Kad govorimo o videoigrama kao sportu, jedna od prvih ideja koja pada na pamet je koncept natjecanja na nacionalnoj razini. Esports Nations Cup, koji će se ovog listopada održati u Rijadu, upravo zbog toga možda zvuči kao jedinstven oblik natjecanja u esportovima.

No koncept reprezentativnih natjecanja u esportu postoji već gotovo dva desetljeća.

'IESF, International Esports Federation, organizira World Esports Championship od 2009. godine, a imali su već 16 izdanja s preko 150 zemalja članica i Hrvatska je bila dio tog natjecanja', pojasnio je naš sugovornik Nikola Stolnik iz Good Game Globala.

Nastojanja velikih organizacija, poput Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO), također dugo sežu u svijet videoigara, no u posljednje vrijeme ti su pokušaji naišli na zid. Nakon pilotskog natjecanja 2021. i Olympic Esports Weeka u Singapuru 2023. godine planovi su se izjalovili.

'Odbor je u suradnji sa saudijskim partnerima najavio događaj Olympic Esports Games sa saudijskim partnerima na 12 godina, no to je partnerstvo u listopadu 2025. godine raskinuto, a pod novom predsjednicom Kirsty Coventry inicijativa je u svibnju praktički zaustavljena', kaže Stolnik.

Coventry je nedavno izjavila da ona 'nije stala' makar većina dosadašnjih poteza nalaže suprotno.

Velika natjecanja i velik novac

Ono što ENC čini posebnim je razina ulaganja u projekt. Esports World Cup Foundation u Rijadu ima resurse, infrastrukturu i mogućnosti emitiranja sadržaja kakvu industrija prije nije imala, objašnjava Stolnik.

'Format je sportski te igrač nosi dres reprezentacije, a ne logo organizacije, što privlači publiku koja prati nacionalne reprezentacije u ostalim sportovima', kaže Stolnik.

Globalni esport bilježi masivan rast, a predodžba o postpandemijskom zatišju pala je u vodu. Industrija je tako u protekle dvije godine probila sve pretpandemijske rekorde u gledanosti i broju događaja.

ENC je samo ojačao nakon što je olimpijska esport inicijativa praktički stala, što mu je olakšalo pozicioniranje kao najvećeg međudržavnog natjecanja u esportovima na svijetu.

Hrvatska reprezentacija

Na ENC-u će svaka zemlja imati svoje tijelo zaduženo za lokalno upravljanje. 'Kod nas je to Good Game Global, a same kvalifikacije razlikuju se od naslova do naslova. U nekima dobivamo direktnu pozivnicu za završnicu, a neki zahtijevaju prolazak kroz otvorene te neki kroz zatvorene kvalifikacije', kaže Stolnik.

Kada je riječ o plasmanu naših pro gejmera, Hrvatska trenutno najbolje stoji u naslovima PUBG i League of Legends (LoL) primarno zato što imamo pojedince koji igraju na najvišoj svjetskoj razini. 'Virtus Pro jedna je od najjačih esport organizacija na svijetu dok u LoL-u imamo Luku Perkovića, jednog od najboljih midlanera i definitivno jednog od najuspješnijih europskih igrača u povijesti igre.

Za ostale discipline tek ćemo saznati kako kotiramo. Cilj za Rijad nije osvojiti sve, već pokazati da Hrvatska pripada međunarodnoj sceni i izgraditi temelj za sljedeći ciklus, koristeći discipline u kojima već imamo svjetske igrače kao oslonac', naglasio je Stolnik.

Hrvatska kao odredište za esportove

Kad gledamo velika svjetska natjecanja u esportovima, lako je maštati o tome da se veliki događaji poput njih možda održe i kod nas. Kao netko s dubokim uvidom u organizacijske okolnosti za esport natjecanja u Lijepoj Našoj, Stolnik je bio prilično direktan: 'Trenutno su šanse za to jako male.'

Razina natjecanja kakvu ima ENC traži arene od pet tisuća i više mjesta, produkciju na razini Lige prvaka, hotelske kapacitete za tridesetak delegacija, produkcijske timove, stotine natjecatelja te višemjesečnu organizaciju i koordinaciju kakva u Hrvatskoj još ne postoji.

To je realnost koja vrijedi za većinu europskih zemalja – ne samo za nas. Premda postoji put kojim se najveća natjecanja, timovi i gledatelji mogu privući i na naše prostore, taj scenarij zahtijeva sistemsko ulaganje i potporu lokalnih vlasti, faktora koji su kod nas trenutno nepostojeći.

