Kad vlade pokušaju ušutkati nezadovoljne građane, prvi na udaru obično su internet i društvene mreže. Od Nepala, u kojem je zabrana Facebooka i YouTubea završila krvavim prosvjedima, do Irana, Turske i Kine, povijest pokazuje da gašenje mreže rijetko smiruje ulice. Najčešće postiže suprotan efekt – još veći bijes i snažniji otpor.

Prema Freedom Houseu, sloboda interneta na globalnoj razini opada već četrnaestu godinu zaredom te je sve više slučajeva uhićenja ljudi zbog izražavanja političkih, društvenih ili vjerskih stavova na njemu.

Najnoviji primjer stiže iz Nepala, čija je vlada pokušala zabraniti 26 društvenih mreža, među kojima su bili Facebook, X i YouTube. Uslijedili su krvavi prosvjedi tijekom kojih su ubijene najmanje 22 osobe, nakon čega je pristup platformama ponovno omogućen, ali je i uveden policijski sat u području Katmandua.

Vlasti su u ovom slučaju, čini se, pokušale blokirati rastuće nezadovoljstvo mladih ljudi zbog luksuznog života zlatne mladeži u toj državi, čemu su mogli svjedočiti i putem društvenih mreža. Polučile su pak, moglo bi se tako reći, rezultat suprotan od namjeravanog: ne samo što su morale odustati od zabrane, već su ostavke podnijeli premijer Khadga Prasad Sharma Oli i ministar unutarnjih poslova Ramesh Lekhak.

Arapsko proljeće kao početak

Posljednjih petnaestak godina web je bio ključan sastojak ustanka naroda u brojnim državama. Prvo takvo događanje velikih razmjera bilo je Arapsko proljeće te je 2010. godine prohujalo nizom država Bliskog istoka i sjeverne Afrike, a čiji su prosvjedi uglavnom bili organizirani i koordinirani online.

Baš kao nepalske vlasti danas, vrhuške arapskih država također su pokušale blokirati pristup društvenim mrežama i webu. Egipat je u nekom trenutku u potpunosti ugasio internet i mobilne mreže, što je potaknulo negativne reakcije iz inozemstva. Takva su nastojanja obično samo dolila ulje na vatru. Ipak, vlasti brojnih država i dalje su posezale za njima.

Tako su, recimo, iranske vlasti u nekoliko navrata zbog prosvjeda ograničile ili ukinule pristup webu i aplikacijama kao što su Instagram i WhatsApp. Dogodilo se to, primjerice, 2022. godine, kad je došlo do nereda nakon što je 22-godišnja Mahsa Amini umrla u pritvoru, u koji je odvedena zbog nedolične odjeće. Iranske vlasti slično su postupile tijekom prosvjeda zbog cijena goriva 2019., kao i nakon spornih predsjedničkih izbora 2009.

Erdoganov stisak

U Turskoj su Twitter, Facebook i YouTube također bili zabranjivani u više navrata, a društvene mreže odigrale su ključnu ulogu u širenju vijesti i slika prosvjeda u istanbulskom parku Gezi 2013.

Nakon toga turske vlasti više nisu ništa htjele prepustiti slučaju pa je do zabrane došlo, primjerice, i neposredno prije lokalnih izbora u ožujku 2014., kada su platformama društvenih mreža kružili audiozapisi o navodnoj korupciji tadašnjeg premijera i današnjeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Godinu kasnije povod je bila slika turskog tužitelja kojem se prijetilo vatrenim oružjem nakon što je otet. Kasnije je ubijen.

Tog je puta blokirano 166 web odredišta i pokrenuta je istraga protiv novina koje su objavile ministrovu fotografiju, a usvojen je i zakon koji je vlastima omogućio blokiranje bilo kojeg web odredišta bez sudskog naloga i prilike za uklanjanje spornog sadržaja. U ljeto prošle godine vlasti su u Turskoj zapriječile pristup i Instagramu jer se, prema njima, ta društvena mreža nije pridržavala njihovih zakona.

Problem je, čini se, bio u tome što je Instagram uklanjao izraze sućuti zbog ubojstva političkog vođe Hamasa Ismaila Hanijeha. Erdogan je tada društvene mreže nazvao 'digitalnim fašizmom'.

