Američki predsjednik Donald Trump dao je izjavu nakon vikend-susreta s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Mar-a-Lagu, ustvrdivši da je sporazum o završetku rata između Rusije i Ukrajine „95 posto postignut“.

Problem je, međutim, u preostalih pet posto, piše Walker u novoj analizi objavljenoj u Guardianu. U njih je, naime, uključeno nagovaranje Vladimira Putina da na takav sporazum pristane. No zasad nema gotovo nikakvih pokazatelja da je taj trenutak bliže nego prije. Trumpova izjava tako se uklapa u niz njegovih pretjerano optimističnih procjena o brzom okončanju rata, počevši od predizbornog obećanja da će sukob završiti u roku od 24 sata.

Razborit promatrač, koji pokušava sagledati što je sve još potrebno kako bi se moglo govoriti o trajnom i održivom miru, na tvrdnju o „95 posto“ vjerojatno bi reagirao jednako kao i Zelenski kada je u nedjelju čuo Trumpovo inzistiranje da „Rusija želi vidjeti uspjeh Ukrajine“ - s mješavinom nevjerice i zaprepaštene ironije.

Od trenutka kada su sredinom studenoga u javnost procurili detalji američkog mirovnog plana, koji je u velikoj mjeri nalikovao popisu ruskih zahtjeva, nekoliko navodnih rokova za postizanje mira već je došlo i prošlo. Sporazum do Dana zahvalnosti i mir do Božića pokazali su se jednako neostvarivima koliko su i zvučali.

Tijekom svakog kruga pregovora temeljne se činjenice nisu promijenile. Ruski dužnosnici iznova ponavljaju da će rat završiti tek kada se uklone njegovi „korijenski uzroci“. Međutim, to je nejasna formulacija koja u praksi znači zadržavanje nekog oblika vojne ili političke kontrole Moskve nad budućnošću Ukrajine.

Ukrajina se suočava s najtežom zimom dosad

Ukrajina se suočava s najtežom zimom dosad i mnogi su spremni na bolne kompromise, no situacija još nije toliko loša da bi kapitulacija bila realna opcija. Istodobno, Putin ne pokazuje nikakve znakove odustajanja od svojih maksimalističkih ciljeva, a Trump ne daje naslutiti da je spreman izvršiti ozbiljniji pritisak na Kremlj. Dok se barem jedan od tih elemenata ne promijeni, teško je zamisliti kako bi se mogao oblikovati održiv mirovni sporazum.

Diplomatski napori europskih saveznika Ukrajine trenutačno su usmjereni na očuvanje veze između Washingtona i Kijeva te na sprječavanje mogućnosti da Trump prekine američku pomoć, uključujući razmjenu obavještajnih podataka, koja i dalje ima ključnu ulogu u ukrajinskim ratnim naporima. Europski partneri Zelenskog pritom snažno zagovaraju sigurnosna jamstva uz potporu SAD-a, kako bi se ojačao položaj Kijeva nakon eventualnog mirovnog sporazuma, koji se zasad čini dalekim.

Pitanje jamstva

Trump je tijekom vikenda najavio određeni napredak po pitanju tih jamstava, no mnogo toga ostaje nejasno, uključujući i način na koji bi ona funkcionirala u praksi. Rusija će vrlo vjerojatno blokirati svaku ozbiljniju obvezu koja bi uključivala raspoređivanje zapadnih snaga u Ukrajini ili sigurnosna jamstva slična onima koja vrijede unutar NATO-a. To znači da bi svaka stvarna zaštita morala biti nametnuta Rusiji, a ne proizaći iz dogovorenog mirovnog sporazuma.

Takav se scenarij, međutim, zasad čini malo vjerojatnim. Ni Sjedinjene Države ni europske zemlje nisu spremne ratovati s Rusijom zbog Ukrajine sada, a još je manje izgledno da će prihvatiti obveze koje bi ih na to obvezivale u budućnosti.

Ne postoje ozbiljni pokazatelji da je Trump spreman išta nametnuti Putinu. Naprotiv, često ostavlja dojam da Zelenskog tek trpi, dok istodobno pokazuje svojevrsnu fascinaciju autokratom iz Kremlja.

To se ponovno vidjelo tijekom vikend-susreta: nijedan visoki američki dužnosnik nije se sastao s ukrajinskim predsjednikom izvan zračne luke u Miamiju. To je u oštrom kontrastu s crvenim tepihom i osobnim dočekom koji je Putin dobio od Trumpa na Aljasci tijekom ljeta. Znakovito je i to da je Trump, prema tvrdnjama Kremlja, na vlastitu inicijativu nazvao Putina neposredno prije sastanka sa Zelenskim.

Ukrajinu čekaju dva nepovoljna scenarija

Ako bi Rusija na kraju pristala na primirje, ostaje nejasno kojim bi mehanizmima Zapad mogao osigurati da se Moskva tog dogovora doista i pridržava. Ako pak do primirja i sporazuma uopće ne dođe, Ukrajinu čekaju dva izrazito nepovoljna scenarija. U jednom, zemlja uspijeva nastaviti borbu i održati crte bojišnice sve dok promjene u ruskoj političkoj ili gospodarskoj situaciji ne natjeraju Kremlj na kompromis. U drugom, stanje u Ukrajini postaje toliko loše da je Kijev na kraju prisiljen prihvatiti teške i ponižavajuće uvjete koje nameće Moskva.