Do 2029. godine diljem svijeta bit će potrošeno oko tri bilijuna američkih dolara na podatkovne centre koji podržavaju umjetnu inteligenciju. Toliko je, približno, vrijedilo cijelo francusko gospodarstvo 2024. godine.

Ta procjena dolazi od investicijske banke Morgan Stanley. Otprilike polovica tog iznosa otići će na troškove izgradnje, a polovica na skupi hardver. Po čemu se podatkovni centri umjetne inteligencije razlikuju od tradicionalne zgrade koja sadrži redove računalnih poslužitelja? I jesu li vrijedni tih para?

Ključ je u gustoći i ormarićima

Podatkovni centri godinama rastu te je tehnološka industrija skovala novi termin, hiperskala, kako bi opisala mjesta kojima je potrebna snaga u desecima megavata, prije nego što su se pojavili gigavati, tisuću puta veći od megavata. Umjetna inteligencija samo je potaknula taj razvoj.

Većina modela umjetne inteligencije oslanja se na skupe računalne čipove tvrtke Nvidia za obradu zadataka, a ti čipovi dolaze u velikim ormarićima koji koštaju oko četiri milijuna USD. Upravo se po tim ormarićima razlikuju podatkovni centri umjetne inteligencije.

Veliki jezični modeli (LLM), koji obučavaju softver umjetne inteligencije, moraju razbiti jezik na svaki mogući sitni element značenja. To je moguće samo s mrežom računala koja rade usklađeno i u izuzetno maloj blizini.

Zašto je blizina toliko važna? Svaki metar udaljenosti između dva čipa dodaje nanosekundu, milijardu sekunde, vremenu obrade. Možda to ne zvuči kao puno vremena, ali u skladištu punom računala ta mikroskopska kašnjenja se gomilaju i smanjuju performanse.

Ormari za obradu umjetne inteligencije su stisnuti kako bi se eliminirao ovaj element latencije i stvorilo ono što tehnološki sektor naziva paralelnom obradom, a ona funkcionira kao ogromno računalo. Sve to znači gustoću, čarobnu riječ u krugovima izgradnje umjetne inteligencije. Gustoća eliminira uska grla u obradi koja obični podatkovni centri imaju zbog rada s procesorima udaljenim nekoliko metara.

Međutim ti gusti redovi ormara troše gigavate energije, a LLM programi u potražnji za električnom energijom stvaraju nagle skokove, ekvivalentne tisućama domova koji istovremeno uključuju i isključuju kuhala za vodu svakih nekoliko sekundi.

Tom vrstom nepravilne potražnje na lokalnoj mreži treba pažljivo upravljati.

Nada u budućnost ili prenapuhani balon?

Operateri podatkovnih centara zaobilaze energetski problem na razne načine. Glavni izvršni direktor Nvidije Jensen Huang nada se da će novi dizajni plinskih turbina, solarnih panela, vjetroturbina i fuzijskih reaktora, koje će omogućiti umjetna inteligencija, rasteretiti mreže.

Microsoft ulaže milijarde dolara u energetske projekte, uključujući ugovor s Constellation Energyjem, koji će ponovno omogućiti proizvodnju nuklearne energije na Three Mile Islandu. Google također ulaže u nuklearnu energiju kao dio strategije za korištenje energije bez ugljika do 2030. godine. Amazon Web Services pak tvrdi da je već najveći pojedinačni korporativni kupac obnovljive energije na svijetu.

Industrija podatkovnih centara itekako je svjesna toga da zakonodavci prate nedostatke tvornica umjetne inteligencije zbog njihove intenzivne potrošnje energije, što potencijalno utječe na lokalnu infrastrukturu i okoliš.

Jedan od tih utjecaja na okoliš uključuje veliku opskrbu vodom za hlađenje čipova.

U američkoj saveznoj državi Virginiji, domu rastuće populacije podatkovnih centara koji održavaju poslovanje tehnoloških divova poput Amazona i Googlea, razmatra se zakon kojim se odobravanje novih lokacija veže uz podatke o potrošnji vode.

Predložena tvornica umjetne inteligencije u sjevernom Lincolnshireu u Velikoj Britaniji naišla je na prigovore tvrtke Anglian Water, odgovorne za održavanje slavina na području predložene lokacije. Predlažu tako korištenje reciklirane vode iz završne faze obrade otpadnih voda kao rashladno sredstvo umjesto one za piće.

S obzirom na praktične probleme i ogromne troškove s kojima se suočavaju podatkovni centri umjetne inteligencije, je li to sve doista veliki balon? Podatkovni centri umjetne inteligencije su nekretnine tehnološkog svijeta, a špekulativni tehnološki baloni poput dotcom procvata 1990-ih nisu imali bazu od cigle i morta. Centri podataka umjetne inteligencije su vrlo solidni, ali porast potrošnje iza njih ne može trajati vječno, piše BBC.