Premda je Ukrajina već u prvim danima ruske invazije prije gotovo četiri godine izgubila većinu svoje flote jurišnih helikoptera tipa Mi-24 Hind u raznim varijantama, čini se da je Kijev još uvijek računa na najmanje dva primjerka najneobičnije inačice te letjelice. Riječ je o modelu Mi-24RKhR, izvorno namijenjenom za djelovanje u nuklearno-biološko-kemijskom (NBC) okruženju, a danas ima posve drugu ulogu. Evo o čemu je riječ
Procjenjuje se da je ukrajinsko ratno zrakoplovstvo od veljače 2022. godine imalo oko 34 helikoptera Mi-24 u operativnom stanju, što je bio dio ukupne flote od oko 100 letjelica, a većinom se radilo o transportnim modelima Mi-8. Početni ukrajinski gubici nakon otvorene ruske invazije bili su veliki, a prema konzervativnim procjenama, ukupan broj helikoptera je do listopada 2022. smanjen na 40 letjelica s rotacijskim krilima.
vezane vijesti
Helikopteri tipa Mi-24 etablirali su se kao prepoznatljivo oružje u sukobu između Rusije i Ukrajine i prije otvorene ruske invazije krajem veljače 2022. godine, s opsežnom borbenom upotrebom tijekom borbi u industrijskoj regiji Donbas. Od invazije velikih razmjera Ukrajina i Rusija oslanjale su se na Mi-24 prvenstveno kao sustav zračnog topništva, a koristio se i za djelovanje specijalnih snaga i spašavanje osoblja te kao ubojica dronova.
Flota helikoptera Hind, s kojom je ukrajinsko ratno zrakoplovstvo započelo sukob, najviše je sadržavala inačicu Mi-24P Hind-F, naoružanu topom kalibra 30 milimetara, a zatim i Mi-24V Hind-E s prepoznatljivom četverocijevnom teškom strojnicom kalibra 12,7 milimetara, smještenom u kupoli ispod nosa. Također, korišten je znatno manji broj letjelica Mi-24VP, podvarijante Hind-E s dvostrukim topom kalibra 23 milimetra, a koja je imala jači udarni učinak u fleksibilnom nosnom nosaču.
Kontaminacija iznad reaktora broj 4
Valja reći da je Ukrajina modernizirala neke od svojih helikoptera Mi-24P na standard Mi-24PU1. Ta je nadogradnja uključivala bolje motore, novi sustav samozaštite za obranu od infracrveno navođenih projektila, a integriran je i novi pokazivač cilja za poboljšanu preciznost paljbe noću. Uz to, inačica PU1 dobila je Garminov GPS, poboljšan radio u kokpitu i kacige poljske proizvodnje s integriranim uređajima za noćno gledanje.
Međutim od svih dosad korištenih Hindovih inačica možda je najneobičnija Mi-24RKhR, također poznata kao Mi-24R, a NATO ju je nazvao Hind-G1. Riječ je o varijanti razvijenoj tijekom Hladnog rata za nuklearno, biološko i kemijsko izviđanje te je prvi put došla do izražaja nakon nuklearne katastrofe u Černobilu, gdje je korištena za mjerenje razine zračenja. Prema pojedinim izvorima, primjerci tipa G1 koji su letjeli u blizini razorenog reaktora broj 4 gotovo sigurno bili su povučeni iz upotrebe zbog kontaminacije.
Ipak, pojedini G1 su preživjeli te su u postsovjetsko doba korišteni u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji i Armeniji. Iako se odavno ne upotrebljavaju za NBC izviđanje, činjenica da imaju ugrađeni top i mogućnost raketnog naoružanja te kabinu za do osam vojnika znači da su još uvijek korisni na aktualnom bojištu. Za Ukrajince su svakako važni i dodatni Hindovi koje su dobili od Češke, Sjeverne Makedonije i Poljske, premda je većina njih služila kao izvor rezervnih dijelova.
Inačica G1 bila je namijenjena za otkrivanje i mjerenje prisutnosti nuklearnih, bioloških i kemijskih agensa, prikupljanje uzoraka tla i zraka za analizu te djelovanje na potencijalno kontaminiranim bojištima bez izlaganja posade radijaciji. Ključna pak značajka te inačice bila su mehanička kliješta, smještena na vrhovima krila i namijenjena za prikupljanje materijala za znanstvenu analizu.
U opremi bili i respiratori
To je bila izuzetno važna uloga za slučaj sukoba nekadašnjeg Varšavskog pakta s NATO-om, tijekom kojeg se od trupa očekivalo da djeluju na bojištima kontaminiranim učincima nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja. U toj ulozi Hind-G1 je zamijenio Mi-8VD, korišten za misije radiološkog izviđanja od sredine 1970-ih, te raniji Mi-2RKhR, opremljen za radiološko i kemijsko izviđanje.
Za bolju zaštitu u NBC okruženju G1 je imao dodatno zabrtvljenu kabinu i uređaj za filtriranje zraka koji ulazi u kabinu. Posada je pak bila dodatno zaštićena od zračenja olovnim pločama dodanim na trup. Uz to, standardna četveročlana posada imala je boce s kisikom, respiratore i zaštitna odijela. Druge razlike u odnosu na standardne modele Mi-24 uključivale su revidirane kabine s dugim, ispupčenim prozorom za promatranje, a on je zamijenio dva manja četvrtasta prozora u desnim teretnim vratima.
Ukrajinci nadogradili G1
Prema navodima portala The War Zone, mnoga izvješća sugeriraju da su Ukrajinci u svoje preostale letjelice G1 ugradili sustave za ispaljivanje protuoklopnih vođenih raketa, s time da su zadržale tešku strojnicu i raketno podvozje te drugo nevođeno oružje ispod donjih krila. Isti izvor dodaje da su od 2022. godine u ukrajinskoj službi zabilježena najmanje dva primjerka varijante G1 te ocjenjuje, imajući na umu njihov vrlo mali broj u tamošnjem zrakoplovstvu –navodno tri primjerka od 2014. do 2015. godine – da je zapravo riječ o impresivnoj brojci.
Također, vrlo je moguće da je jedan ili više aktivnih primjeraka vraćen u službu nakon duljeg vremena skladištenja i zatim prilagođen za sasvim druge misije, poput jurišnih napada. Stoga se može zaključiti da rijetke varijante kao što je Hind-G1 dobro ilustriraju to kako se sovjetske platforme bez pretjeranih problema prilagođavaju specijaliziranim taktičkim ulogama, čak i ako te uloge nisu aktivno korištene u izvornoj svrsi.
