Zapadni saveznici koji pokušavaju pronaći način za zaštitu plovidbe kroz Hormuški tjesnac suočavaju se s ozbiljnom realnošću: sličan pokušaj u Crvenom moru, pokrenut ranije, stajao je milijarde dolara i na kraju nije uspio protiv jemenskih Hutista
Iskustvo iz Crvenog mora – četiri potopljena broda, više od milijardu dolara potrošenih na oružje i ruta koju brodari i dalje uglavnom izbjegavaju – sada baca sjenu na još složeniju situaciju u Hormuškom tjesnacu. Riječ je o ključnom pomorskom prolazu kroz koji prolazi oko petine svjetske opskrbe naftom i ukapljenim prirodnim plinom, a koji je sada blokiran od strane Irana, znatno snažnijeg protivnika od Hutista.
Prijetnje Irana i napadi na energetsku infrastrukturu u zemljama Zaljeva uzrokovali su snažan rast cijena nafte u, prema procjenama, najvećem poremećaju opskrbe energentima u povijesti. Ako se tjesnac ne otvori, očekuje se daljnje pogoršanje nestašica i rast cijena energije, hrane i brojnih drugih proizvoda diljem svijeta.
'Ne postoji zamjena za Hormuški tjesnac', izjavio je izvršni direktor Kuwait Petroleuma Sheikh Nawaf Saud Al-Sabah, istaknuvši njegov ključni značaj za globalnu trgovinu.
Članice Vijeća sigurnosti UN-a u utorak su pregovarale o rezolucijama za zaštitu tjesnaca, a neke nacije, poput Bahreina, zauzele su snažan stav koji bi odobrio upotrebu 'svih potrebnih sredstava' za zaštitu tjesnaca - što bi moglo značiti upotrebu sile.
Reuters je razgovarao s 19 sigurnosnih i pomorskih stručnjaka koji su opisali brojne izazove s kojima se suočavaju Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici u pokušaju zaštite Hormuškog tjesnaca. Iran raspolaže znatno naprednijim vojnim sposobnostima od Hutista, uključujući velik broj jeftinih dronova, plutajućih mina i raketa, te ima izravan pristup uskom plovnom putu sa svoje strme i planinske obale.
‘Obrana konvoja u Hormuškom tjesnacu znatno je zahtjevnija nego u Crvenom moru’, rekao je umirovljeni kontraadmiral Mark Montgomery, koji je 1988. sudjelovao u američkoj pratnji tankera kroz taj tjesnac tijekom iransko-iračkog rata.
To predstavlja ozbiljan problem za američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji nastoji opravdati rat protiv Irana uoči izbora u studenome, pred biračima već opterećenima inflacijom i cijenama goriva koje se približavaju četiri dolara po galonu. Analitičari upozoravaju da se rast cijena energenata neće u potpunosti smiriti dok se plovni put ponovno ne otvori.
Trump zasad nije jasno definirao ulogu SAD-a, najprije je poručio da će američka mornarica po potrebi pratiti brodove, a potom da bi druge zemlje trebale preuzeti vodeću ulogu. Iran je blokirao većinu brodova u tom ključnom pomorskom prolazu nakon što su 28. veljače započeli zajednički američko-izraelski napadi na Iran. Prema navodima iranskih državnih medija, Iran razmatra i uvođenje naknada za brodove koji žele koristiti tjesnac, izjavio je prošlog tjedna jedan iranski zastupnik.
Zamršena situacija u Hormuškom tjesnacu
Američka misija zaštite brodskog prometa u Crvenom moru od napada Hutista pokrenuta je u prosincu 2023., a europske zemlje pridružile su se vlastitim operacijama nekoliko mjeseci kasnije. Saveznici su oborili stotine dronova i raketa, no Hutisti su između 2024. i 2025. ipak potopili četiri broda. Brodari danas uglavnom izbjegavaju taj plovni put, kojim je nekoć prolazilo oko 12 posto svjetske trgovine, te biraju znatno dulju rutu oko Rta dobre nade.
‘Bila je to taktička i operativna pobjeda, ali strateški izjednačeno, ako ne i poraz’, rekao je Joshua Tallis, pomorski analitičar iz istraživačke kuće CNA.
Zona opasnosti oko Hormuškog tjesnaca i do pet je puta veća od područja napada Hutista oko tjesnaca Bab el-Mandeb, koji vodi u Crveno more. Za razliku od Hutista, Iranska revolucionarna garda (IRGC) predstavlja profesionalnu vojsku s vlastitim tvornicama oružja i stabilnim izvorima financiranja.
Za osiguravanje plovidbe kroz tjesnac bilo bi potrebno angažirati i do desetak velikih ratnih brodova, poput razarača, uz potporu zrakoplova, dronova i helikoptera, kako bi se nadoknadila ograničenja manevriranja u uskom prostoru, navode vojni stručnjaci. Zračna zaštita bila bi ključna za obranu od napada dronovima, ali i plovila napunjenih eksplozivom, bilo s posadom ili bez nje, koja se lako mogu prikriti među civilnim prometom.
‘Razarač može presretati rakete, ali ne može istodobno čistiti mine, odbijati napade rojeva dronova s više smjerova i upravljati ometanjem GPS-a’, upozoravaju analitičari tvrtke SSY.
Analitičari smatraju da borci Iranske revolucionarne garde (IRGC) imaju zalihe raketa i dronova skrivene u zgradama i špiljama duž stotina kilometara strme i planinske obale. Na pojedinim dijelovima obala se toliko približava plovnom putu da bi dronovi mogli napasti brod u roku od pet do deset minuta, upozoravaju stručnjaci.
‘Tu su balističke rakete, dronovi, plutajuće mine, a čak i ako biste uspjeli neutralizirati te tri prijetnje, ostaju samoubilački napadi’, rekao je Adel Bakawan, ravnatelj Europskog instituta za studije Bliskog istoka i sjeverne Afrike.
Morske mine i teško naoružane mini-podmornice predstavljaju prijetnju s kojom se SAD nije suočio u Crvenom moru, rekao je umirovljeni zapovjednik britanske mornarice Tom Sharpe, istaknuvši da su ulozi iznimno visoki.
‘Ako Amerikanci u ovome izgube razarač, to mijenja sve. To je 300 ljudi’, rekao je, aludirajući na moguće gubitke među američkim mornarima.
Američki ministar obrane Pete Hegseth ranije ovog mjeseca izjavio je da nema jasnih dokaza da je Iran minirao tjesnac, nakon izvješća da je u plovni put postavljeno desetak mina.
Kombinacija razminiranja, vojne pratnje i zračnih patrola mogla bi postupno omogućiti normalizaciju prometa kroz tjesnac, smatra Bryan Clark iz instituta Hudson.
‘To bi moglo potrajati mjesecima prije nego što se u potpunosti smanji prijetnja Iranske revolucionarne garde’, zaključio je Clark.