Recite što hoćete o gejmerima, no ako postoji jedna stvar koja ih sve povezuje, onda je to kada na ekranu iskače puno brojki. Postoji neko suptilno zadovoljstvo u iskustvu sličnom dobivanju nagrade na slot mašinama u kasinu. Vidite hrpu voćkica, sve vam zvoni oko glave, ne znate što se dešava i odjednom – ispada novac. I znate što? Slična je priča u igrama Survivor.

Ako mislite da je ova usporedba jednako uvredljiva koliko i netočna, podsjetit ću vas da je originalni Vampire Survivors napravio čovjek čiji je posao bio razvijati softver igara na sreću. Zašto ovo pričam? Zato što na tržištu danas već imamo metričku tonu klonova Vampire Survivorsa i zbog nekog razloga – ljudi ih nastavljaju kupovati.

Opet Jovo nanovo

Tim rečeno, priznajem da igri Deep Rock Galactic: Survivors prilazim s malom dozom pristranosti. Jedan sam od onih koji su u Vampire Survivors i srodne naslove ulupali puno više sati nego što su spremni priznati, zato mislim da objektivni zaključak o igri – koja tematiku popularne svemirske pucačine iz prvog lica prebacuje u format survivors za jednog igrača – bar u mojem slučaju ne postoji. Tome ni ne doprinosi činjenica da jako volim originalni Deep Rock Galactic.

Za one koji ne znaju previše o svijetu DRG-a, evo kratke verzije: svemirski ste patuljak koji kopa asteroide, puca po vanzemaljcima i sakuplja rudaču dok urliče rock and stone.

Deep Rock Galactic: Survivors drži se jako dobro izvornog materijala: na izboru su vam originalne četiri klase koje dolaze sa svojim oružjima i vještinama, a s vremenom za njih otključate specijalizirano naoružanje. Gameplay loop se sastoji od odlazaka na progresivno teže misije i skoro uvijek kulminira nekom vrstom boss susreta (osim u eskort misijama, u kojima sakupljate gorivo i pratite ogromnu bušilicu).

Savršena sinergija

Ono što igru također čini dobrom način je na koji sve mehanike surađuju. Kao i kod ostalih repetitivnih igara, glavna udica je izvršavanje progresivno kompleksnijih zadataka, bilo to tijekom standardnih misija ili specijalizacija koje nadograđuju vještine samih likova.

Tu su, naravno, i misije s mutatorima (koje morate progresivno otključavati) jer mijenjaju pravila igre i čine runove zanimljivijima. Tijekom standardnih misija rudarenja sakupljat ćete dvije glavne sirovine, nitru i zlato, koje ćete potom među misijama spiskati na razne nadogradnje oružja i buildova. Svaka razina donosi višestruke opcije za nadogradnju, a ovisno o sreći, dobit ćete bolje ili lošije oružje te na kraju odraditi misiju s manje ili više psovanja.

Gameplay loop

Deep Rock Galactic: Survivor također izgleda puno bolje od 'standardnih' survival igara. Neprijatelja ima na tone, likovi su jasno vidljivi i detaljno modelirani, a biomi su dovoljno šareni i mehanički varirani pa svaki donosi određenu varijablu u priču da runove učini izazovnijima ili drukčijima. Sve se kreće fluidno i iskreno. Jednom kad stvarno krenu horde, ekran se ispuni plazećim čudovištima i vaš arsenal vatrenog i kemijskog naoružanja krene ispisivati nepotrebnu količinu brojeva, a igra dostiže svoj vrhunac.

Radi li se o najinovativnijem naslovu koji je ikad izašao? Ne, naravno da ne. Mislim, ima tu hrpa malih detalja koji igru čine zanimljivom, poput ogromne količine nasumično generirane opreme što mijenja način na koji pristupate runu, mutacije svakog oružja na određenom levelu i mijenjanja načina na koji rade. Sve te stvari čine je jedinstvenom, ali poanta je da je na koncu priče sve to neka varijanta dizajna koji sam vidio dvjesto tisuća puta.

Ne mogu si pomoći

Na koncu, kao i kod većine survivor igara, ostajem bez prevelike količine argumenata jer koliko god su mi slične, i dalje ne mogu prestati igrati. Deep Rock Galactic: Survival jako dobro funkcionira na PC-ju i Steam Decku, akcija je brza i dinamična i konstantno vas motivira da nastavite otključavati nove stvari.

Kreatori su dobro znali kako napraviti dopaminsku petlju koja prikrivene kockaroše vraća na još 20 minuta kamenja i stijena, a to je u ovim blesavim vremenima ponekad upravo ono što gejmerima i treba.