Jesu li SAD i Izrael pobijedili u ratu u Iranu ili je ostalo 'još posla'? Je li novi ajatolah dobro ili je već mrtav te je u trenutku pisanja ovog članka možda već izabran treći ili četvrti? Hoće li Iranci moći sami birati svoju novu vlast ili će sljednicom Perzije vladati onaj koga izabere Donald Trump? Autor ovog teksta piše ova pitanja u četvrtak, vi ćete ovo čitati negdje tijekom vikenda (ako vas lijepo vrijeme ne otme od mobitela i računala), a situacija na Bliskom istoku toliko se mijenja iz sekunde u sekundu da je teško bilo što pretpostavljati u idućih pola sata.

Međutim, neki načelni obrisi ovog sukoba jasno su iscrtani, makar daju više pitanja nego odgovora. Pitanja na koja svatko ima svoje mišljenje i viđenje, ali što je sa samim Irancima? Ima ih u Hrvatskoj, a među njima je i Hesam Qaydi. Neki čitatelji će se vjerojatno sjetiti da je 2022. godine u javnost izašao sa zanimljivim prijedlogom izgradnje zabavnog parka Croland.

Živio je na više lokacija izvan svoje domovine, a u Hrvatsku je došao 2014. godine, gdje je stekao magisterij ekonomije i menadžmenta. Zanimljivo, u Iranu je svojevremeno bio šef IT-a za iranski civilni zrakoplovni sektor. Pričao nam je i kako je nastojao poboljšati iransku zrakoplovnu infrastrukturu i sigurnost istraživanjima i prijedlozima vlasti, koja je sve probleme svaljivala na međunarodne sankcije. Samo o toj temi moglo bi se napisati nekoliko priča.

Kada ga pitamo o Iranu, nimalo ne dvoji: režim treba svrgnuti, a za svoje sunarodnjake kaže kako 'već 47 godina žive u zatvoru'. Qaydi se rodio u Teheranu 1978. godine, dakle tijekom revolucije koja je državu iz monarhije transformirala u islamsku republiku. U razgovoru za tportal prisjetio se kako je djetinjstvo proveo u turbulentnim vremenima kada je, između ostalog, tadašnji vođa Iraka Sadam Husein napao njegovu zemlju. Iran se tada oblikovao kroz dvije stvari: rat i ideologiju.

'Svakodnevni život bio je pod žestokom kontrolom vlasti. Imali smo samo dva televizijska kanala, oba ispunjena režimskom propagandom. Glazba, ples, brojni filmovi, knjige i magazini bili su zabranjeni bez posebne dozvole vlasti. Od prvih dana osnovne škole bili smo izloženi ideološkom i religijskom obrazovanju, a cijeli edukativni sustav od vrtića do fakulteta bio je pod utjecajem islamske šijitske doktrine. Učenike se učilo da je Muhamed bio posljednji prorok kojeg je naslijedilo 12 imama, a 12. imam, Mahdi, još je uvijek živ i jednog dana će se vratiti kako bi uspostavio pravdu i mir na svijetu', sažeo nam je Qaydi odgovarajući na pitanja za tportal u srijedu navečer.

Udaren zbog obične kape u ruksaku: 'Policija mi pretukla prijatelja, završio je u komi'

Prema tom vjerovanju, ajatolah je predstavnik skrivenog imama, a odrastanje u takvom okolišu, kaže nam, činilo je brojne aspekte normalnog života, poput čitanja stripova i gledanja filmova, problematičnima te ih gurnulo 'u podzemlje'. Qaydi je to osjetio na vlastitoj koži.

'U osnovnoj školi pretraživali su nam ruksake i u mojem su našli kapu. Samo kapu. Upravitelj škole udario me pred cijelim razredom. Nošenje traperica, kapa i bilo kakve zapadnjačke odjeće bilo je zabranjeno u školi. Još se sjećam tog šamara i osjećaja poslije njega. Pitao sam se zašto? Što sam skrivio? Bio sam ponižen pred kolegama i kažnjen samo zato što sam se želio oblačiti poput normalnog dečka', opisao nam je Qaydi.

Dodao je i kako je ljudima na Zapadu to teško shvatiti zbog osobnih sloboda koje su uvijek uživali. S druge strane, generacija njegovih vršnjaka uvijek je bila frustrirana i željela promjene jer je sve što su htjeli istražiti ili razumjeti bilo zabranjeno. Kako Iranci odrastaju, tako kazne postaju sve brutalnije. Djevojke koje voze bicikl, momci koji piju pivo i/ili imaju djevojke, ljudi koji gledaju zapadnjačke filmove i slušaju glazbu, čak i zbog obične šetnje psa – svi spomenuti su meta bičevanja, a naš sugovornik navodi da ima toliko primjera da bi mogao napisati cijelu knjigu.

