Netflixov hit 'Stranger Things' kroz svojih pet sezona - a posljednje stižu 26. prosinca - prati skupinu tinejdžera i njihovih roditelja dok se bore protiv čudovišta iz druge dimenzije, oslobođenih nakon tajnih eksperimenata američke vlade u izmišljenom gradiću Hawkins u Indiani. Demogorgoni, Vecna i hrabri klinci - od kojih neki s telekinetičkim moćima - srećom su potpuno izmišljeni. No ideja paralelnog svemira, ključna za radnju serije koja ove godine ulazi u svoje veliko finale, temelji se na stvarnoj znanstvenoj teoriji i već desetljećima izaziva žustre rasprave fizičara
'Upside Down' je nnaziv koji se koristio za opisivanje misteriozne alternativne dimenzije koja postoji paralelno s ljudskim svijetom. Dimenzija je 'stvorena' 6. studenog 1983. kada je Eleven uspostavila kontakt s Demogorgonom.
Iako serija više pripada fantastici nego znanstvenoj fantastici, u njoj se provlače stvarni koncepti iz fizike. Elektromagnetizam se koristi kao objašnjenje za smetnje u kompasima i magnete koji misteriozno padaju s hladnjaka, a u trećoj sezoni ekipa doslovno spašava svijet pomoću Planckove konstante dok pokušava zatvoriti prolaz u Upside Down. Serija koristi vrijednost konstante iz 2014., koja ne bi postojala u 80-ima, piše Nature.
Jedan motiv ipak posebno odjekuje: teorija više svjetova. U jednoj epizodi trojica dječaka pitaju školskog profesora znanosti kako bi mogli putovati u svjetove kao što je Upside Down, bez, naravno, spominjanja potonjeg. On im uzvrati: 'Razmišljate o Everettovoj interpretaciji mnogih svjetova, zar ne?'
vezane vijesti
Hugh Everett, američki fizičar, doista je pedesetih godina prošlog stoljeća postavio teoriju koja pokušava odgovoriti na dugogodišnju zagonetku kvantne fizike. Kvantni sustavi mogu istodobno biti u više stanja, primjerice, elektron može postojati na dvjema lokacijama u isto vrijeme, sve dok ih ne izmjerimo. Tek tada 'odaberu' jedno stanje.
Najraširenije objašnjenje tog fenomena, tzv. kopenhaška interpretacija, tvrdi da elektron, dok ga nitko ne promatra, postoji u superpoziciji, odnosno u kombinaciji mogućnosti opisanih vjerojatnostima. Kad ga izmjerimo, sustav se 'uruši' u jedno stanje.
Everett je ponudio radikalnu alternativu: elektron je istodobno u oba stanja, ali mjerenje razdvaja sveukupnu stvarnost u dvije verzije svemira, u svakoj ostaje po jedan ishod. Svaki kvantni događaj stvara novo grananje, što implicira postojanje beskonačno mnogo svjetova.
Znanost, granice i kontroverze
Iako zvuči savršeno za scenarij serije čija su okosnica portal i paralelne dimenzije, interpretacija mnogih svjetova jedna je od najkontroverznijih ideja moderne fizike. Kritičari, među njima i teoretičar Jorge Pullin s Louisiana State Universityja, ističu osnovni problem: ako paralelni svemiri ne mogu međusobno komunicirati, teoriju je nemoguće potvrditi ili opovrgnuti.
No drugi fizičari, uključujući poznatog teoretičara Seana Carrolla sa Sveučilišta Johns Hopkins, smatraju je najjednostavnijim i najkonzistentnijim objašnjenjem kvantne stvarnosti. 'Mnogi smatraju da je to najjednostavnija verzija kvantne mehanike koja se uklapa u rezultate kvantnih eksperimenata', kaže Carroll.
Prema nedavnom istraživanju časopisa Nature, Everettova interpretacija trenutno je treća najpopularnija među kvantnim fizičarima.
Upside Down ostaje u domeni mašte, ali ideja da bi svemir mogao postojati u bezbroj verzija - neke poprilično nalik našoj, neke potpuno različite - više je 'trika' iz serije.
