgovora”, kaže Akrap, dodajući da Putin dobro razumije kako Trump reagira i već godinama pokušava manipulirati zapadnim političkim procesima.

Sankcije bole, ali ne ruše Kremlj

Kristijan Kotarski fokusirao se na ekonomski dio sukoba i učinke zapadnih sankcija. Prema njemu, njihov broj sam po sebi govori o ograničenoj učinkovitosti. „Ako imate 18 paketa sankcija i donosite 19., očito je da je nešto s tim sankcijama”, upozorio je.

Naglasio je kako se sankcije zaobilaze, a ključnu ulogu ima Kina, bez čije bi podrške Rusija teško vodila rat. Ipak, Moskva ulazi u osjetljivo razdoblje: prihodi od nafte prepolovljeni su, a cijena barela pala je na oko 60 dolara, što je najniža razina u deset godina. „To, naravno, ne odgovara Rusiji”, rekao je Kotarski, uz procjenu da će 2026. dodatna ponuda nafte dodatno srušiti cijene.

Unatoč tome, Rusija se i dalje drži zahvaljujući većoj populaciji, spremnosti na ogromne ljudske gubitke i tzv. tankerskoj floti u sjeni. Naftu prodaje Indiji i Kini uz popuste, ali, kako Kotarski kaže, „Rusima je bolje išta nego ništa”.

Zapad u limbu bez jasne strategije

Kotarski upozorava da Putin računa na podijeljenost Zapada. Dok je administracija Joea Bidena, prema njegovim riječima, balansirala između pomoći i izbjegavanja ruskog poraza, Europska unija ostala je bez jasnog plana za mir. „To je limbo. Niti ste se potpuno predali strategiji pobjede, a niste spremni prihvatiti poraz”, rekao je.

Posebno problematičnim smatra Trumpovu odluku o povlačenju američkog financiranja Ukrajini, čime je EU ostala gotovo sama pred golemim ukrajinskim potrebama. Istaknuo je i da EU drži oko 220 milijardi eura zamrznutih ruskih rezervi, ali nema političke hrabrosti da ih iskoristi, već se zadovoljava kamatama. „Bojim se da Rusi te reparacije neće platiti”, zaključio je.

Propaganda, strah i nuklearna prijetnja

Tadić je upozorio na rusku strategiju zastrašivanja Europe. Cilj je, tvrdi, razbijanje europskog jedinstva uz pomoć političkih saveznika i financiranja proruskih pokreta. Podsjetio je na vojnu doktrinu generala Valerija Gerasimova iz 2013., prema kojoj Rusija ne može pobijediti NATO vojno, ali može slomiti volju protivnika propagandom.

„Ako pomažete Ukrajini, izgorjet ćete u općem nuklearnom armagedonu”, opisao je Tadić poruke koje Moskva stalno ponavlja, podsjećajući da je do sada zabilježeno 54 ruske nuklearne prijetnje.

Posebno je zabrinjavajuća situacija oko nuklearke Zaporižje, najveće u Europi. Iako je ugašena, mora se stalno hladiti, a dalekovodi se često prekidaju. „Sve što sam nabrojao je protivno članku 56. dodatnog protokola uz Ženevske konvencije”, naglasio je Tadić, dodajući da Rusija ignorira i jasne smjernice IAEA-e.

Iz rasprave se nameće neugodan zaključak: rat u Ukrajini sve više nalikuje dugotrajnom iscrpljivanju, u kojem ni Moskva ni Zapad zasad ne nude uvjerljiv izlaz. Dok Rusija igra na strah, vrijeme i podjele, Ukrajina ovisi o potpori saveznika koji još uvijek traže vlastitu strategiju za mir.