'Neke od mojih prijatelja upucali su tijekom prosvjeda Zelenog pokreta 2009. godine. Drugog prijatelja je policija toliko istukla da je proveo mjesec dana u komi (...) mnogi Iranci misle da svijet to jednostavno promatra i ne čini ništa. Na svaki miran prosvjed odgovor je brutalna represija. Svaki put je sve više uhićenja, ozljeda i smrti. Europska unija to je samo osuđivala, davala izjave i nastavila poslovati s mulama. To je desetljećima bila stvarnost milijuna Iranaca', rekao je naš sugovornik navodeći da je njegova zemlja možda samo mrvicu bolja od Sjeverne Koreje i Kine u poštivanju ljudskih prava.

Vjeruje SAD-u, oprezan oko Trumpovih izjava

Ipak, od kraja veljače svijet više ne gleda mirno, a Iran je pod žestokim izraelsko-američkim napadima. Naš sugovornik svjestan je Trumpovih oprečnih izjava, od toga da Iranci sami trebaju preuzeti vlast i srušiti režim do onoga da će američki predsjednik odabrati novog ajatolaha. No smatra da je posrijedi taktika koju analitičari zovu 'teorija luđaka', gdje vođa nastoji djelovati nepredvidivo kako bi pritisnuo drugu stranu.

'Stoga ne mislim da bismo trebali svaku njegovu izjavu shvatiti kao kod tradicionalnih američkih predsjednika. Trump je novi fenomen s drukčijim stilom komunikacije. Osobno vjerujem da je službena politika SAD-a jasnije komunicirana kroz institucije i službene kanale, kao što je VOA Persian (Voice of America Persian News Network – međunarodni emiter Vlade SAD-a na perzijskom jeziku, op. a.). Koliko vidim, SAD podupire ideju slobodne i demokratske vlade u Iranu', naveo je Qaydi svoje mišljenje o Trumpovoj retorici i američkom pristupu Iranu.

Perzijci i Židovi su dugo bili prijatelji

No, tu je također i Izrael koji se svojim vojnim akcijama zamjerio brojnim zemljama, pogotovo na Bliskom istoku. Qaydiju se čini da Izrael želi puno jaču kontrolu buduće iranske vlasti, što mu se ne sviđa. Međutim, tijekom povijesti Židovi i Perzijci imali su vrlo dobre odnose.

'Prije više od 2500 godina perzijski kralj Cyrus Veliki oslobodio je Židove babilonskog ropstva, dopustio im povratak u Jeruzalem gdje su obnovili svoj hram i zbog toga su Židovi tradicionalno poštivali perzijsku civilizaciju. Prije revolucije, tijekom Šestodnevnog rata 1967. godine, mnoge su arapske zemlje uvele naftni embargo Izraelu, a Iran je nastavio dobavu nafte. Iz moje perspektive trenutačni su sukobi velikim dijelom posljedica ideološke agende Islamske Republike, a ne volje iranskog naroda', naveo je Qaydi.

Ipak, upozorio je da Iranci ne smiju i ne trebaju plaćati cijenu za postupke svoje vlade koju nisu birali te smatra da su druge vlade na Bliskom istoku bile pozvanije rješavati pitanje Palestine jer ih se ono izravnije ticalo. Na tom tragu naveo je da je bio itekako zabrinut i oko iranskog nuklearnog programa. Riječima vladajućih da rade na razvijanju miroljubive nuklearne energije nije vjerovao na riječ, i to ne samo zato što su razine obogaćivanja uranija prelazile 60 posto.

'U šijitskoj doktrini postoji koncept koji dopušta laganje kako bi se sačuvao život ili vjera. Stoga, kada je vrhovni vođa govorio da Iran ne želi nuklearno oružje, brojni ljudi jednostavno mu nisu vjerovali (...) Ako Iran jednog dana opet postane demokratska zemlja, vjerujem da je mir između Izraela i Irana u potpunosti moguć. Ali on mora biti temeljen na uzajamnom poštovanju i suverenitetu, a ne na tome da bilo koja zemlja određuje iransko vodstvo ili unutarnju politiku', istaknuo je Qaydi.

Iranski prijestolonasljednik nije ozbiljni političar: Plan pun mana

Time se otvara novo pitanje: tko može voditi Iran nakon pada aktualnog režima? U međunarodnim krugovima tu se često spominje Reza Pahlavi, sin bivšeg iranskog šaha, čiji je dolazak na vlast bio potpomognut zapadnim tajnim službama. Ta je monarhija također bila vrlo brutalna, a nezadovoljstvo naroda naposljetku je i dovelo do uspostave sadašnje islamske teokracije.

