Stoljećima nas je posao definirao. Davao nam je identitet, svrhu i status u društvu. Ali što se događa kada posao, naš izvor prihoda, počne nestajati? Ne zbog rata, ekonomske krize ili outsourcinga, već zbog algoritama.

Što znači raditi u gospodarstvu vođenom umjetnom inteligencijom?

Pad broja zaposlenih je trend

Za uprave diljem svijeta umjetna inteligencija je prilika da dobiju radnu snagu koja ne štrajka i ne traži povišicu, a zadovoljava težnju za učinkovitošću i profitabilnošću.

Ali također nastavlja (i ubrzava) trend koji je prisutan zadnjih 40-50 godina: razdvajanje broja zaposlenih od nekretnina i prihoda. Danas petina tvrtki s popisa Fortune 500 ima manji broj zaposlenih nego 2015. godine.

Ipak, fizičko radno mjesto neće u dogledno vrijeme zastarjeti, iako će se vjerojatno uvelike promijeniti.

Moguće je da će neka od njih postati jako poželjna i tražena te vrhunski opremljena, kao magnet za talente. Ljudi bolje reagiraju na mrkvu nego na batinu.

No i u tim okolnostima broj zaposlenih mogao bi se smanjiti i za 40 posto, s prvim otkazima koji bi mogli krenuti već u narednih šest mjeseci do godinu dana.

Era prisilnog rada

Iz perspektive onih koji su na prvim crtama ekonomije umjetne inteligencije stvari izgledaju bitno drukčije.

AI im tako donosi eru prisilnog rada. To nije ropstvo, ali nije ni daleko od njega. Svjesno ili nesvjesno, provode sate i sate obučavajući umjetnu inteligenciju, a ona će im na kraju oduzeti radna mjesta.

Ti su poslovi često slabo plaćeni, bez osnovnih beneficija, ponekad s kratkoročnim ili trajnim utjecajem na psihu i mentalno zdravlje. Trudnice dobivaju otkaze, a radnici ignoriraju ozljede, bolove i traume da bi sačuvali zaposlenje.

Bez ljudskog rada ne bi bilo procvata umjetne inteligencije. No oni koji sudjeluju u tome nemaju potpuno razumijevanje toga tko im uzima podatke, kako ih koristi i koliki prihod donose. A trebali bi imati barem neku razinu kontrole nad time.

Oni koji se bore za očuvanje dostojanstva ljudskog rada pozivaju na korištenje tehnologije za podršku kvaliteti tog rada i kvaliteti života kao temeljnim ciljevima, uz temeljito preispitivanje ekonomskih prioriteta.

Na raskrižju

Put prema budućnosti rada nalazi se, čini se, na raskrižju.

S jedne strane su nekontrolirani tehnološki determinizam, maksimiziranje profita, istiskivanje radnika i produbljivanje postojećih nejednakosti.

S druge strane postoji mogućnost demokratskije i humanije budućnosti, one u kojoj se tehnologija koristi za služenje ljudskim potrebama i vrijednostima. Ali za tu će se budućnost trebati izboriti.

U konačnici, pitanje svrhe rada u gospodarstvu vođenom umjetnom inteligencijom jest pitanje vrijednosti. Je li svrha našeg gospodarstva stvarati bogatstvo za nekolicinu ili stvoriti društvo u kojem svatko ima priliku živjeti dostojanstven i smislen život?

Pitanje nije samo hoće li strojevi raditi ono što mi radimo, već hoće li uništiti ono što jesmo, piše Gizmodo.