Danas softverski programeri sjede nad svojim tipkovnicama u elegantnim i prostranim tehnološkim uredima, a godinama prije i žene su izgradile temelje modernog računalnog programiranja u ne baš glamuroznim uvjetima. Tijekom većeg dijela svoje rane povijesti, programiranje se smatralo repetitivnim i zamornim.

Žene su obavljale velik dio tog posla, unoseći pritom inovacije i oblikujući računalnu znanost, od pisanja prvog računalnog programa do izrade softvera koji je američke astronaute odveo na Mjesec.

Prvi računalni program

Dok je prevodila članak matematičara Luigija Menabree o analitičkom stroju (koji se općenito smatra prvim računalom), britanska matematičarka Ada Lovelace zatekla se kako ispravlja njegove bilješke i –piše prvi računalni program.

Lovelace, kći pjesnika, lorda Georgea Byrona, imala je afinitet prema matematici od djetinjstva.

Njezini talenti doveli su je do bliske profesionalne suradnje s matematičarem i izumiteljem Charlesom Babbageom, posebno na njegovom analitičkom stroju.

Nastale tijekom prijevoda Menabreinog članka 1843. godine, njezine opsežne fusnote donijele su odlučujući doprinos računalnoj znanosti.

U tim je bilješkama prva sugerirala da stroj može manipulirati ne samo brojevima, već i simbolima te proizvoditi matematički izlaz.

'Analitički stroj mogao bi djelovati na druge stvari osim brojeva ako bi se pronašli objekti čiji bi se međusobni temeljni odnosi mogli izraziti onima apstraktne znanosti o operacijama i koji bi također trebali biti podložni prilagodbama u djelovanju operativne notacije i mehanizma stroja', napisala je u jednoj od bilješki.

Lovelace je također sugerirala da je brojeve moguće koristiti za predstavljanje više od samih količina i ilustrirala opseg uloge stroja izvan samog izračuna. Iznijela je mogući prijevod 'zvukova' i 'glazbene kompozicije' u operacije koje stroj zatim može koristiti za 'skladanje složenih i znanstvenih glazbenih djela bilo kojeg stupnja složenosti ili opsega'.

Matematičarkini izračuni i komentari gotovo su utrostručili duljinu izvornog članka i činili su prvi skup uputa za računala. Njezine bilješke kasnije su dobro poslužile britanskom matematičaru Alanu Turingu tijekom rada na dešifriranju koda u Drugom svjetskom ratu.

Prijevod na računalni jezik

Godinama su ljudi mukotrpno pisali računalne programe kao duge nizove brojeva da bi ih računala mogla razumjeti.

Godine 1952. računalna znanstvenica i bivša časnica američke mornarice Grace Hopper stvorila je kompajler - program koji pretvara kod iz programskog jezika visoke razine u kojem je napisan (Java i Python su neki od modernih primjera) u jezike niske razine koje računalo može razumjeti (poput binarnog koda).

Njezin kompajler, nazvan A-0, prevodio je matematički kod u strojno čitljiv kod i bio ključan u razvoju modernih programskih jezika.

Taj je kompajler bio proizvod višegodišnjeg napora za pojednostavljivanjem računalnog programiranja.

Dok je radila na Marku I – prvom velikom automatskom kalkulatoru – tijekom Drugog svjetskog rata, Hopper je primijetila da se neki izračuni koriste više puta u jednom izračunu, pa je stvorila malu arhivu često korištenih dijelova koda.

To je iznjedrilo moderni koncept potprograma - malih dijelova koda napisanih unutar većeg programa - koji obavljaju zadatke što ih je možda potrebno obaviti više puta u glavnom programu, a štede vrijeme jer je kod već napisan i testiran.

Njezin kompajler A-0, razvijen godinama nakon rata, omogućio je kodiranje obrisa programa pojednostavljenim jezikom.

Hopper je stalno proširivala svoju arhivu potprograma te ih stavljala na vrpcu i dodjeljivala im pozivne brojeve. Kada bi korisnik rasporedio program koji mu je potreban, kompajler bi automatski locirao potrebne potprograme na vrpci i rasporedio ih.

Nastavila je pomagati u razvoju jednog od najranijih programskih jezika visoke razine temeljenih na engleskom jeziku, COBOL-a (Common Business-Oriented Language), radeći na dizajniranju i razvoju kompajlera za njega. A-0 i COBOL olakšali su razgovor sa strojevima.

Usavršavanje modernog GPS-a

Rad američke matematičarke Gladys West odgovoran je za točnost modernog Globalnog pozicijskog sustava (GPS).

Nakon što se pridružila Američkom pomorskom poligonu 1956. godine, kao druga Afroamerikanka koja je to učinila u to vrijeme, West je vodila skupinu analitičara koji su koristili podatke sa senzora satelita kako bi izračunali oblik i veličinu Zemlje te orbitalne rute oko nje.

Ovi izračuni osnova su za putanje današnjih letova pomoću GPS satelita.

Njezin rad ostao je neprepoznat sve do 2018. godine, kada joj je dodijeljena nagrada Space and Missiles Pioneers Američkog ratnog zrakoplovstva.

Postala je i 2021. godine prvom ženom koja je osvojila medalju princa Philipa, a dodjeljuje ju Kraljevska inženjerska akademija Ujedinjenog Kraljevstva.

Tkanje softvera za odlazak na Mjesec

Američka računalna znanstvenica i softverska programerka Margaret Hamilton vodila je razvoj i proizvodnju softvera za američke misije Apollo.

Njezin rad bio je ključan za šest misija na Mjesec između 1969. i 1972. godine.

Pod njezinim vodstvom, tim je pronašao genijalan način pohranjivanja računalnih programa za Apollo Guidance Computers: utkali su ih u bakreno uže.

Računala pohranjuju informacije u binarnom kodu, nizu jedinica i nula. Memorija modernih računala obično pohranjuje te informacije na malim silicijskim čipovima.

U vrijeme misija ove su se informacije pohranjivale magnetiziranjem jezgri u obliku krafne. Žica bi se provlačila kroz rupu kako bi predstavljala binarnu jedinicu ili bi se savijala oko jezgre, zaobilazeći rupu, da bi predstavljala nulu. Ova je tehnologija nazvana memorijom jezgrenog užeta.

Tijekom misija Apollo, nakon što bi računalni program bio napisan, preveden u kod i izbušen na papirnatim karticama, slao bi se u objekt u kojem bi žene, obično bivše zaposlenice u tekstilnim tvornicama, tkale bakrene žice i jezgre u dugo uže da bi pohranile velike količine koda.

Osim usvajanja ovog genijalnog rješenja za pohranu, njezin glavni fokus bio je dizajniranje softvera za otkrivanje sistemskih pogrešaka i oporavak softvera u slučaju kvara računala, što se na kraju pokazalo ključnim za misiju Apollo 11, koja je uspješno sletjela na Mjesec, piše Euro News.