Toga je svjestan i naš sugovornik koji smatra da bi Pahlavi bio pogrešan izbor. Ne smatra ga ozbiljnim političarom. Nikada nije živio u Iranu, studirao je ali nije završio fakultet, te je 'odrastao u palači sa svim privilegijama'. Nikada nije imao posao (ni kao pilot, za što se često izdaje), nije bio poduzetnik niti je živio običan život. Uz sve to Qaydiija brine i sam dokument u kojem je Pahlavi opisao svoje planove te se boji da bi njegova 'privremena vlast' u principu napravila sve one probleme koje su napravili islamisti krajem sedamdesetih.

'Prema njegovu vlastitom dokumentu on bi imenovao suce, vladu i vođe ostalih ključnih institucija. Osobno bi vodio proces tranzicije i organizirao referendum bez jasnih garancija međunarodnog nadzora. Referendum bi nudio samo da ili ne odgovor na prijedlog sustava. Također nema jasnog mehanizma koji bi naveo kakve bi moći imao tijekom tranzicije ili što bi se dogodilo ako ne ispuni svoja obećanja', upozorio je naš sugovornik citirajući Pahlavijev plan koji je dostupan online.

Moćnici koji otežavaju tranziciju

Dodaje da bi međunarodna zajednica itekako mogla pomoći u prijelasku Irana u demokraciju. Međutim, je li moguće trenutačno u samom Iranu pronaći pouzdane političare koji će donijeti ovoj zemlji demokraciju ili je jedina nada garnitura iz brojne iranske dijaspore? Kao potencijalnog aktera naš iranski sugovornik u Hrvatskoj istaknuo je Hassana Rouhanija, bivšeg predsjednika koji bi mogao imati ulogu u tranziciji jer je prema reputaciji 'relativno umjeren'.

No osim pitanja jesu li tvrdokorni linijaši i Iranska revolucionarna garda spremni prihvatiti nekoga poput njega na čelu države, tu su i drugi akteri koji priječe demokraciju.

'Sustav i dalje ima moćne ljude kao što su Ali Larijani, Mohammad Bagher Ghalibaf i Mohseni Ejei te će politička tranzicija biti vrlo teška dokle god oni ostaju na vlasti. Sustav se mora oslabiti do točke u kojoj će preostale snage shvatiti da ne mogu pobijediti produljeni rat i prihvatiti kompromis. Čak i u najboljim okolnostima bit će jako teško uspostaviti potpuno demokratsku vlast. Tu je i dalje dio populacije, oko 10 posto, koji snažno podupire sustav i ima poveznice s oružanim snagama. Te grupe imaju značajnu moć i utjecaj', objasnio nam je Qaydi unutarnju iransku dinamiku.

Kurdi su patili prije i poslije revolucije: Federacija je rješenje?

Uz sve to tu su još i Kurdi, najveći narod bez svoje države, rasprostranjen diljem Bliskog istoka pa tako i u Iranu. U jednom trenutku medijski izvještaji navode da ih CIA oprema za rušenje iranske vlasti, a u drugom to opovrgava Trump osobno. Qaydi nam govori da su Kurdi, kao i brojne druge manjine u Iranu, doživjeli diskriminaciju prije i poslije Islamske revolucije.

'Osobno imam prijatelje Kurde i doživljavam ih kao ponosne i otporne ljude. Koliko razumijem situaciju, Kurdi u Iranu ne žele nužno izdvajanje iz Irana, već dostojanstvo, jednakost i poštovanje. Slobodu svoje kulture, jezika i tradicije. Mnogi Kurdi vide se kao dio iranske nacije i spremni su se boriti i umrijeti za slobodni Iran. No žele jasne garancije i svoja prava u budućem političkom sustavu', iznio nam je Qaydi svoje viđenje Kurda u Iranu.

Ipak, ne isključuje da bi kurdski borci mogli imati ulogu u slabljenju režima akcijama na tlu uz potporu zračnih snaga. Štoviše, iranske manjine u prošlosti su imale važne uloge u promjenama i borbama, a trenutačno neki od kurdskih vođa, poput Abdulla Mohtadija, navode da trebaju jasno razumijevanje i garancije oko njihove uloge u iranskom ratu. S druge strane, Qaydi se slaže da bi budući Iran trebao imati bolji odnos prema svim manjinama. Čak smatra da bi federacija bila sjajno rješenje u kojem bi različite regije i etničke skupine imale veću lokalnu autonomiju, ali bi i dalje bile dio ujedinjene iranske države.

'Time bi se mogle riješiti mnoge etničke napetosti te bi razne zajednice imale veću kontrolu nad kulturnim i administrativnim pitanjima. Međutim, to je samo moje osobno mišljenje i takva bi se važna odluka trebala donijeti kroz referendum na kojem će svi Iranci moći odabrati političku strukturu koju smatraju najboljom za svoju budućnost', naveo je.

