Izbor Modžtabe Hameneija za novog vrhovnog vođu Irana otvara ključno pitanje: hoće li zemlja nastaviti dosadašnji tvrdi politički kurs ili će novo vodstvo pokušati pronaći put prema promjenama i smanjenju međunarodne izolacije.

Hamenei, drugi sin pokojnog ajatolaha Alija Hameneija, preuzeo je najmoćniju političku i vjersku funkciju u Iranu nakon što ga je za trećeg vrhovnog vođu izabrala 88-člana Skupština stručnjaka. Njegov izbor mnogi analitičari vide kao izuzetno rizičan potez s neizvjesnim posljedicama za unutarnju politiku Irana, ali i za odnose te zemlje s ostatkom svijeta.

Povijesni presedan u Islamskoj Republici

Prvi put od Islamske revolucije 1979. godine vlast u Iranu prelazi s oca na sina. Taj potez izazvao je brojne kontroverze jer je upravo revolucija svrgnula monarhiju šaha, sustav koji se temeljio na nasljednoj vlasti.

Modžtaba Hamenei preuzima državu u iznimno teškom trenutku – nakon smrti njegova oca u američko-izraelskim napadima i usred regionalne eskalacije koja je dodatno destabilizirala Bliski istok.

Istodobno njegov izbor signalizira kontinuitet režima i snažan utjecaj Iranske revolucionarne garde, jednog od ključnih stupova političkog sustava u Teheranu.

Čovjek iz sjene s velikim utjecajem

Iako godinama nije imao istaknutu javnu funkciju, Modžtaba Hamenei već je dugo smatran jednom od najutjecajnijih figura režima.

Radio je u uredu svojeg oca te je izgradio bliske veze s iranskom Revolucionarnom gardom i ekonomskim mrežama koje podupiru vlast.

Promatrači iranske politike godinama su upozoravali da njegov utjecaj daleko nadilazi formalne funkcije koje je obnašao.

Mnogi analitičari vjeruju da je odigrao ključnu ulogu u političkom usponu tvrdolinijaškog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada 2005. godine, mobilizirajući mreže Revolucionarne garde u njegovu korist.

Izbor koji može odvesti Iran u dva smjera

Dolazak Modžtabe Hameneija na čelo države mogao bi imati potpuno različite posljedice za Iran.

Jedna mogućnost je nastavak, pa čak i jačanje tvrde ideološke linije koju je vodio njegov otac, što bi moglo samo produbiti međunarodnu izolaciju Irana te povećati napetosti s regionalnim rivalima i Zapadom.

Druga opcija bila bi pokušaj postupnog izlaska iz izolacije, uključujući poboljšanje odnosa sa susjednim državama i slanje signala Washingtonu da je Iran spreman na određene promjene.

No mnogi analitičari smatraju da sam izbor Modžtabe Hameneija sugerira da iransko vodstvo zasad nema namjeru mijenjati smjer.

Poruka svijetu i unutarnjoj opoziciji

Njegovo imenovanje mnogi tumače i kao političku poruku.

S jedne strane, vlast u Teheranu pokazuje da vanjski pritisci – uključujući vojne udare i sankcije – neće dovesti do promjene režima. S druge strane, izbor sina pokojnog vođe trebao bi osigurati kontinuitet sustava i spriječiti moguću krizu legitimiteta.

Ipak, ostaje neizvjesno hoće li Modžtaba Hamenei uspjeti učvrstiti vlast i izgraditi vlastitu političku bazu u državi koja se suočava s ratom, gospodarskim problemima i dubokim društvenim podjelama.