Zabrane i blokade diljem svijeta

Vlasti afričke države Togo u rujnu 2017. blokirale su WhatsApp i počele filtrirati glasovne pozive prema inozemstvu da bi spriječile prosvjede. Oporba je na to odgovorila okupljanjima na kojima je sudjelovalo oko sto tisuća ljudi, obilježenima sukobima s policijom, suzavcem i uhićenjima. Pristup WhatsAppu vraćen je nakon nekoliko dana.

Hong Kong je tijekom 2019. bio poprištem višemjesečnih prosvjeda, tijekom kojih su društvene mreže služile za dokumentiranje slučajeva policijske brutalnosti, a enkripcijom zaštićene aplikacije poput Telegrama za koordiniranje akcija i donošenje odluka o daljnjim koracima.

Prijenosi uživo ponudili su izravan uvid u događanja tijekom okupljanja i prosvjeda, no bili su i način na koji privući i zadržati pozornost međunarodne javnosti.

Vojna hunta u Mjanmaru u veljači 2021. blokirala je pristup Facebooku, Instagramu, WhatsAppu, Twitteru i drugima te ugasila pristup webu da bi ograničila koordinaciju prosvjeda. Usprkos tome, oni su nastavljeni, sa zahtjevom za puštanje aktivistice Aung San Suu Kyi i povratak demokracije.

Kazahstan je početkom siječnja 2022. prošao kroz razdoblje u kojem nije bilo pristupa webu zbog prosvjeda nakon povećanja cijena energenata. Ograničene su bile i mobilne usluge, što je prosvjedima dalo vjetar u leđa jer je izgledalo kao da vlasti žele ušutkati nezadovoljnike.

Šri Lanka je u travnju 2022. blokirala Facebook, WhatsApp, Instagram, Twitter i YouTube tijekom masovnih prosvjeda zbog kolapsa gospodarstva. Taj je potez naišao na veliko nezadovoljstvo javnosti i mnogi su posegnuli za osobnim privatnim mrežama da bi zaobišli ograničenja.

Anticovid revolucija pokrenuta na WeChatu

Prosvjed čovjeka s mosta u Kini sredinom listopada 2022. protiv restriktivnih mjera za suzbijanje koronavirusa, uzročnika covida, naišao je na velik odjek na Twitteru.

Službeni Peking je, u skladu sa svojom uobičajenom praksom, cenzurirao fotografije i videozapise tog prosvjeda te uhitio pojedince koji su ih dijelili. Pod škarama cenzora našli su se i pojedini izrazi vezani uz prosvjed.

Baidu Maps uklonio je njegovu lokaciju sa svojih mapa online, a Apple je modificirao operativni sustav iOS kako u Kini ne bi bilo moguće postaviti AirDrop u način rada Everyone dulje od deset minuta. Vjeruje se da su to učinili na zahtjev kineskih vlasti.

Mjesec kasnije tu je mnogoljudnu državu potresla revolucija A4, poznata i pod nazivom 'prosvjedi bijelog papira'. Počela je kao pobuna protiv restrikcija vezanih uz politiku nulte tolerancije na covid, da bi kasnije obuhvatila i nehumane radne uvjete, ali i kršenje ljudskih prava pripadnika ujgurske manjine.

Jedna od iskri za to bila je objava WeChatu, čiji se autor zapitao je li Katar na drugom planetu, pa tamo ne vrijede stroge mjere zaštite od covida. Kinezi su, naime, u to vrijeme pratili Svjetsko prvenstvo u nogometu, baš kao i ostatak svijeta, stoga su mogli vidjeti da drugi nemaju podjednako stroge mjere na snazi.

Objava je brzo skinuta sa servisa, ali ne prije no što su njezine kopije našle put do drugih korisnika i izvan kineskog weba. Posebnu ulogu u tome odigrao je korisnički račun na Twitteru Teacher Li Is Not Your Teacher, putem kojeg su brojni kineski videozapisi o neredima našli put do zapadne publike. Broj pratitelja brzo se povećao i došao na 800 tisuća, a neki videozapisi koje je prenio bili su prikazani i na televiziji.

Prosvjednici i oni koji su ih podržavali koristili su društvene mreže za širenje informacija i primanje potpore iz inozemstva pri održavanju informacijske sigurnosti i zaobilaženju cenzure. Širenju prosvjeda uvelike su pomogli i videozapisi na društvenim mrežama, a prikazivali su mase demonstranata i pripadnike specijalnih postrojbi u autobusima.

