Skrolanje se danas najčešće povezuje s pojmom doomscrollinga, pasivnog i iscrpljujućeg listanja sadržaja koji kod korisnika stvara osjećaj beznađa, bijesa i stalne krize. Algoritmi društvenih mreža pritom igraju ključnu ulogu jer su optimizirani za sadržaj koji izaziva snažne emocionalne reakcije, dijeli publiku i zadržava pažnju pod svaku cijenu. No samo skrolanje, kao radnja, nije nužno negativno. Problem je u onome što se servira korisnicima.

Kako je internet nekad izgledao

U ranim danima interneta jedno od najvećih zadovoljstava bilo je lutanje mrežom bez jasnog cilja. Surfanje je značilo prelazak s jedne stranice na drugu, otkrivanje neobičnih tema, nišnih interesa i potpuno novih područja znanja. Taj osjećaj znatiželje i slobode danas je rijedak, ali nije u potpunosti nestao. Wikipedia je ostala jedno od rijetkih mjesta na kojem je još uvijek moguće u nekoliko klikova prijeći s jedne teme na neočekivanu drugu.

Ipak, Wikipediji je godinama nedostajao jedan element koji definira moderno online iskustvo, a to je beskonačni feed sadržaja kakav dominira društvenim mrežama. Upravo tu prazninu pokušava popuniti novi projekt pod nazivom Xikipedia.

Što je Xikipedia i kako funkcionira

Xikipedia je open source projekt koji se opisuje kao pseudodruštvena mreža, a nudi beskonačan feed članaka s izvorne Wikipedije. Sučelje je krajnje minimalističko, bez dodatnih elemenata, reklama ili vizualnih distrakcija. Pred korisnikom se nalazi samo niz članaka koji se mogu listati bez kraja, slično kao na popularnim društvenim platformama, ali bez njihovog uobičajenog emocionalnog pritiska.

Sadržaj koji se pojavljuje u feedu u početku je potpuno nasumičan. U istom nizu mogu se pojaviti tekstovi o malom gradu u Francuskoj, glazbeniku iz redova američkih starosjedilaca, društvenoj strukturi u sikizmu ili tradicionalnoj jamajčanskoj kuhinji. Upravo ta nepredvidivost podsjeća na nekadašnje lutanje webom.

Algoritam bez manipulacije

Iako Xikipedia koristi algoritam, njegova svrha bitno se razlikuje od onoga što dominira društvenim mrežama. Sustav prati na koje članke korisnik klika i postupno nudi slične teme, ali bez korištenja strojnog učenja i bez podataka drugih korisnika. Riječ je o demonstraciji toga kako i vrlo jednostavan algoritam može prepoznati interese pojedinca bez agresivnog profiliranja ili poticanja negativnih emocija.

Važno je naglasiti da se on resetira svaki put kada se kartica zatvori ili osvježi. Osim toga, ne postoji mogućnost izrade korisničkog računa, niti se prikupljaju trajni podaci. Time se izbjegava stvaranje dugoročnih obrazaca ponašanja i digitalnih profila, što je danas standard na većini velikih platformi, piše Gizmodo.

Alternativa klasičnom doomscrollingu

U vremenu u kojem mnogi korisnici osjećaju umor, tjeskobu i zasićenost sadržajem s društvenih mreža, Xikipedia se pojavljuje kao jednostavna, ali znakovita alternativa. Umjesto konflikta, nudi znatiželju. Umjesto bijesa, nudi informacije. Umjesto beskrajnog niza loših vijesti, nudi enciklopedijsko lutanje bez pritiska.

Za one koji posegnu za telefonom samo da bi ubili nekoliko minuta, Xikipedia predstavlja drugačiji način skrolanja, onaj koji podsjeća da internet ne mora nužno biti izvor frustracije, već i prostor mirnog, nasumičnog učenja. U tom smislu projekt ne pokušava zamijeniti društvene mreže, već podsjetiti kako je digitalni prostor nekad izgledao i kako bi još uvijek mogao izgledati.