Činilo se da je jedan od uobičajenih tipova humanog papiloma virusa (HPV) relativno bezazlen. Smatralo se da takozvani beta-HPV samo u rijetkim slučajevima pridonosi razvoju raka kože, i to tako što pogoršava oštećenja nastala ultraljubičastim zračenjem. No nova studija sugerira nešto puno ozbiljnije
Kako piše Science Alert, koji je prenio zaključke istraživanja objavljenog u prestižnom časopisu The New England Journal of Medicine, ovaj virus može potpuno preuzeti kontrolu nad stanicama i izravno potaknuti nastanak karcinoma.
Do tih je zaključaka znanstvenike dovela analiza 34-godišnje žene koja je potražila pomoć zbog karcinoma pločastih stanica kože (cSCC) na čelu. Unatoč operacijama i imunoterapiji, njezini su se tumori vraćali.
Genetska analiza tumorskog tkiva otkrila je šokantnu činjenicu: beta-HPV integrirao se u DNK tumora i ondje proizvodio virusne proteine koji su aktivno pogonili rast raka.
Prvi put zabilježeno da se virus ugrađuje u ljudski DNK
Dosad nije bilo potvrđeno da se beta-HPV može ugraditi u ljudski DNK, a još manje da može održavati maligni proces.
'To sugerira da bi moglo biti više ljudi s agresivnim oblicima cSCC-a koji imaju temeljni imunološki defekt i mogli bi imati koristi od tretmana usmjerenih na imunološki sustav', kaže imunologinja Andrea Lisco iz američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (NIAID).
Žena obuhvaćena studijom imala je nasljedni poremećaj imuniteta koji je sprječavao njezine T-stanice da se bore protiv HPV-a. Iako su testovi pokazivali da njezin organizam još uvijek uspješno popravlja oštećenja nastala ultraljubičastim zračenjem, inače glavnim uzrokom nastanka cSCC-a, nepravilnosti T-stanica omogućile su beta-HPV-u da napadne stanice kože i potakne razvoj karcinoma.
Osim raka, pojavili su se drugi problemi
Osim agresivnog raka kože, pacijentica se istodobno borila s drugim bolestima vezanim uz HPV, uključujući bradavice na koži i u usnoj šupljini.
Nakon što je otkriven pravi uzrok njezina stanja, liječnici su se odlučili za transplantaciju matičnih stanica koštane srži da bi nadomjestili disfunkcionalne T-stanice zdravima. Terapija se pokazala iznimno uspješnom: rak je nestao, a povukli su se i problemi koje je izazivao HPV. Tijekom trogodišnjeg praćenja nije bilo nikakvih znakova povratka bolesti.
'Ovo otkriće i uspješan ishod ne bi bili mogući bez zajedničkog stručnog znanja virologa, imunologa, onkologa i transplantacijskih stručnjaka, a svi oni rade pod istim krovom', ističe Lisco.
Benigni virusi mogu imati razoran učinak
Studija ne dovodi u pitanje ključnu ulogu UV zračenja u razvoju raka kože, ali jasno pokazuje da u igri mogu biti i drugi čimbenici. U rijetkim slučajevima, kao što je ovaj, virusi koji se inače smatraju benignima mogu imati razoran učinak kod ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom.
To je važan podsjetnik na potrebu za personaliziranim pristupima liječenju raka jer bi u određenim slučajevima mogli biti učinkovitiji od standardnih terapijskih protokola. Stručnjaci vjeruju da pacijentica obuhvaćena ovom studijom vjerojatno nije jedini slučaj takvog spoja imunodeficijencije i virusnog opterećenja.
Nova nada za oboljele
Nadu ulijeva i iskustvo sa srodnim virusom, alfa-HPV-om, odgovornim za mnoge karcinome vrata maternice i grla. Široko cijepljenje protiv tog virusa dovelo je do dramatičnog pada smrtnosti od povezanih tumora.
Iako univerzalni lijek za rak i dalje ostaje san, stope preživljavanja i oporavka od brojnih vrsta karcinoma, uključujući cSCC, stalno se poboljšavaju, a novi rezultati mogli bi taj napredak samo ubrzati.
'Ovo otkriće moglo bi potpuno promijeniti način na koji razmišljamo o razvoju, a posljedično i liječenju cSCC-a kod ljudi čije zdravstveno stanje ugrožava njihov imunitet', zaključuje Lisco.