U kasnijim fazama kružili su snimci ljudi koji nisu mogli kupiti osnovne potrepštine, poput hrane i lijekova. Kineska vlada tvrdila je pak da inozemne sile koriste društvene mreže za svoje svrhe. Ipak, počela je popuštati stroge mjere i politike vezane uz covid.

Bliže i dalje susjedstvo

Rusija ne samo što je svojedobno razmišljala o stvaranju svoje internetske mreže, neovisne o globalnoj, već sad – po uzoru na kineski model – gura i državnu aplikaciju za brbljanje Max, a ona omogućuje vlastima pristup osobnim podacima i istodobno izolira korisnike od ostatka interneta.

Od ovog mjeseca svi novi mobiteli prodani u Rusiji moraju imati unaprijed instaliranu tu aplikaciju, a već je nazivaju 'špijunom u džepu'. Regulator Roskomnadzor počeo je tako blokirati pozive na WhatsAppu i Telegramu, pod izlikom borbe protiv prevaranata i terorizma.

Što se naše bliže okolice tiče, studenti u Srbiji – čiji se prosvjed valja ulicama Beograda i drugih gradova već blizu deset mjeseci – vješto koriste više društvenih mreža da bi, ponajviše putem kratkih videozapisa, potaknuli građane na uključivanje u njihove akcije, promicali ih u inozemstvu te ismijali ili prokazali vlast.

U posljednje vrijeme uredne i dobro montirane snimke velikih masa prosvjednika, snimljene bespilotnim letjelicama, sve češće zamjenjuju kratki kadrovi nasilnih sukoba s policijom i batinašima.

Moglo bi se reći da smo svojedobno i mi imali svoju malu ulogu u usponu društvenih mreža kao alata za organizaciju iskazivanja nezadovoljstva, ako se to može tako nazvati.

Tijekom 2011. hrvatska je javnost svjedočila takozvanim Facebook prosvjedima, a organizatori su potencijalne sudionike pokušali novačiti na toj društvenoj mreži te je koristiti za promidžbu i organizaciju. Pokret je zamro nakon što je uspio u nekoliko navrata okupiti nekoliko stotina ljudi.

Poražavajući rezultati

Internet se u 2024. gasio češće nego ikad – u više država, a često čak i preko granica. Prema novom izvještaju organizacije Access Now i koalicije #KeepItOn, prošla godina bila je rekordna po broju namjernih prekida interneta, potvrđujući da taj oblik represije ostaje uporna prijetnja ljudskim pravima i životima (dod.ur).

Lani je tako zabilježeno rekordnih 296 prekida interneta u 54 zemlje, više nego ikad prije. Time je srušen prijašnji rekord iz 2023., kada ih je bilo 283 u 39 država. Broj zemalja koje posežu za gašenjem mreže porastao je za trećinu u odnosu na 2022., a čak sedam država prvi se put našlo na listi 'prekršitelja'. Godina je završila s 47 aktivnih blokada, od kojih je 35 trajalo dulje od godinu dana i nastavilo se ove godine.

Kao i lani, sukobi i nasilje bili su glavni okidač za gašenje interneta. Vlasti su posezale za cijelim arsenalom metoda: od ometanja signala i presijecanja kabela do uništavanja infrastrukture i sabotaže pružatelja internetskih usluga.

Posebno zabrinjava rast sabotiranja interneta preko granica, a 25 takvih slučajeva zahvatilo je ljude u 13 zemalja. Među njima su gašenja koja je Rusija provodila u Ukrajini, Izrael u Gazi te Tajland i Kina u Mjanmaru. Takvi prekidi otežavaju građanima da dobiju pravnu zaštitu, a počinitelji rijetko snose posljedice.

Access Now i #KeepItOn upozoravaju da se gašenje interneta koristi kao oružje za cenzuru, represiju i izolaciju ljudi, često bez posljedica za vlast. 'Šteta koju izazivaju prekidi i gašenja je nebrojena, dugotrajna i dalekosežna. Iza svake brojke krije se zajednica odsječena od svijeta i ljudi jednih od drugih. Čak i jedan prekid je previše', stoji u izvještaju.