Nestašice potrepština, porast kriminala, svega se toga sjeća Venezuelanac Daniel Ferrer koji je zbog svojih kontakata u toj zemlji za američku akciju doznao prije nego se o tome krenulo izvještavati u medijima. Za tportal je naveo da nije siguran hoće li se Venezuela uspjeti othrvati Madurovom režimu jer ima još ljudi koji ga drže na životu. To uključuje i colectivose, bajkerske paravojne formacije koje glumeći civile unose nemir i kaos kako bi se vlast održala
SAD je napao Caracas, time stvorivši distrakciju kako bi elitni Delta force mogao uhititi Nicolasa Madura i njegovu suprugu pa da se u SAD-u suoče s optužbama za vođenje međunarodnog narkokartela. Tako bi se ukratko mogli opisati događaji u Venezueli s petka na subotu koji su izazvali pažnju čitavog svijeta. Svi se pitaju, je li ovo doista kraj režima koji je nekoć vrlo prosperitetnu južnoameričku zemlju učinio jednom od najsiromašnijih država na svijetu? Koja je pritom provodila oštru represiju nad vlastitim, nezadovoljnim narodom. Ubojstva, mučenje, seksualno nasilje, samo su neki od optužbi za koje su međunarodne organizacije za ljudska prava optuživali Madura i njegove suradnike.
Nakon vijesti o uhićenju Madura, javili smo se Danielu Ferreru, 31-godišnjem Venezuelancu koji 13 godina živi u Hrvatskoj, nakon što je iz Venezuele otišao po završetku srednje škole.
Za Madurom, navodi nam, neće žaliti. Na društvenim mrežama prati reakcije ljudi koji nemaju iskustva života u Venezueli, ali komentiraju situaciju, bilo da podržavaju uhićenje Madura ili pak osuđuju američku intervenciju navodeći da SAD samo želi venezuelansku naftu. Tijekom razgovora, molio nas je da našim čitateljima uputimo jednostavnu poruku od nekoga tko ima iskustva života u Venezueli.
'Svjesni smo da postoje interesi velikih igrača poput Amerikanaca, Rusa ili Kineza, ali nam je dosta skoro 30 godina diktature. Drago nam je jer smo pokušali sami, interno na svoj način riješiti problem, ali kada stojiš pred diktaturom ne možeš koristiti demokratske alate. Čitam površinske komentare na raznim portalima o klasičnoj priči da će nam Amerikanci pljačkati naftu (...) Mogu reći da je ovo najbolji lijek, odnosno najbolja od najgorih opcija. Svaka zemlja naravno ima svoje interese, ali u ovom trenutku, mi ne razmišljamo o tome jer želimo dobiti slobodu', napomenuo je Danijel podsjećajući nas na pritvaranje, mlaćenje pa i ubijanje prosvjednika koji su izašli na ulice i izrazile prkos Maduru.
Puno varijabli nakon odlaska Madura: 'Colectivosi bi mogli krenut sa sabotažama'
Kada smo se čuli u popodnevnim satima subote, Trump još nije održao konferenciju u kojoj je rekao da će SAD nadzirati Venezuelu tijekom tranzicije vlasti. No, izravno upitan smatra li da će uhićenje Madura dovesti do demokracije, naš sugovornik Daniel kaže da nije previše siguran i da je ovdje jako puno varijabla koje treba uzeti u obzir. Ističe da je Maduro samo jedan kotačić u cijelom režimu. Stoga je pobrojao još tri osobe koje drži ključnima u održavanju venezuelanskog režima: Diosdado Cabello (ministar unutarnjih poslova), Delcy Rodríguez (potpredsjednica Venezuele) i Vladimir Padrino Lópe (ministar obrane) te navodi da bi se i njih trebalo uhititi kako bi zemlja imala šansu iskobeljati se iz tiranije koju trpi čitavo 21. stoljeće.
Pritom, uz policiju i vojsku, režim na raspolaganju ima 'Colectivose', bajkersku skupinu koja službeno, nema ništa s vladom te su obični građani, obožavatelji pokojnog Huga Chaveza i njegovog sustava. Ali, za vladajuće obavljaju prljave poslove te su posebno aktivni u vrijeme izbora sa svojim skupovima, govorima, kao i uličnim maltretiranjima te nasiljem. Sve samo kako bi se režim održao.
'Jedan od mogućih scenarija, po meni najvjerojatniji, znajući kakva je to kriminalna organizacija, da će krenuti sa sabotažama unutar države, generirati kaos i plasirati dezinformacije putem Colectivosa. To nije od jučer, nego njihova strategija kako se oduvijek nositi s problemima', rekao nam je Daniel naglašavajući da su posrijedi paravojne organizacije na raspolaganju vladajućima.
Kazna ili samo razvlaštenje?
Trenutno nije u Venezueli, ali je u kontaktu sa svojim poznanicima iz te zemlje pa je informacije o američkoj akciji dobio još prije nego se o tome počelo pisati u svjetskim medijima. Njegovi poznanici, kaže nam, slažu se da trenutni režim treba razmontirati i nitko ga ne braniti od američke intervencije. No, ljudi su podijeljenog mišljenja oko toga kako kazniti krivce. Neki misle da se vladajuću kastu treba isporučiti međunarodnim organima. Neki priželjkuju kaznu na domaćim sudovima. Neki, pak, smatraju da ih ne treba konkretno kažnjavati, samo razvlastiti.
