Dodatni poticaj stigao je s Bliskog istoka. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca uslijed rata s Iranom poguralo je cijene energenata naviše i ponovno razotkrilo koliko je Europa ranjiva kada je riječ o opskrbi. Kao i nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., novi geopolitički šok već sada povećava troškove uvoza za milijarde eura.

Tema energetske suverenosti tako se vratila u središte europske politike. Europska komisija ovog je mjeseca predstavila paket inicijativa vezanih uz nuklearnu energiju kao dio šire strategije za stabilizaciju energetskog sustava, piše Euronews.

Prema podacima Eurostata, europska primarna proizvodnja energije i dalje se u velikoj mjeri oslanja na naftu i srodne izvore, ukupno oko 549 milijuna tona ekvivalenta nafte. Obnovljivi izvori čine više od 45 posto proizvodnje, no ukupni energetski miks i dalje snažno ovisi o uvozu – oko 38 posto otpada na naftu i naftne derivate, a približno 21 posto na plin.

U međuvremenu, čak i u razdobljima bez kriza, europski potrošači plaćaju visoke cijene električne energije. Među najskupljima su Njemačka, Belgija i Danska, što Europska komisija redovito ističe. Nuklearna energija ne može ponuditi brzo rješenje – riječ je o dugoročnim projektima koji zahtijevaju godine planiranja i izgradnje. No aktualna kriza potaknula je ozbiljno preispitivanje njezine uloge u budućnosti europske energetike.

Na Samitu o nuklearnoj energiji u Parizu 10. ožujka europski su čelnici jasno dali do znanja da bez nuklearne energije neće biti ni stvarne neovisnosti ni stabilnih cijena. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pritom je bila izravna: smanjenje udjela nuklearne energije nazvala je 'strateškom pogreškom', istaknuvši da se Europa odrekla pouzdanog i cjenovno pristupačnog izvora energije s niskim emisijama.

Riječ je o značajnom zaokretu u odnosu na ranije stavove. Njemačka je, primjerice, zatvorila posljednje nuklearne elektrane 2023., a kancelar Friedrich Merz danas taj potez naziva 'ozbiljnom strateškom pogreškom'. Povratak na stare reaktore više nije moguć, pa se fokus preusmjerava na izgradnju novih kapaciteta i razvoj malih modularnih reaktora (SMR).

Za razliku od Njemačke, Francuska već sada proizvodi oko 65 posto električne energije iz nuklearnih izvora i izvozi viškove, što jasno pokazuje potencijalnu prednost u pogledu energetske neovisnosti.

Pritisak zbog umjetne inteligencije

Nuklearna energija osigurava stabilnu baznu proizvodnju koja se dobro nadopunjuje s obnovljivim izvorima i smanjuje ovisnost o fosilnim gorivima, koja i dalje čine više od 60 posto ukupne potrošnje u EU-u. 'Nuklearna energija ključna je za pomirenje energetske neovisnosti i dekarbonizacije', poručio je francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Macron je upozorio i na dodatni pritisak koji dolazi s razvojem umjetne inteligencije. Veliki podatkovni centri i računalni kapaciteti zahtijevaju ogromne količine stabilne energije, a upravo je nuklearna infrastruktura Francuskoj omogućila da se pozicionira u središtu tog tehnološkog razvoja.

U Bruxellesu se posebna pažnja posvećuje malim modularnim reaktorima. Prema strategiji Europske komisije objavljenoj ovog mjeseca, prvi SMR-ovi mogli bi biti operativni početkom 2030-ih, a ukupni kapacitet do 2050. mogao bi dosegnuti između 17 i 53 gigavata.

Riječ je o kompaktnim reaktorima koji se proizvode u tvornicama i brže instaliraju, a predviđeni su za potrebe industrije, proizvodnje vodika, daljinskog grijanja i sve zahtjevnijih podatkovnih centara. Komisija planira ubrzati njihovu primjenu kroz pojednostavljene dozvole i financijska jamstva, a 11 država članica već je podržalo razvoj te tehnologije.

Globalni interes za SMR-ove dodatno je potvrđen sporazumom SAD-a i Japana o projektu vrijednom 40 milijardi dolara za razvoj takvih reaktora u Tennesseeju i Alabami, s ciljem stabilizacije cijena električne energije i jačanja tehnološkog vodstva.

Rastući konsenzus potvrdio je i direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grossi, istaknuvši da 'svi uvjeti sada upućuju na potpunu integraciju nuklearne energije u globalni energetski miks'.

No pristupi među državama članicama i dalje su različiti. Francuska planira izgradnju šest novih reaktora tipa EPR, uz mogućnost dodatnih osam, dok Belgija nastoji produljiti vijek postojećih elektrana. Italija priprema zakonodavni okvir za ukidanje dugogodišnje zabrane, a Grčka, iako oprezna zbog seizmičkih rizika, pokreće javnu raspravu o naprednim reaktorima.

U zemljama poput Švedske i Finske, koje nikada nisu napustile nuklearnu energiju, ona i dalje čini temelj stabilnog i konkurentnog energetskog sustava. Prema Eurostatu, nuklearna energija osigurava oko 23 posto električne energije u EU-u i čak 50 posto niskougljične proizvodnje.

Procjene Europske komisije pokazuju da bi ukupni nuklearni kapacitet u EU-u mogao porasti s 98 gigavata u 2025. na između 109 i 150 gigavata do 2050., uz ulaganja od oko 241 milijarde eura.

Prepreke su značajne

No prepreke ostaju značajne. Upravljanje nuklearnim otpadom, javno protivljenje i nedostatak usklađenih regulatornih okvira i dalje su otvorena pitanja. Ekološke organizacije upozoravaju da bi velika ulaganja u nuklearnu energiju mogla usporiti razvoj obnovljivih izvora.

Dodatni izazovi su visoki početni troškovi i dugotrajna izgradnja, dok pojedine zemlje poput Njemačke i Austrije i dalje odbacuju nuklearnu opciju. Europa je pritom još uvijek djelomično ovisna o ruskoj tehnologiji, uranu i gorivu, što otvara nova sigurnosna pitanja.

Male modularne reaktore mnogi vide kao rješenje, ali oni još nisu dokazani u komercijalnim razmjerima – početkom 2026. nijedan takav projekt u EU-u nije imao građevinsku dozvolu. Unatoč svemu, Bruxelles planira do 2027. uložiti 330 milijuna eura u razvoj nuklearnih tehnologija, uključujući i istraživanja fuzije.