IBM je konstruirao računalo koje može suvislo odgovoriti na postavljeno mu pitanje. Računalo nazvano Watson ne odgovara po principu internetske tražilice gdje se jednostavno pretražuju baze podataka u potrazi za terminima upisanim u tražilicu. Watson će 'razumjeti' pitanje i odgovoriti na njega rečenicom kao i osoba.

Da bi isprobali njegovu funkcionalnost, u IBM-u su se odlučili suprotstaviti Watsona najboljim igračima američkog kviza Jeopardy. U kvizu se natjecateljima navode činjenice formulirane kao odgovori, a natjecatelj na to mora odgovoriti u formi pitanja. Većini ljudi je ta forma komplicirana, a računalu se čini nemoguća jer podrazumijeva procese kao što su asocijacije, igre riječima, metafore, razumijevanje namjere u pitanju, povezivanje i na kraju jezično sastavljanje logičnog i točnog odgovora.

Watson je uspio u internom natjecanju organiziranom s vlasnicima kviza Jeopardy pobijediti ljudske natjecatelje. Sve je napravljeno kao u pravom kvizu, jednako su se bodovala pitanja, postojao je voditelj, a natjecatelji su stajali u kopiji studija pravog kviza. Watson je bio u zasebnoj prostoriji jer se zapravo radi o hrpi serverskih računala, ali je među natjecateljima bio u vidu crnog zvučnika na koji je govorio sintetiziranim glasom. IBM-ovo računalo nije bilo spojeno na internet već je svoje odgovore crpilo iz postojeće baze podataka, kao što su to ljudski natjecatelji radili svojim umom. Zadovoljan postignutim rezultatima, IBM planira Watsona suprotstaviti ljudima na pravom kvizu Jeopardy koji se prikazuje na nacionalnoj televiziji.

IBM ima dugu povijest suprotstavljanja svojih računala ljudima. Najpoznatiji takav primjer su okršaji šahovskih majstora i IBM-ovih računala koji su na kraju doveli do toga da računala stalno pobjeđuju. Iz današnje perspektive radi se o trivijalnom zadatku jer šah ima ograničen broj poteza i fiksnu logiku, te je običan ljudski razgovor daleko kompliciraniji.

U pronalaženju rješenja za konstruiranje računala koje će odgovarati na postavljena mu pitanja, znanstvenici su počeli pisati programe koji su 'učili' korelacije između riječi, zatim su u to sve umiješali statistiku da pomognu računalu u tumačenju tih korelacija. Takvi zadaci su zahtijevali ogromnu računalnu snagu jer su baze pretraživanja i odnosi među pohranjenim terminima činili ogromne količine podataka. Prva računala su odmah bila testirana na kvizu Jeopardy, ali nisu davala ni brze ni točne odgovore. Brzina je postignuta snagom računala, a točnost povećavanjem baze podataka iz koje se izvlače dodatne informacije za uspoređivanje sa pitanjem i odgovorom. Što više natuknica i informacija Watson dobije u pitanju, to će vjerojatnost njegova odgovora biti veća jer će napraviti više provjera.

Nažalost, Watson nije nepogrešiv, neki puta se zakači na krivu informaciju u pitanju, ali njegova točnost raste s vremenom i sada je dovoljna da pobjeđuje ljudske natjecatelje u kvizu. Veliki faktor u pobjedi ima i činjenica da računalo ne poznaje emocije, pa s jednakom efikasnošću odgovara na pitanja za 200 dolara i na pitanja za 2.000 dolara, dok kod ljudi to nije slučaj. U funkcijama u kojima ga vide njegovi kreatori Watsonov nedostatak emocija će biti prednost.

IBM će nastaviti razvijati Watson superračunalo te ima velike planove za njega. Planira ga specijalizirati i napraviti računalo koje će odgovarati na medicinska pitanja ili na pitanja koja se postavljaju državnoj upravi, a tiču se pravila, regulacija ili zakona. Potrebno je samo Watsonove algoritme i naučiti medicinskim bazama ili zakonima i državnim regulativama. Mnogi znanstvenici smatraju da Watson sada nije spreman da mu se povjere tako važni zadaci, ali IBM-ov razvojni tim smatra da će usavršavanjem ovog superračunala dostići preciznost, brzinu i točnost koju ima izmišljeno računalo koje odgovara na pitanja u znanstveno fantastičnoj seriji 'Star Trek'.

www.ibm.com