Svjetski lideri protiv vojnog pritiska: 'Imam jednostavno pitanje'

Istodobno međunarodna zajednica ima podijeljen stav oko američko-izraelskih akcija. Iako je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen navela da ne treba plakati za iranskim režimom, Španjolska je osudila SAD zbog kršenja međunarodnog prava. Uz to, talijanska premijerka Giorgia Meloni u srijedu također oštro kritizirala napade na Iran.

Qaydi je svjestan da mnogi kod najnovije američke intervencije vuku paralele s Libijom, Irakom ili Sirijom, ali zbog ranijeg razgovora o nuklearnom oružju navodi da situacija u Iranu nije ista kao u spomenutim zemljama. Naposljetku, Iran je dokazano financirao brojne terorističke skupine te s jedne strane predstavlja globalnu opasnost, a s druge ugnjetava i ubija vlastiti narod.

'Kada pojedini politički lideri kažu da se vojni pritisak ne smije razmatrati, pošteno ih je pitati jednostavno pitanje: koji je vaš alternativni plan? Ako podupiru režim, onda nema mjesta za dijalog. Ali, ako mu se protive i dalje kažu da vojni pritisak nije rješenje, uopće ne shvaćaju prirodu ovog režima', odgovorio je Qaydi.

Podsjetio je da se s Iranom više puta bezuspješno pregovaralo, a brutalno gušenje prosvjeda pokazuje da Iranci nažalost ne uspijevaju popraviti svoju situaciju mirnim putem. Koliko god nitko ne želi nasilje.

'Rat je katastrofa. Nitko ga ne voli i uvijek donosi patnju. Civilne žrtve i smrt nevinih uvijek su tragedija. Nažalost, prvog dana napada ubijeno je 160 učenica i to mi slama srce. No želim podsjetiti ljude, što mnogi ignoriraju, da je prema brojkama samog režima ubijeno 200 studenata u siječanjskim prosvjedima ove godine. Vidite li razliku? Ti su studenti namjerno bili lovljeni jedan po jedan i ubijeni od vlasti. Nedavni događaj bila je tragedija koja se čini kao pogreška tijekom rata, a ubijanje prosvjednika bio je namjerni potez vlade protiv vlastitog naroda. Mnogim Irancima ovo nije apstraktna geopolitička debata', opisivao je Qaydi svoj pogled na civilne žrtve rata u svojoj zemlji, koji smatra nužnim za zaustavljanje islamske teokracije.

Poruka Hrvatima: 'Ne miješajte religiju s politikom'

Naposljetku, situacija u Iranu prati se i u Hrvatskoj, a naš sugovornik nada se da će i naši čitatelji razumjeti da su akcije protiv Irana nužne. Iz svega smatra da se može izvući vrlo važna lekcija te da je bitno da se ljudi bolje informiraju i razumiju prirodu tamošnjeg režima.

'Nikada nemojte miješati religiju s politikom. To je bolna lekcija koju Iranci plaćaju i sada je dajemo besplatno svijetu (...) Dugoročna vizija iranskog režima jest širenje svojeg sustava kako bi cijeli svijet postao islamski pod njegovom interpretacijom religije. To nije moja interpretacija, već je to razmišljanje u ideološkim temeljima režima, zbog čega mnogi smatraju da međunarodna zajednica mora ovu prijetnju shvatiti ozbiljno. Radi vaših budućih generacija i unuka, svijet ne može ignorirati ovakvu ideologiju', upozorio je.

Dok je aktualni iranski veleposlanik u Zagrebu Amir Husein Garibnedžad rekao da Iran ima dobre odnose s hrvatskim vlastima, naš sugovornik ističe da će se uklanjanjem islamske teokracije otvoriti brojne prilike za Hrvatsku u Iranu. Konkretno, za Hrvatsku je istaknuo da je sjajna u turizmu i sportu te vjeruje da bi ta hrvatska stručnost mogla pomoći demokratskom Iranu u razvoju vlastitih turističkih i sportskih potencijala.

'Također, mnogi Iranci žele ulagati u Europi, uključujući i u Hrvatskoj, te postoji potencijal za ekonomsku suradnju. Nadam se da će dan kada će Iran biti slobodan doći što prije, a tada preporučujem Hrvatima da ga posjete. Izvan politike, to je zemlja s drevnom civilizacijom, očaravajućim krajolicima te toplim i gostoljubivim ljudima', zaključio je za tportal Hesam Qaydi, koji je u Hrvatskoj uspio pronaći ono o čemu je u Iranu mogao samo sanjati: slobodu.