'Kao Venezuelanci, pričamo o tim pitanjima s obitelji i prijateljima i dosta se dugo bavimo tim pitanjima, maštamo o tome da dođe taj trenutak. No, kako dijeliti pravdu nakon skoro 30 godina diktature? To su velika pitanja koja, mislim, pokazuju razlike među ljudima u narodu jer neki bi opraštali, a neki ne', opisao nam je Daniel raspoloženje među Venezuelancima smatrajući da ljudi još nisu spremni odgovoriti na to pitanje.
U Hrvatskoj završio politologiju: 'Od Zagreba nigdje nije sigurnije u Europi'
Inače, Ferrer je završio studij politologije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Danas radi kao asistent međunarodne prodaje za jednu američku tvrtku. Za Hrvatsku ima samo riječi hvale, kao i obiteljske korijene zbog kojih je ovdje doputovao prvi još 2004. Tada je stanje u Venezueli bilo znatno bolje pa je primjerice, jedan veneuzelanski bolivar, navodi nam, vrijedio dvije hrvatske kune.
'Doselio sam se negdje 2011. ili 2012. moj plan je bio doći usavršavati hrvatski jezik, upoznati korijene jer mi je djed Slavonac, koji je otišao nakon Drugog svjetskog rata, klasična priča. Došao sam i nekoliko puta prije, svidjela mi se država. Sigurnost koju Hrvatska i Zagreb pružaju, toga nema nigdje u Europi, zato sam i ostao', prisjetio se Daniel koji je inače rodom iz San Cristóbala, grada na granici s Kolumbijom.
Djetinjstvo u Venezueli: 'Do 17. godine su me opljačkali tri puta'
Govoreći o svojem životu u Venezueli, navodi da je odrastao u 'ostacima demokracije', ističući kako je prije osamdesetih, Venezuela imala jedan od najvećih BDP-a u Južnoj Americi. U rodnoj zemlji voli njenu prirodu i ljude, ali se prisjećao kako je ekonomija propadala zbog nacionalizacije. Kako s naftnom industrijom tako i s prehrambenim pa energetskim tvrtkama što je rezultiralo nestašicama hrane, energije i lijekova. Uz, to došlo je i do eksplozije kriminala zbog čega je prijestolnica Venezuele, Caracas, već godinama zloglasna kao jedan od najopasnijih i najsmrtonosnijih gradova na svijetu.
'Osobno, opljačkali su me tri puta u 17 godina života, svaki put s pištoljem. Prvi put na ulici kada sam išao od škole do doma pješke, drugi put dok sam čekao bus i treći put dok sam šetao prema busu. Osobno, nisam doživio toliko dramatične nestašice hrane poput onih koje su bile 2014. ili 2017. godine, jer, kada sam bio tamo to je tek počinjalo. Nestajalo bi samo nekoliko proizvoda, primjerice, mlijeka. Počeli su nestajati i lijekovi, ali tada to nije bilo tako dramatično, tako da sam doživio samo dašak onog što će se dogoditi. Najgore je bilo 2017. kada su ljudi kopali po smeću. Ali, to je bila situacija kada si učenik u srednjoj, moraš učiti za idući dan, ali ne možeš. Nema struje, u potpunom si mraku', prisjetio se Daniel odrastanja u Venezueli.
Nakon što je otišao, često se nije mogao vraćati jer je, kao i brojni Venezuelanci koji su otišli, imao istekle dokumente. Naveo je da je to politika koju je sam režim poticao, ali je ipak uspio posjetiti svoju rodnu zemlju prije tri godine. Kako kaže, našao je praznu državu jer su masovne migracije u državi koja ne skrbi za svoje građane i ne bježi od nasilnih i ubitačnih suzbijanja prosvjeda, uzele svoj danak.
'Našao sam državu koja je zapela u vremenu, auti se nisu promijenili u 10 godina koliko me nije bilo. Izgledala je kao neka zombi država u kojoj su samo ljudi nestali, a zgrade propale, postale zapuštene', opisivao je Daniel svoje posljednje putovanje u domovinu.
'Obožavam Hrvatsku, ali vratio bih se u Venezuelu'
Naš sugovornik, kao i njegovi sunarodnjaci s kojima je u kontaktu, slažu se da se režim koji se počeo razvijati 1998. godine ne smije nastaviti radi dobrobiti njihove zemlje. Je li onda dobitnica Nobelove nagrade, šefica oporbe, Maria Machado dobra kandidatkinja da uz američku pomoć sjedne u predsjedničku fotelju?
'Mogu govoriti samo u svoje ime i ljudi s kojima razgovaram, ali da, mi podržavamo Machado. Ona nije od jučer već je poznato lice u venezuelanskoj politici. Ima poznati video kod nas u zemlji, gdje se u parlamentu suprotstavila Chavezu i rekla mu kako stvari stoje', komentirao je Ferrer političarku koja je tek nedavno stekla svjetsku slavu.
Dodao je i da je ključno uvesti tranzicijsku vlast i u potpunosti razmontirati aktualni režim i sustav. Sve u svemu, uhićenje Madura ostavlja mnogo neizvjesnosti za Venezuelu, ali i priliku da doista krene demokratskim putem. U tom slučaju, naš sugovornik nema dvojbe što odabrati između Venezuele i Hrvatske.
'Obožavam Hrvatsku, jako sam zahvalan jer sam se tu obrazovao i gradio kao čovjek. No, s druge strane, vratio bih se u Venezuelu. Jedna je stvar kad odeš iz države i možeš se vratiti kad god hoćeš, druga je stvar kad odeš jer je situacija toliko loša da se ne možeš vratiti. Čim država bude u stanju da se vratiš da se može živjeti kao nekada, mislim da nisam sam u tome, većina bi se vratila u Venezuelu. Napustili smo je jer smo morali, ne zato što smo htjeli', zaključio je Daniel u razgovoru za Tportal.