Lecornu je za opstanak platio visoku cijenu. Ranije ovog tjedna obećao je obustaviti osporavanu mirovinsku reformu predsjednika Emmanuela Macrona kako bi osigurao ključnu podršku Socijalističke stranke u duboko fragmentiranoj francuskoj nacionalnoj skupštini.

I unatoč spasu koji je premijer ishodio u četvrtak, opet je naglašen krhak karakter Macronove vlade na polovici njegova drugog i posljednjeg mandata.

Zahtjevi socijalista

Socijalisti su rekli da će glasati za opoziv vlade ako se ne ispune njezini zahtjevi za više ustupaka u Lecornuovom proračunu kojem je cilj fiskalna štednja. Protivnici s krajnje ljevice i krajnje desnice opisali su opstanak vlade kao puko odgađanje izvršenja.

„Lecornuova vlada posudila je vrijeme. Počinje bitka oko proračuna“, objavio je na X-u zastupnik krajnje ljevice Eric Coquerel, koji vodi financijski odbor u donjem domu.

Zahtjev za izglasavanje nepovjerenja koji je podnijela Coquerelova krajnje lijeva stranka Nepokorena Francuska osigurao je 271 glas, samo 18 manje od 289 glasova potrebnih za rušenje najnovije vlade čiji mandat traje četiri dana.

Drugi zahtjev krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen odbijen je s većom razlikom.

Macronova unutarnja postignuća?

Stavljajući mirovinsku reformu na panj, Lecornu prijeti uništenjem jedne od Macronovih glavnih ekonomskih politika u vrijeme kada su francuske javne financije u opasnom stanju. Predsjednik bi mogao iza sebe ostaviti tek vrlo malo postignuća iza sebe nakon osam godina na vlasti.

Da je izglasan ijedan od zahtjeva iz oporbe, Lecornu i njegovi ministri morali bi odmah dati ostavku, a Macron bi bio pod ogromnim pritiskom da raspiše prijevremene parlamentarne izbore, što bi Francusku još dublje gurnulo u krizu.

„Većina sklepana cjenkanjem uspjela je danas spasiti svoje pozicije, na štetu nacionalnog interesa“, napisao je predsjednik stranke Nacionalno okupljanje (RN) Jordan Bardella na X-u. Francusko tržište obveznica ostalo je stabilno nakon dva uzastopna glasovanja, a investitori su i očekivali opstanak vlade.

Pregovori o proračunu i dalje su pred Lecornuom

Premijer se sada suočava s tjednima teških pregovora o usvajanju smanjenog proračuna za 2026. u parlamentu tijekom kojih bi mogao biti srušen u bilo kojem trenutku. Rasprava u parlamentarnom financijskom odboru počinje u ponedjeljak.

Yael Braun-Pivet, predsjednica Nacionalne skupštine i Macronova saveznica, rekla je da su glasovanja u četvrtak pokazala da u parlamentu postoji većina za osiguravanje proračuna.

„Francuzi moraju znati da radimo sav ovaj posao... da bismo im dali proračun, jer je to temeljno za budućnost naše zemlje“, rekla je novinarima.

Sad kad im odobren zahtjev u vezi mirovina, socijalisti se fokusiraju na uvođenje poreza na milijardere u proračun za 2026., naglašavajući koliko je slaba Lecornuova pozicija u pregovorima. Lecornuov nacrt proračuna predlaže preko 30 milijardi eura štednje i smanjenje francuskog deficita na 4,7% nacionalnog BDP-a s predviđenih 5,4% ove godine.

„Naša odluka da danas ne glasamo protiv vlade nipošto nije pakt“, rekao je socijalistički zastupnik Laurent Baumel u parlamentu. „Ne obvezujemo se ni na što.“

Stalni kamen spoticanja

Francuska se nalazi usred svoje najgore političke krize u posljednjih nekoliko desetljeća dok niz manjinskih vlada nastoji progurati proračune za smanjenje deficita kroz zakonodavno tijelo žestoko podijeljeno u tri različita ideološka bloka. Reforma francuskog velikodušnog mirovinskog sustava stalni je izvor političkih prepirki otkad je socijalistički predsjednik Francois Mitterrand 1982. godine smanjio dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 60 godina. U Francuskoj je prosječna efektivna dob za odlazak u mirovinu samo 60,7 godina, u usporedbi s prosjekom OECD-a od 64,4 godine.

Macronova reforma podigla bi zakonsku dob za odlazak u mirovinu za dvije godine, na 64, s provedbom do 2030. Iako to tek izjednačava francusku politiku s drugim državama članicama Europske unije, to je čin ukidanja te važne društvene pogodnosti za koju se ljevica bori.