Snaga saudijskog kapitala

Esportovi, kaže Stolnik, bilježe masivan rast, a zatišje iz doba pandemije nestalo je još prije tri godine. 'Industrija je 2024. i 2025. probila pretpandemijske rekorde u broju gledatelja i evenata, a nevjerojatan rast potiču velika ulaganja', ističe.

Glavni igrači po uloženom novcu su saudijski kapital kroz Esports World Cup i sada ENC, kao i velik broj natjecanja na svjetskoj razini. Danas je problem timovima nešto što dosad nisu iskusili – odlučiti gdje će nastupati ako žele dosegnuti maksimalni financijski i profesionalni napredak.

Kako biti esportaš u 2026.?

I odnos brendova i timova sazrio je u kontekstu velikih timova, natjecanja i zvijezda. Veliki brendovi poput Red Bulla, Ralpha Laurena, Razera i Logitecha direktno investiraju u razvoj igrača, infrastrukturu i sadržaj.

Sponzorstvo je postalo partnerstvo, no u kontekstu manjih timova, nacija i organizacija sponzorstva su rijetka i slabašna, pa većina malih organizacija preživljava iz projekta u projekt u nadi za probojem na svjetsku scenu.

Za naše igrače realan put prema vrhu trenutno ide preko stranih organizacija, što i potvrđuju primjeri Perkza i naših igrača PUBG-a iz tima Virtus Pro. Domaćih klubova s budžetom za pravu profesionalnu razinu je malo, a talent se najbrže razvija u sustavu koji ima coaching staff, analitičare i infrastrukturu.

'Ono što država i savez mogu napraviti su rana detekcija i sustavni razvoj, a ono što industrija mora napraviti je profesionalizacija domaćih klubova stabilnim izvorima prihoda. Mala smo zemlja i realno ne možemo imati infrastrukturu kao Njemačka ili Poljska, ali možemo početi graditi osnovne potporne strukture', kaže Stolnik.

Je li karijera u esportovima kratkotrajna?

Esportovi se nerijetko opisuju kao mentalno zahtjevne discipline u kojima mladi ljudi s boljim refleksima imaju osjetnu prednost, no to je, kaže Stolnik, predodžba kakva je postojala do prije šest godina.

'Vrhunski igrači aktivno nastupaju s 28, 29, 32 godine jer iskustvo, taktika i pozicioniranje danas vrijede koliko i refleksi. Profesionalizacija kroz mentalni trening, fizioterapiju, prehranu i spavanje produžava karijeru u esportu jednako kao u tradicionalnom sportu, pa igrači imaju motivaciju duže ostati na sceni', objasnio je naš sugovornik, dodajući: 'Uz to, karijera nakon profesionalnog igranja danas postoji u smislenom obliku kroz coaching, analitiku, streaming, menadžment i broadcasting. Pravi profesionalac danas planira karijeru kao što bi to radio i u tradicionalnom sportu.'

Stanje esporta u Hrvatskoj u odnosu na 2025.

Domaća scena drži se zbog nekoliko projekata koji su preživjeli zahvaljujući upornosti organizatora, a ne sustavu iza njih. Tu prije svega govorimo o Good Game Zagrebu, Student Esports Tournamentu, Sunset Esports Festivalu i nekolicini online natjecanja, a sve ostalo je ili ugašeno ili svedeno na minimum.

Paradoksalna okolnost je to što se operativni pad hrvatske gejming scene događa u trenu u kojem esportovi na globalnoj razini prolaze kroz najveću eksploziju u povijesti i kada, naglašava, 'Hrvatska prvi put ima nacionalnu reprezentaciju na svjetskom natjecanju ovog kalibra'. 'Ovo je trenutak da brendovi i institucije zaplivaju esportom kako bi pobrali vrhnje i s nama podigli trofeje', zaključuje Stolnik.

Uz sve navedeno, ideja esportova kao biznisa i karijere na međunarodnoj razini izgleda obećavajuće. Situacija u Hrvatskoj daleko je od idealne, no mogućnost napretka i zarade u svijetu, bar što se naših igrača tiče, definitivno ima perspektivu. Uz potporu lokalnih vlasti u Hrvatskoj, esport događaji mogli bi rasti i pratiti uzlaznu putanju globalne scene, no dok se ona ne ostvari – naši esportaši će, kao i velik broj njihovih sunarodnjaka, sreću vjerojatno tražiti izvan granica Lijepe Naše.